Gledanje snijeg pada kroz prozor mog povlačenja, ovdje u podnožju kanadskih Stjenjaka, palo mi je na pamet ovo pisanje iz jeseni 2008. godine. Bog vas blagoslovio ... sa mnom ste u mom srcu i molitvama ...
Prvi put objavljeno 10. novembra 2008
PUPS OF NADE
Ovdje u centralnoj Kanadi je svo lišće otpalo, a hladnoća počinje da grize. Ali pre neki dan sam video nešto što nikada ranije nisam primetio u ovo doba godine: drveće počinje da stvara nove pupoljke. Ne mogu objasniti zašto, ali odjednom sam se ispunio ogromnom nadom. Shvatio sam da drveće nije mrtvo, već je počelo ponovo da stvara život.
Taj život će se pojaviti - osim za zima—što odlaže cvetanje tih pupoljaka. Zima ih ne ubija, već obustavlja njihov rast.
Ali jeste li znali da drvo raste, čak i zimi?
Iz vedra neba, ne tako davno, sreo sam američkog hortikulturista koji me je pitao o našim kanadskim zimama. Rekao mi je da je sada poznato da tokom zime korijenje drveća raste mnogo više nego što su hortikulturari ranije vjerovali. Kada je to rekao, znala sam duboko u duši da ću to jednog dana shvatiti na novom nivou.
I izgleda da je došao taj dan.
PROLJEĆE
Prije četrdeset godina, u Crkvu je stiglo ogromno proljeće kada je Bog izlio Duha Svetoga u onome što je postalo poznato kao “karizmatska obnova”. To je proizvelo ogroman nalet života jer su sveštenstvo i laici na različitim mjestima doživjeli duboku i duboku transformaciju kroz novo „ispunjavanje“ Svetim Duhom. To je zauzvrat proizvelo talas evangelizacije, nove i snažne grane u Crkvi koje su počele cvjetati.
Ovi cvjetovi, ili harizme, cvjetali su na nekoliko mjesta. Darovi proroštva, učenja, propovijedanja, iscjeljenja, jezika i drugih znakova i čuda pripremili su vjeru mnogih za plod koji će doći. Zaista, prekrasno cvijeće počelo je da blijedi, a latice su im padale na zemlju. Neki su govorili da je to kraj Obnove, ali nešto veće je nastajalo...
LJETO
Sazrijevanjem grana, cvjetovi su se razvili u snažan plod: ono što ja zovem „katehetska obnova“.
Mnogi katolici su se zaljubljivali u Isusa, ali ne i u Njegovu Crkvu. Dakle, Bog je izlio svoj duh mudrosti, podižući nekoliko apostolata (tj. Scott Hahn, Patrick Madrid, EWTN itd. da ne spominjemo učenja Ivana Pavla II) da počnu podučavati vjeru na snažan i sažet način tako da ne samo su se milioni katolika počeli ponovo zaljubljivati u svoju Crkvu, ali protestanti su počeli da jure prema "Rimu" u masovnom povratku kući. Ovaj pokret u tijelu donio je snažan i zreo plod: apostoli su duboko i nepokolebljivo ukorijenjeni u Istini, a na Kristovoj stijeni, Crkvi.
Ali čini se da je i ovo voće imalo svoju sezonu. Počelo je da pada na zemlju, praveći mjesto za nove pupoljke, novo proleće...
ZIMA
Godišnja doba duhovnog i intelektualnog rasta u Crkvi sada ustupaju mjesto paralizi zime; smrzavanje “bespomoćnosti” kada ćemo, uprkos svim darovima koje je dobila i dala, još jednom prepoznati da bez Boga ne možemo ništa učiniti. Ulazimo u sezonu kada će nam sve biti ogoljeno da nemamo ništa osim Njega; godišnjem dobu, kada ćemo poput Raspetog naći svoje ruke i noge ispružene i bespomoćne, osim našeg Glasa koji viče: „U tvoje ruke!” Ali u tom trenutku, nova služba će niknuti, izbiti, iz srca Crkve...
Cvjetovi, listovi, plodovi... daleko od nestanka, pretvaraju se u hranu za korijenje koje neprestano rastu. Doći će vrijeme kada mlakom neće biti dozvoljeno da bez ploda visi na Drvetu. Ovo čišćenje is iluminaciju koji se sve više približava:
Gledao sam dok je razbio šesti pečat, i dogodio se veliki potres; sunce je postalo crno kao tamna kostrijet, a cijeli mjesec je postao kao krv. Zvijezde na nebu pale su na zemlju kao nezrele smokve otresene sa drveta na jakom vetru. (Otk 6: 12-13)
Duvaju vjetrovi promjena, i oni su se ohladili od a zima, zima Crkve – to jest, njene vlastite strasti. Crkva će se uskoro pojaviti potpuno ogoljen, čak i mrtav. Ali u podzemlju, ona će biti sve jača i jača, pripremajući se za novo proljeće koje će u sjaju eksplodirati po cijeloj zemlji.
Drvo raste mnogo vekova, prolazeći kroz mnoga godišnja doba. Ali, kako je rekao papa Ivan Pavle II, pred njom je „konačna“ zima, poslednja bitka u ovoj eri, kosmičkih razmera. U nekom trenutku u vremenu, poznatom samo Bogu, Drvo će dostići puninu svoje visine i nastupit će posljednje vrijeme rezidbe. Isus je govorio o generaciji koja dolazi koja će iskusiti ove kosmičke znakove i univerzalnu Progon:
Naučite lekciju iz smokve. Kada mu grana omekša i nikne lišće, znate da je ljeto blizu. Na isti način, kada vidite da se ove stvari dešavaju, znajte da je on blizu, na vratima. Amen, kažem ti, ove generacije neće proći dok se sve ove stvari ne dese. (Marko 13:28-30)
PROMJENA GODIŠNJIH GODIŠNJICA
za četrdeset godina, Bog je pripremao ostatak da uđe u obećanu zemlju, an Era mira.
Kao i ove dobre smokve, tako ću s blagonaklonošću gledati na Judine prognanike... Pazit ću na njih za njihovo dobro, i vratiti ih u ovu zemlju, da ih izgradim, a ne da ih srušim; da ih sadi, a ne da ih iščupa.
(Jeremija 24: 5-6)
Zatim, tu su i „loše smokve“, oni koji su u proteklih četrdeset godina odlutali i napravili zlatna telad u pustinji grijeha. Dok ih je Bog neprestano pozivao na pokajanje, došlo je vrijeme kada će se izgovoriti one strašne riječi iz Psalma 95:
Četrdeset godina sam izdržao tu generaciju. Rekao sam: “Oni su ljudi čija srca zalutaju i ne poznaju moje puteve.” Zato sam se zakleo u svom gnevu: "Neće ući u moj počinak."
Kada je Jošua poveo Izraelce do Jordana prema obećanoj zemlji, uputio je svećenike:
Kad dođete na ivicu voda Jordana, to ćete stani mirno u Jordanu. (Jošua 3:8)
Vjerujem da je došlo vrijeme kada će svećenstvo “stati mirno” – to jest, misa će biti kao da je obustavljena mračnom zimskom noći. Ali pod zemljom, Korijeni će nastaviti rasti.
...sveštenici koji su nosili Kovčeg saveza Gospodnjeg stajali su na suhom usred Jordana, dok sav narod nije prešao preko Jordana. (Jošua 3:17)
Ostatak, svi oni koji su predodređeni da žive u Eri mira, će proći. Gospa će tokom ovog vremena ostati sa ovim ostatkom „naroda“, posebno sa svojim ljubljenim sveštenicima – onim sinovima koje je pripremila sama njena ruka, a koji su joj posvećeni, Kovčeg, koji sadrži Deset zapovesti (Istina), zlatni ćup od mane (Euharistije) i Aronovog štapa koji je pupao (misija i autoritet Crkve).
Zaista, taj štap će jednog dana ponovo procvjetati iako će neko vrijeme biti skriven u Arku. Gledajte onda, u ovo doba vjere, ne na zimu i šta god da ona donese, već na pupoljci nade koji će se otvoriti kada Sin ustane da im obasja u novo doba, novi dan, novu zoru...
...novo proleće.
DALJE ČITANJE:
- Došao je kraj jeseni: Vrijeme tranzicije
- Era mira: hereza ili proročanstvo? O herezama i još pitanja
