Osnova vjere

TAMO danas se mnogo toga događa u našem svijetu da pokoleba veru vernika. Zaista, postaje sve teže pronaći duše koje ostaju nepokolebljive u svojoj hrišćanskoj veri bez kompromisa, bez odustajanja, ne prepuštajući se pritiscima i iskušenjima u svijetu. Ali ovo postavlja pitanje: u čemu tačno moram vjerovati? Crkva? Mary? Sakramenti ...?

Moramo znati odgovor na ovo pitanje jer su dani i dolaze kad će se sve oko nas poljuljati. sve. Financijske institucije, vlade, društveni poredak, priroda, pa čak i sama Crkva. Ako je naša vjera na pogrešnom mjestu, tada će i ona riskirati da se potpuno sruši.

Naša vjera je biti u Isus. Isus je temelj naše vjere, ili bi trebao biti.

Kad se naš Gospodin obratio učenicima da ih pita ko ljudi govore da je Sin Čovječji, Petar je odgovorio:

"Ti si Mesija, Sin Boga živoga." Isus mu je rekao u odgovor: „Blago tebi, Sime, sine Jonin! Jer meso i krv to vam nisu otkrili, već Otac moj nebeski. I tako vam kažem, vi ste Petar i na ovoj stijeni sagradit ću svoju crkvu i vrata donjeg svijeta neće je nadvladati. " (Mt 16-16)

Vidimo tu Petrovu profesiju, njegovu vjera u Isusa, postala temelj na kojem je trebala biti sagrađena Crkva. Ali Isus nije radio sažetke; Uistinu je namjeravao sagraditi svoju Crkvu na ličnosti, Petrovoj "kancelariji", i stoga smo ovdje danas, 267 papa kasnije. Ali sveti Pavao dodaje:

... nitko ne može postaviti temelje osim onoga koji je tu, naime, Isus Hrist. (1. Kor 3)

To će reći, da je nešto veće ležalo ispod Petra, stijene, a to je bio Isus, kamen temeljac.

Vidite, polažem kamen na Sionu, kamen koji je testiran, dragocjeni kamen temeljac kao siguran temelj; ko se u nju pouzda, neće se pokolebati. (Izaija 28:16)

Jer čak i Petar nije uspio; čak je i Petar zgriješio. Zaista, ako bi se naša vjera oslanjala na Petra, tada bismo sigurno bili razočarana skupina. Ne, razlog za Petra i Crkvu nije bio da nam daju predmet naše vjere, već vidljiva manifestacija samog Graditelja na djelu. To će reći da sve istine, svi sjaji kršćanske umjetnosti, književnosti, arhitekture, muzike i doktrine samo upućuju na nešto, tačnije, na nekoga većeg, a to je Isus.

Ovaj Isus je kamen koji ste odbacili vi, graditelji, koji je postao kamen temeljac. A spasenja nema ni u kome drugom, jer ne postoji drugo ime pod nebom dano među ljudima po kojem se moramo spasiti. (Djela apostolska 4: 11-12)

Zbog toga kažem da bismo trebali bolje znati kamo staviti svoju vjeru u ovim danima pročišćenja i kazne koji su pred nama. Jer pomračenje istine i razuma danas ne samo da ostavljaju veliku sjenku na Crkvu, već je nastoje i potpuno uništiti. Čak i sada, stvari koje sam gore spomenuo ne postoje u mnogim narodima na zemlji - mjestima na kojima se šapuću istine vjere i one vanjske manifestacije Hristove ljepote ostaju skrivene u srcima vjernika u bastionu nade.

Kad se Isus ukazao svetoj Faustini, otkrivajući da joj je Njegova poruka Božanskog milosrđa “Znak za posljednja vremena” da "Pripremit će svijet za Moj konačni dolazak," ^[1]Isus svetoj Faustini, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, br. 848., 429 Nije joj ostavio knjigu doktrina, encikliku ili katekizam. Umjesto toga, ostavio joj je tri riječi koje bi mogle spasiti svijet:

Jezu Ufam Tobie

koji se sa poljskog prevode na:

Isuse, uzdam se u tebe.

Zamisli to! Nakon 2000 godina izgradnje Njegove Crkve, protuotrov za čovječanstvo ostao je jednostavan kao i na početku: Isusovo ime.

Zaista, sveti Petar je prorekao o globalnom podrhtavanju u kojem će jedina nada biti oni koji su u vjeri prizivali Ime iznad svih imena.

Sunce će biti pretvoreno u tamu, a mjesec u krv, prije dolaska velikog i sjajnog Gospodnjeg dana, i bit će da se spasi svatko tko zazove ime Gospodnje. (Djela apostolska 2: 20-21)

Ništa od ovoga ne znači, naravno, da Crkva nije važna; da je naša Blažena Majka nebitna; ta istina je nebitna. Ne, ono što im daje važnost je riječ Hrista. Zaista, Isus je Riječ tijelom. Isus i Njegova riječ su jedno te isto. I kad Isus kaže da će sagraditi Crkvu, mi vjerujemo u Crkvu jer je On gradi. Kad kaže da trebamo uzeti Mariju za majku, mi je uzimamo jer nam ju je dao. Kad nam zapovjedi da krstimo, lomimo kruh, ispovijedamo, liječimo i zaređujemo, to činimo jer je Riječ govorila. Naša vjera je u Njega i mi se pokoravamo jer je poslušnost dokaz vjere.

Možemo vidjeti kako biskupi i kardinali otpadaju od katoličke vjere. Ali ostat ćemo nepokolebljivi jer je naša vjera u Isusa, a ne u ljude. Možda ćemo vidjeti kako su naše crkve srušene do temelja, ali ostat ćemo nepokolebani jer je naša vjera u Isusa, a ne u zgrade. Možda ćemo vidjeti kako se naši očevi, majke, sestre i braća okreću protiv nas, ali ostat ćemo nepokolebani jer je naša vjera u Isusa, a ne tijelo i krv. Možda ćemo dobro nazivati ​​zlom, a zlo zvanom dobrom, ali ostat ćemo nepokolebani jer je naša vjera u Hristovu riječ, a ne riječ ljudi.

Ali da li ga poznajete? Da li razgovarate s njim? Hodate li s njim? Jer ako nemate, kako mu onda možete vjerovati? Doći će trenutak kada će za neke ljude biti prekasno, kada tresenjem neće ostati ništa i sve što je izgrađeno na pijesku odnijet će se.

Ako neko na ovom temelju gradi zlato, srebro, drago kamenje, drvo, sijeno ili slamu, rad svakog od njih izići će na vidjelo, jer će ga Dan otkriti. Otkrit će se vatrom, a vatra [sama] testirat će kvalitet rada svakog čovjeka. (1. Kor 3: 12-13)

Ali evo dobre vijesti: ne trebate biti bibličar, teolog ili svećenik da biste zazivali Njegovo Ime. Ne morate čak ni biti katolik. Samo trebate imati vjere - i On će vas čuti - i učiniti sve ostalo.