Ono što se gradi na pijesku


Canterbury katedrala, Engleska 

 

TAMO je Velika oluja dolazi, a već je ovdje, u kojem se ruše one stvari izgrađene na pijesku. (Prvi put objavljeno 12. oktobra 2006.)

Svi koji slušaju ove moje riječi, ali ne djeluju na njih, bit će poput budale koja je kuću sagradila na pijesku. Kiša je pala, poplave su došle, a vjetrovi su duvali i nanosili kuću. I srušio se i bio potpuno uništen. (Matthew 7: 26-27)

Već su pokretački vjetrovi sekularizma razdrmali nekoliko glavnih denominacija. Ujedinjena crkva, anglikanska crkva Engleske, luteranska crkva, episkopalna i hiljade drugih manjih denominacija počele su se uklapati kao besne poplavne vode moralnog relativizma udaraju u njihove temelje. Odobrenje razvoda, kontrole rađanja, pobačaja i homoseksualnih brakova toliko je drastično nagrizalo vjeru da su kiše počele isprati veliki broj vjernika sa svojih klupa.

U Katoličkoj crkvi također postoje velike štete. Kao što sam napisao Progon (moralni cunami), mnogi teolozi, učenjaci, laici, časne sestre, pa čak i sveštenstvo u visokim redovima podlegli su valovima ove Oluje. Ali ono što je sagrađeno na Petrovoj stijeni stoji. Jer Hristos je obećao da vrata pakla neće nadvladati Crkvu koju će On sam sagraditi. 

Među katolicima se ponekad nalazi greška koja se naziva “trijumfalizam”, neka vrsta pretjeranog ushićenja nad istinom ili istinama katoličke vjere. Moja je želja da izbjegnem ovu grešku dok istovremeno s krovova vičem ono što nam je sam Krist zapovjedio: propovijedajte Evanđelje! Ne samo dio Evanđelja, već i čitav Evanđelje koje uključuje divnu riznicu duhovnosti, moralnu teologiju i nadasve sakramente, koji su nam prenošeni kroz vijekove. Šta će nam Hristos reći na Sudnjem danu ako smo držali riznicu zaključanom jer nismo željeli povrijediti nečija osjećaja? Da smo sakrili sakramente ispod grmljavinske košare iz straha da ne djelujemo ekumenski? Da smo prestali pozivati ​​druge na Euharistijski banket jer je došlo do ozbiljnih propuštanja na krovu?

Zar ne možemo svojim očima vidjeti šta se događa sa onim kućama izgrađenim na pijesku, čak iako to su kuće koje su stajale stoljeća? Konstantnost papinstva, posebno u prošlom stoljeću rata, previranja i otpadništva zasigurno je svjedok istine iz Mateja 16:18! 

I kažem vam, vi ste Petar i na ovoj stijeni sagradit ću svoju crkvu i moći smrti neće je nadvladati. 

Pa ipak, znam da pokušavam podići svoj mali glas iznad bučnog vlaka pristrasnih medija, protukatoličke propagande i da, naših vlastitih grijeha, televizijski prikazanih u boji da ih svi vide. Avaj, nije li Crkva od početka bila kontradikcija? Petar, prvi papa, poricao je Hrista. Ostali apostoli su pobjegli od Hrista u vrtu. Paul i Barnabas imali su duboke nesuglasice. Pavle je Petra kažnjavao zbog licemjerja. Korinćani su bili podijeljeni ... i dalje i dalje. Zapravo, ponekad smo sami sebi najveći neprijatelj.

Ipak, Hristos je znao da će to biti slučaj. Govoreći proročki, okrenuo se Simonu Petru prije nego što je ušao u njegovu muku i rekao,

Simon, Simon, evo Sotona zahtijeva da vas sve prosija kao pšenicu, ali molio sam se da vaša vlastita vjera ne propadne; a nakon što se vratite, morate ojačati svoju braću.  (Luke 22: 31-32)

I tako danas, Sotona nastavlja da nas prosijava poput pšenice. Pa ipak, čujem kako Krist još jednom govori Petru, u svom nasljedniku papi Benediktu XVI. "Morate ojačati svoju braću." Vidite, naći ćemo snage kod ovog pape, naći ćemo sigurnost i zaklon od oluja zbrke, jer je sam Hristos taj koji je zapovedio Petru da „pase moje ovce“. Da nas nahrani sa istina što nas oslobađa.

Nije mi namjera upirati prstom, već pružiti ruku, pozvati svakoga ko će slušati da dođe za Porodični sto za kojim će nas Hristos hraniti. Katolička crkva nije moja. Nije papin. Hristova je. To je Crkva He izgrađena na stijeni.

A ta stijena je, rekao je, bila Peter.

Ispod osoblja ovog pastira, pape Benedikta, najsigurnije je mjesto za to rastuća oluja. Hristos je to učinio.

Jer ono što se gradi na pijesku propada.

Lideri Engleske crkve upozorili su juče da nazivanje Boga "On" ohrabruje muškarce da tuku svoje žene... Preporuka - koju je u potpunosti prihvatio nadbiskup od Canterburyja dr. Rowan Williams, stavlja znak pitanja na ogroman dio kršćanskog učenja i prakse... To baca sumnju na da li glavna hrišćanska molitva i dalje treba da bude poznata kao Očenaš i da počinje „Oče naš“. Pravila takođe dovode u pitanje ulogu Biblije pozivajući na reinterpretacije priča u kojima Bog koristi nasilje.  -Daily Mail, Velika Britanija, 3. oktobra 2006

Od Catholic Online:

Novi predsjednik Episcopal Divinity School je otvoreni homoseksualac i otvoreni zagovornik abortusa i prava “LGBT” (lezbijski gej biseksualni transseksualac)… [Iz propovijedi na njenom blogu]: „Kada žena želi dijete, ali ne može sebi priuštiti... ili pristup zdravstvenoj zaštiti, ili dnevnoj njezi, ili odgovarajućoj hrani... abortus je blagoslov." -Katolička Online, April 2, 2009

Iz vijesti engleskog Telegraph-a:

Katedrala u Canterburyju raspada se po šavovima, a zidovi joj otpadaju komadi zida i petina njenih unutrašnjih mramornih stupova spojenih selotejpom. -April 10th, 2006

 

 

Potporno Ministarstvo sa punim radnim vremenom:

 

sa Nihil Prepreka

 

Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.

Sada na Telegramu. Kliknite:

Pratite Marka i dnevne "znakove vremena" na MeWe:


Pratite Markova djela ovdje:

Slušajte sljedeće:


 

 
Print friendly, PDF i e-pošta
objavljeno u HOME, ZAŠTO KATOLIČKI?.

Komentari su zatvoreni.