SADA RIJEČ O MASOVNIM ČITANJIMA
za Pepelnicu, 18. februara 2015
Liturgijski tekstovi OVDJE
PEPEL, kostrijet, post, pokora, mrtvljenje, žrtvovanje ... To su uobičajene teme Velikog posta. Pa ko bi o ovoj pokorničkoj sezoni razmišljao kao o vrijeme radosti? Uskrsna nedjelja? Da, radost! Ali četrdeset dana pokore?
Ipak, u tome leži paradoks Krst: upravo u umiranju ponovo ustajemo u novi život; u poricanju lažnog sopstva se zaista pronalazi; to je u traženju Carstva Božijeg prvo umjesto vlastitog malog kraljevstva da ćete uživati u plodovima Njegovog Kraljevstva. Dok u ovo vrijeme ulazimo na put Kristove muke, ne možemo zaboraviti da je On već otvorio nebeske riznice i da nam želi dati sada ono što je osvojio svojom smrću i vaskrsenjem:
Došao sam kako bi imali život i obilnije ga imali. (Ivan 10:10)
Ko kaže da morate sačekati Uskrs da biste saznali radost zajedništva sa Hristom? Ali ova natprirodna radost dolazi samo na jedan način, a to je kroz Krst. Šta to znači? Mnogi će odgovoriti: “Patnja, samoodricanje, bezvodnost, itd…” To je jedno gledište, ono koje je nekoliko svetaca usvojilo uz rigorozne mrtve. Ali možda postoji još jedan način da se pristupi Velikom postu...
U današnjem prvom čitanju, prorok Joel ponavlja molbu Gospodnju:
I sada, govori Gospod, vrati mi se svim srcem svojim...
Kada tražimo Gospoda svim svojim srcem, svom dušom, svom snagom, svim svojim umom, to podrazumeva, kako uskoro saznajemo, da moramo da se odreknemo drugih „bogova“ koji žele da nam ukradu deo srca, bilo da je u pitanju hrana, novac, moć, pornografija, gorčina, itd. Ali suština Joelove riječi je pozitivna, iako Gospod kaže „Vratite se k meni… sa postom, i plačem, i tugom…“ Gospod ne traži od vas da budete sumorni; On nam pokazuje da postoji put do radost u srcu u onome ko ulazi istinska poniznost. I prava poniznost je suočavanje sa mojom grešnošću, sve to, glavom. To je prepoznavanje i imenovanje sve moje unutrašnje korupcije… Ja sam prašina. Ova istina, istina o tome ko sam, a ko nisam, prva je istina koja me oslobađa, koja počinje oslobađati Isusovu radost u mom srcu.
I mogu se suočiti s ovom ponekad mučnom istinom koja me ostavlja „plačem i tugujem“ upravo zbog fundamentalnije istine da me Bog voli, uprkos svojoj grešnosti:
... on je milostiv i milostiv, spor na gnjev, bogat dobrotom i popustljiv u kazni. (prvo čitanje)
Dakle, cijelo današnje evanđelje o tome kako postiti i davati milostinju nije toliko tehnički vodič, već manifest o novi stav koji mora da obeleži život onih u Novom zavetu, “kada će se pravi obožavatelji klanjati Ocu u Duhu i istini.” [1]John 4: 23
Post, dakle, nije cepanje odeće, već srca. [2]Prvo čitanje To jest, širom otvoriti svoje srce Bogu da ga On ispuni i preobrazi, što je naša nova sudbina u Kristu...
…da bismo postali pravednost Božja u njemu. (drugo čitanje)
Draga moja braćo i sestre, može se danas početi stenjati koliko će njemu nedostajati kafa, ili će njoj nedostajati njena čokolada narednih četrdeset dana... ili možemo početi s vatrom iščekivanja da svaki dan, dok tražim Gospodina prvo, Uskrs je već došao...
Vrati mi radost tvoga spasenja i voljni duh uzdrži u meni. O Gospode, otvori moje usne, i usta će moja objaviti hvalu tvoju. (današnji psalam)
Još uvijek pokušavate odlučiti koju žrtvu ili pokoru učiniti za Korizmu? Šta kažete na to da odustanete od 5 minuta dnevno s Markom, meditirajući na svaki dan Sada Word u misnim čitanjima
za ovih četrdeset dana.
Žrtva koja će vam nahraniti dušu!
SUBSCRIBE OVDJE.
