Osvjetljavanje križa

WE toliko govore koliko su teški naši križevi. Ali da li ste znali da krstovi mogu biti svjetlost? Znate li šta ih čini lakšima? TO JE ljubav. Vrsta ljubavi o kojoj je Isus govorio:

Volite jedni druge. Kao što sam ja vas volio, tako biste i vi trebali voljeti jedni druge. (Ivan 13:34)

Takva ljubav u početku može biti bolna. Jer položiti život za drugoga često znači dopustiti im da vam stave trnovu krunu na glavu, nokte u ruke i noge i pruge na leđima. Ovako se osjeća kad ljubav to zahtijeva we budite strpljivi, ljubazni i nježni; kada we biti onaj koji mora opraštati iznova i iznova; kada we odvojite naše planove za tuđe; kada we mora snositi disfunkciju i sebičnost ljudi oko nas.

OSVETLITI KRST

Ali nešto se neprimjetno za oči događa kada volimo, kad se volimo kao što je i Krist volio nas: krst postaje lakši. Nije da je žrtva manja; to je ono što počinjem izgubiti „težinu“ sebe; težina mog ega, moja sebičnost, moja volja. A ovo iznutra daje natprirodne plodove radosti i mira koji poput helija donose lakoću u srce čak i kada meso pati. 

Amen, amin, kažem ti, ako zrno pšenice ne padne na zemlju i ne umre, ono ostaje samo zrno pšenice; ali ako umre, rađa puno ploda. (Ivan 12:24)

S druge strane, kada nismo strpljivi ili ljubazni, kada inzistiramo na svom putu i arogantni smo ili bezobrazni, razdražljivi ili ogorčeni, to ne proizvodi „slobodu“ i „prostor“ za koji mislimo da hoće; nego smo malo više proširili ego vođstvom ljubavi prema sebi ... i naš krst postaje teži; postajemo nesretniji, a život se nekako čini manje ugodnim, čak i ako smo oko sebe skupili sve što mislimo da će nas učiniti sretnima. 

Sad, ako ti i ja ne budemo živjeli ove riječi, susret s ovim potpuno ćemo nam izmaknuti. Zbog toga ateisti ne razumiju kršćanstvo; oni ne mogu prijeći intelekt da bi iskusili natprirodne plodove života u Duhu koji prolaze vjera.

Jer ga pronalaze oni koji ga ne testiraju, a očituje se onima koji mu ne vjeruju. (Mudrost Salomonova 1: 2)

Ovdje su dvije stvari u pitanju: vaša lična sreća i spas svijeta. Jer kroz vašu ljubav, kroz ovo umiranje za sebe, ljudi će vjerovati u Isusa Hrista. 

Tako će svi znati da ste moji učenici ako imate ljubavi jedni za druge. (Ivan 13:35)

Sad se neki od vas možda pitaju zašto Sada reč je u posljednje vrijeme usmjeren na evangelizaciju, ljubav i tako dalje dok svijet izgleda gori. Istina, mnogi drugi su usredotočeni na najnoviju papinu manu, nadirući mrak, približavanje progona, seksualne skandale u svećenstvu itd. Razlog zbog kojeg se fokusiram na prvo je taj što odgovor na sve ovo nije beskrajno uznemirujući ove krize kao da ovo nekako mijenja jednu stvar. Umjesto toga, tako ćemo i ti i ja ući u ratnu zonu kao drugi Hrist donijeti milost, svjetlost i nadu u ovaj slomljeni svijet - i početi mijenjati ono što možemo.

Isus i Gospa nas gledaju upravo sada ... 

… Zbog čega sam ove godine počeo pisati On Faith. Ako ne budemo u potpunosti poslušni Bogu, pouzdavajući se u Njegovu moć i providnost, postat ćemo žrtve straha - a Evanđelje će ostati skriveno ispod košnice. 

1982. godine tokom rata između Libana i Izraela, stotinu spastične i mentalno zaostale muslimanske djece osoblje sirotišta smještenog u zapadnom dijelu Bejruta ostavilo je sebi bez hrane, nege i higijene.^[1]Asia NewsSeptembar 2, 2016 Čuvši to, majka Tereza iz Kalkute zahtijevala je da je odvedu tamo. Kako stoji video zapis:

SVEŠTENIK: „To je dobra ideja, ali moraš razumjeti okolnosti, majko ... Prije dvije sedmice ubijen je svećenik. Vani je haos. Rizik je prevelik. ”

MAJKA TERESA: „Ali oče, to nije ideja. Vjerujem da je to naša dužnost. Moramo ići i voditi djecu jedno po jedno. Riskiranje naših života odvija se redom stvari. Sve za Isusa. Sve za Isusa. Vidiš, uvijek sam vidio stvari u ovom svjetlu. Davno, kada sam pokupio prvu osobu (iz ulice u Kalkuti), da to nisam učinio prvi put, ne bih pokupio 42,000 nakon toga. Jedan po jedan, mislim ... ” (Asia News, 2. septembra 2016.)

Jedna duša, jedan krst, jedan po jedan dan. Ako počnete razmišljati o tome kako će biti teško voljeti svog supružnika tokom sljedeće godine, biti strpljiv sa svojim kolegama iz tjedna u tjedan, podnositi bunt svoje djece dok još uvijek žive kod kuće ili budite vjerni u nadolazećem i sadašnjem progonu itd., zaista ćete se osjećati shrvano. Ne, čak je i Isus rekao da uzmemo jedan po jedan dan:

Ne brinite za sutra; sutra će se pobrinuti za sebe. Dovoljno za jedan dan je vlastito zlo. (Matej 6:34)

Ali, rekao je da to učinim neko vrijeme tražeći prvo Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost. Tako smo oslobođeni tjeskobe i straha. Tako se olakšava Krst. 

Majka Tereza je inzistirala da uđe u ratnu zonu da spasi djecu, iako su letjele bombe:

DRUGI ČOVEK: „Trenutno je apsolutno nemoguće prijeći (istok prema zapadu); moramo postići prekid vatre! “

MAJKA TERESA: „Ah, ali pitao sam Gospu u molitvi. Tražio sam prekid vatre za sutra uoči njenog blagdana, ” (uoči 15. avgusta, blagdana Velike Gospe).

Sledećeg dana, totalna tišina obavio Bejrut. S autobusom i džipom prateći konvoj, Majka Tereza odjurila je do sirotišta. Prema zvaničniku Crvenog križa, „sestrinsko osoblje ih je napustilo. I sam hospicij je imao pogođene granatama, a bilo je i smrtnih slučajeva. Djeca su ostala bez brige, bez hrane. Do dolaska Majke Tereze, niko zapravo nije mislio preuzeti odgovornost. " Amal Makarem prisustvovala je evakuaciji u dvije faze.

S Majkom Terezom sve je bilo čarobno, čudesno. Bila je prava sila prirode. Bilo je dovoljno što je noću prešla s istoka na zapad. Suprotno tome, ne mogu opisati djecu koju je spasila. Bili su mentalno onesposobljeni, ali ono što je strašno je to što smo u grupi pronašli i normalnu djecu koja su se, mimikom, ponašala poput nemoćne djece. Majka Tereza ih je uzela u naručje i odjednom su procvjetale, postajući netko drugi, kao kad čovjek daje malo vode uvenulom cvijetu. Držala ih je u naručju i djeca su procvjetala u djeliću sekunde. -Asia NewsSeptembar 2, 2016

Danas je naša generacija poput ove djece: naša nevinost otrgnuta je od nas korupcijom, skandalima i nemoralom onih koji bi trebali biti naši primjeri i vođe; naša dječja srca otrovana su nasiljem, pornografijom i materijalizmom koji su mnogima dehumanizirali i lišili dostojanstvo; mlade su bombardirale lažne ideologije i antievanđelje koje narušava seksualnost i stvarnost u ime „tolerancije“ i „slobode“. Usred je ove prave ratne zone da smo pozvani ući u vjeri i ljubavi, ne samo da u svoje ruke prikupljamo izgubljene duše, već da oživimo vlastita srca kroz paradoks Križa: što ga više nosimo, to je veća naša radost.

Radi radosti koja je ležala pred njim podnio je križ ... (Heb 12)

… Za…

Ljubav sve podnosi, u sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne izdaje. (1. Kor 13: 7, 8)

Jedan po jedan dan. Jedan po jedan križ. Jedna po jedna duša.

Za ljude je to nemoguće, ali za Boga su sve stvari moguće. (Matej 19:26)

Sljedeće pisanje, želim govoriti o tome kako Bog to omogućava vama i ja ...