Vrijeme groba

SADA RIJEČ O MASOVNIM ČITANJIMA
za 6. decembar 2013

Liturgijski tekstovi OVDJE

Izvođač nepoznat

KADA anđeo Gabrijel dolazi Mariji da objavi da će začeti i roditi sina kojem će mu "Gospod Bog dati prijestolje oca Davida", ^[1]Luke 1: 32 ona odgovara na njegovo navještanje riječima, “Evo, ja sam sluškinja Gospodnja. Neka mi bude po tvojoj riječi. " ^[2]Luke 1: 38 Nebeski pandan tim riječima je kasnije verbalizovano kada Isusu prilaze dva slijepca u današnjem Evanđelju:

Dok je Isus prolazio, za njim su išla dva slijepca, vičući: „Sine Davidov, smiluj se na nas!“

Isus ulazi u njihovu kuću – ali ih onda iskušava. Jer kao što smo čuli u jučerašnjem jevanđelju,

Neće svako ko mi kaže: 'Gospode, Gospode' ući u Carstvo nebesko. (usp. Matej 7)

Zato ih Isus pita: „Vjerujete li da ja to mogu?” Kada oni daju svoj nalog, “Da, Gospode”, On odgovara:

Neka vam to bude u skladu sa vašom vjerom.

Kada vapijemo Isusu u našoj patnji, Sine Davidov, smiluj se na mene, ulazi u našu kuću i kaže, Da li mi veruješ? Kako nam to Isus kaže? Dopuštajući da nas okolnosti našeg života ostave pomalo u mraku gdje ne možemo vidjeti rješenja, gdje naše ljudsko rasuđivanje ne uspijeva, gdje se čak osjećamo kao da nas je Bog napustio.

…jer hodamo po vjeri, a ne po viđenju. (2 Kor 5)

Hoćeš li me čekati, On kaže? Ali ne možemo izdržati čekanje! Često počinjemo da gunđamo i prigovaramo, da postajemo ogorčeni prema Bogu, neraspoloženi prema bližnjemu, negativni i depresivni. „Bog me ne sluša… On ne čuje moje molitve… Nije ga briga!“ Nije li to ono što su Izraelci rekli u pustinji? Jesmo li drugačiji?

Bog je dopustio iskušenja da ispita njihovu vjeru. Ali šta znači “iskušati našu vjeru”? Ne treba to gledati kao neku vrstu školskog ispita:

• a) Da li verujete?
• b) Ne vjerujete?
• c) Nisam siguran.

Umjesto toga, testiranje naše vjere je ekvivalent pročišćavanje to. Zašto? Jer što je naša vjera čistija, više ćemo biti vidjeti Njega koji je ispunjenje svake naše čežnje. To je kao ljubavnik koji prolazi brdima i planinama, gradskim ulicama i sporednim putevima, tražeći i dozivajući svoju zaručnicu. A kada je nađe, našao je sve. On je uzima sebi u brak i njih dvoje postaju jedno.

Vidjeti Boga znači pronaći Ga i postati jedno s njim, postati kao Njega.

…bićemo kao on, jer ćemo ga videti takvog kakav jeste. Svako ko ima tu nadu zasnovanu na njemu čini sebe čistim, kao što je i on čist. (1. Jovanova 3:2-3)

Tako On ispituje, tačnije, pročišćava vašu vjeru tako da ćeš biti ispunjen kroz sve više i više povjerenja u Njega. Bog nije sadohista! On ne muči svoju djecu. Njemu je tvoja sreća u srcu!

U to vrijeme svaka disciplina izgleda kao razlog ne za radost, već za bol, ali kasnije donosi mirni plod pravednosti onima koji su u nju obučeni. (Heb 12:11)

Onima koji čekaj za Njega u loncu.

Jer u vatri se ispituje zlato, i izabrano, u loncu poniženja. Vjerujte u Boga i on će vam pomoći; ispravite svoje puteve i nadaj se u njega... Blaženi su čisti srca, jer će Boga vidjeti. (Sir 2:5-6; Matej 5:8)

Sveta Katarina Sijenska je napisala,

Jer ako u teškoćama ne dajemo pravi dokaz strpljenja, već pokušavamo izbjeći poteškoću... to bi bio jasan znak da ne služimo svom Stvoritelju, da ne dopuštamo da nas on upravlja u prihvatanju ponizno i ​​s ljubavlju šta god nam naš Gospod da. To ne bi dalo dokaz vjere da nas naš Gospodin voli. Jer da smo zaista vjerovali u ovo, nikada ne bismo mogli naći kamen spoticanja ni u čemu. Cenili bismo i poštovali ruku [koja nudi] gorčinu nevolje koliko i ruku [koja nudi] blagostanje i utehu, jer bismo videli da se sve radi iz ljubavi. —od Pisma svete Katarine Sijenske, Vol. II; ponovo štampano u Magnificat, decembar 2013, str. 77

Inače, kaže ona, u suštini smo slepi.

Sama činjenica da ovo ne vidimo pokazala bi da smo postali sluge svoje sebične senzualnosti i duhovne samovolje, i da smo ih učinili našim Gospodinom i stoga prepuštamo sebi da njima upravljaju. —Isto. 77

Pouzdati se u Boga potpuno je prvi korak u početku da Ga vidite, da pronađete Njega koji je vaš Voljeni, da uđete u Grad radosti…

…Da mogu gledati u ljupkost Gospodnju i promatrati njegov hram. (Psalam 27)

I braćo i sestre, ovo ne treba da traje cijeli život! Ulazak u Grad radosti i uspon na njegove palače može se dogoditi prilično brzo, “prema vašoj vjeri”. Što više postajete poput malog djeteta, prepuštate se, vjerujete i ponizno čekajući na Njega, to će vam se više otvarati oči što će vam omogućiti da ga “vidite”. Kako piše u prvom čitanju danas,

The nisko naći će radost u Gospodu, i loš radujte se Svetom Izrailjevom. (Isaija 29)

„Niski“ i „siromašni“ su oni čije je blago volja Božija, koji pokušavaju da ga žive u svakom trenutku i trude se…

...za onu svetost bez koje niko neće videti Gospoda. (Jevrejima 12:14)

Ali čak i tada možete se naći zakopani ispod hiljadu problema. Šta se onda traži od vas? Da ga čekam. Da sačeka Njegov tajming. Da čekam da On otkotrlja nadgrobni spomenik. Sjećate se da ste čitali ove sedmice o bolesnima i hromim koji su došli Isusu da se izliječe? Piše da su bili sa Njim za tri dana prije nego što je konačno umnožio hranu i nahranio ih. Ovo je simbolično za tri dana koje je Isus proveo u grobu... to vrijeme čekanja kada osjećate da ste razapeti, ispražnjeni, poniženi i naizgled napušteni. Ali ako čekate, ako ne “pokušate izbjeći poteškoću”, kako kaže Katarina, tada će doći sila vaskrsenja.

Dakle, ovo vrijeme čekanja je vrijeme za molitvu riječima današnjeg psalma:

Vjerujem da ću vidjeti blagodat Gospodnju u zemlji živih. Čekajte GOSPODA hrabro; budite hrabri i čekajte GOSPODA. (Psalam 27)