Poljska bolnica

BACK u junu 2013. godine napisao sam vam promjene koje sam uočio u vezi sa svojim služenjem, načinom na koji je predstavljeno, šta je predstavljeno itd. u pisanju tzv. Stražarska pjesma. Nakon nekoliko mjeseci razmišljanja, želio bih podijeliti s vama svoja zapažanja o onome što se događa u našem svijetu, stvarima o kojima sam razgovarao sa svojim duhovnim upraviteljem i kamo osjećam da me sada vode. Takođe želim da pozovem vaš direktan unos sa brzom anketom u nastavku.

GDE SMO U SVIJETU?

U oktobru 2012. podijelio sam s vama neke lične riječi o tome u kojem se vremenu nalazimo na svijetu (vidi Tako je malo vremena ostalo). To je uslijedilo prošle godine sa Čas mača, u kojem sam bio primoran upozoriti da se približavamo vremenu razdora i nasilja među narodima. Svako ko prati današnje naslove može vidjeti da svijet nastavlja opasnim putem rata dok Iran, Kina, Sjeverna Koreja, Sirija, Rusija, Sjedinjene Države i druge nacije nastavljaju da pojačavaju ratnu retoriku i/ili aktivnosti. Ove tenzije su samo dodatno pojačane jer globalna ekonomija, koja je sada na respiratoru, jedva pokazuje puls zbog onoga što papa Franjo naziva 'korupcijom', 'idolopoklonstvom' i 'tiranijom' globalnog finansijskog sistema. ^[1]cf. Evangelii Gaudium, n. 55-56

Ako postoji duhovni nemir u pojedincima, on je paralelan s nemirom u prirodi. Znakovi i čuda nastavljaju da se razvijaju brzinom koja oduzima dah dok kosmos, zemlja, okeani, klima i stvorenja nastavljaju da „stenju“ zajedničkim glasom da „nije sve u redu“.

Ali ja čvrsto vjerujem, braćo i sestre, u to vrijeme upozorenja je, uglavnom, gotovo. U jednom od prvih čitanja na misi ove sedmice, čujemo za “pisanje na zidu”. ^[2]vidjeti Pisanje na zidu Decenijama, ako ne i stoljećima, Gospod je činio neviđenu intervenciju slanjem Presvete Majke u ukazanje za ukazanjem da pozove svoju djecu kući. Ova upozorenja su, međutim, uglavnom ostala bez pažnje jer svijet sada juri ka novom svjetskom poretku koji ima sve dimenzije i sličnost zvijeri iz Daniela i Otkrivenja. Sve o čemu sam počeo da pišem pre 8 godina, ostvaruje se vrtoglavom brzinom.

Pa ipak, naše vrijeme je znatno drugačije od Božjeg vremena. Odmah se sjetim parabole o deset djevica od kojih samo pet ima dovoljno ulja u svojim svjetiljkama. Pa ipak, Isus nam kaže da „svi su zaspali i zaspali." ^[3]Matt 25: 5  Vjerujem da smo sada u tom periodu kada znamo da je skoro ponoć... ali toliko vjernika tone u san. na šta mislim? Da su mnogi uvučeni u duh svijeta, polako opčinjen glamurom zla koje nam mračno obasjava sa svih strana. Ovo su bile neke od prvih riječi nedavne apostolske pobudnice pape Franje:

Velika opasnost u današnjem svijetu, koji je prožet konzumerizmom, je pustoš i tjeskoba  rođen iz samozadovoljnog, ali pohlepnog srca, grozničave potrage za neozbiljnim zadovoljstvima i prigušene savjesti. Kad god se naš unutrašnji život uhvati u koštac sa svojim interesima i brigama, više nema mjesta za druge, nema mjesta za siromašne. Božji glas se više ne čuje, tiha radost njegove ljubavi se više ne osjeća, a želja za činjenjem dobra blijedi. Ovo je vrlo realna opasnost i za vjernike. Mnogi postanu žrtvom toga i završe ogorčeni, ljuti i bezvoljni. To nije način da se živi dostojanstven i ispunjen život; to nije Božja volja za nas, niti je život u Duhu koji ima svoj izvor u srcu vaskrslog Hrista. —PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, Apostolska pobudnica, 24. novembra 2013; n. 2

Sama naša pospanost u prisustvu Božijem čini nas neosjetljivim na zlo: ne čujemo Boga jer ne želimo da nas uznemiravaju, pa ostajemo ravnodušni prema zlu... 'pospanost' je naša, onih od nas koji ne želimo da vidimo svu silu zla i ne želimo da uđemo u njegovu muku. —PAPA BENEDIKT XVI, Opća audijencija, Vatikan, 20. april 2011., Katolička novinska agencija

Upravo zbog toga moje ministarstvo treba da krene u novom smjeru.

TERENSKA BOLNICA

Živimo u potrošačkom, pornografskom i nasilnom svijetu. Naši mediji i zabava nas neprestano bombarduju tim temama iz minuta u minut, iz sata u sat. Šteta koju je ovo nanijelo porodicama, podjele koje je stvorilo, rane koje je izazvalo čak i kod nekih od najvjernijih Kristovih slugu nije zanemarljiva. Upravo je to razlog zašto je poruka Božanskog milosrđa tempirana za ovaj čas; zašto dnevnik sv. Faustine širi svoju prekrasnu poruku milosrđa u ovom trenutku po cijelom svijetu (pročitajte Veliko utočište i sigurna luka).

U medijima stalno čujemo da je papa Franjo zauzeo izrazito drugačiji ton od svojih prethodnika – da je odstupio od doktrinarne čistoće prošlih papa s „inkluzivnijom“ filozofijom. Benedikt je naslikan kao Scrooge, Francis kao Deda Mraz. Ali to je upravo zato što svijet ne razumije niti percipira duhovne dimenzije kulturnog rata koji se dogodio. Papa Franjo nije se više udaljio od svojih prethodnika nego što je taksista otišao sa svog odredišta alternativnim putem.

Od seksualne revolucije 1960-ih, Crkva se morala neprestano prilagođavati brzim promjenama u društvu, eksponencijalno ubrzanim tehnologijom. Zahtijevao je da se Crkva suprotstavi lažnim ideologijama i lažnim prorocima našeg vremena zdravom moralnom teologijom. Ali sada, žrtve borbe između kulture života i kulture smrti stižu helikopterskim teretom. Crkva mora ići alternativnim putem:

Jasno vidim da je crkvi danas najpotrebnija sposobnost zacjeljivanja rana i zagrijavanja srca vjernika; treba blizinu, blizina. Crkvu doživljavam kao poljsku bolnicu nakon bitke. Beskorisno je pitati ozbiljno povrijeđenu osobu da li ima povišen holesterol i nivo šećera u krvi! Morate zacijeliti njegove rane. Tada možemo razgovarati o svemu ostalom. Zacijeli rane, zaliječi rane ... I morate početi od temelja. —PAPA FRANJO, intervju sa AmericaMagazine.com, Septembar 30th, 2013

Imajte na umu da papa Franjo naglašava da je ova “poljska bolnica” za “vjeran… nakon bitke.” Ovdje se ne bavimo virusom gripa, već raznesenim udovima i ranama koje zjape! Kada čujemo statističke podatke da preko 64% kršćanskih muškaraca gleda pornografiju, ^[4]cf. Conquer Series, Jeremy & Tiana Wiles znamo da ima ozbiljnih žrtava sa bojnog polja porodice i zajednica.

MOJE MINISTARSTVO IDE NAPRED

Čak i prije nego što je papa Franjo izabran, u mojoj duši je bio dubok osjećaj da se moja služba mora sve više i više usredotočiti na usmjeravanje i pomoć dušama na jednostavno kako živjeti iz dana u dan u današnjoj kulturi. Da ljudima treba autentično nada iznad svega. Da kršćanska crkva više nije radosna i da mi (i ja) trebamo ponovo otkriti svoj pravi Izvor radosti.

Želim ohrabriti kršćanske vjernike da krenu u novo poglavlje evangelizacije obilježeno ovom radošću, istovremeno ukazati na nove putove za putovanje Crkve u godinama koje dolaze. —PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, Apostolska pobudnica, 24. novembra 2013; n. 1

Za mene lično, poruka pape Franje bila je unutrašnji kontinuitet onoga što Duh Sveti govori Crkva danas i time divna potvrda kuda ova služba treba ići.

Ovo, naravno, postavlja pitanje šta je sa upozorenjima koja sam s vremena na vreme davao u proteklih osam godina, a koja će biti i dalje? Kao i uvek, trudim se da pišem ono što osećam lord želi, a ne ono što želim. Ponekad kada ranjenici uđu u poljsku bolnicu na bojnom polju, pitaju: "Šta se upravo dogodilo?" Oni su zbunjeni, ošamućeni, zbunjeni. Ova pitanja možemo očekivati ​​u budućnosti sve više kako se ekonomije urušavaju, nasilje izbija, slobode se oduzimaju, a Crkva proganja. Dakle, da, biće prilika za koje predviđam da ono što se dešava u našem svijetu treba s vremena na vrijeme podvući kako bi se objasnilo gdje smo i kuda idemo.

SREDNJI

Pitanje sa kojim sam se zaista borio ove godine je kako Gospod želi da nastavim ovu službu. Daleko, najveća publika je na mreži sa ovim spisima. Najmanja publika je na događajima i konferencijama uživo. Mesta uživo se jednostavno smanjuju i smanjuju do tačke u kojoj nije dobro koristiti moje vrijeme ili resurse da nastavim putovati kada tako malo dolazi na ove događaje. Druga najveća publika je sa mojim webcastovima na EmbracingHope.tv

Jedna stvar za koju sam se molio već nekoliko godina, zapravo, je da čitaocima pružim svakodnevne ili barem česte meditacije o misnim čitanjima. Ne propovijed, samo laička molitvena razmišljanja. Pokušao bih da ovo bude kratko i do tačke u kojoj moja redovna čitanja imaju tendenciju da pružaju više teološkog konteksta.

Još jedna stvar za koju sam se molio je pružanje neke vrste audiocasta ili podcasta.

Iskreno da budem, mučio sam se s tim da li da nastavim s webcastima ili ne. Da li su vam ovi korisni? Imate li vremena da ih gledate?

I na kraju, naravno, moja muzika, koja je temelj moje službe. Jeste li svjesni toga? Da li vam služi?

Ovo su pitanja za koja se nadam da ćete odvojiti trenutak da odgovorite u anonimnoj anketi ispod, kako biste mi pomogli da bolje odredim čime vas hrani duhovnu hranu, a šta nije. Šta ti treba? Kako mogu da vas poslužim? Šta je davanje vaših rana...?

Poenta svega ovoga je da kažem da osjećam da je vrijeme da se postavi teren bolnica; da počupaju nekoliko zidova, odgurnu nešto namještaja i postave trijažne jedinice. Jer dolaze ranjenici ovdje. Oni stižu na moja vrata, i ja vidim više od svega, potrebno im je nježno Isusovo uvjeravanje, iscjeljujući lijekovi Duha i utješne ruke Očeve.

Lično, potrebna mi je i ova poljska bolnica. Kao i svi ostali, morao sam se ove prošle godine suočiti sa finansijskim stresom, porodičnim podjelama, duhovnom opresijom itd. Nedavno sam također imao poteškoća da se fokusiram, gubim ravnotežu, itd., tako da moram ovo ispitati od strane doktori. Proteklih nekoliko sedmica sjedio sam za kompjuterom i bilo mi je jako teško da napišem bilo šta... Ne govorim ovo da bih prizvao vaše saosjećanje, već da bih tražio vaše molitve i da znate da hodam s vama u rovovi pokušaja podizanja djece u našem paganskom svijetu, borbe protiv napada na naše zdravlje, sreću i mir.

U Isusu ćemo biti pobjednici! Volim vas sve. Sretan Dan zahvalnosti svim mojim američkim čitaocima.