Kada sumnjamo

ONA gledao me kao da sam lud. Dok sam na nedavnoj konferenciji govorio o misiji Crkve evangelizacije i snazi ​​Evanđelja, žena koja je sjedila blizu leđa imala je zgrčen izraz lica. Povremeno bi podrugljivo šapnula svojoj sestri koja je sjedila kraj nje, a zatim bi se vratila k meni sa zapanjenim pogledom. Bilo je teško ne primijetiti. Ali tada je bilo teško ne primijetiti izraz njezine sestre, koji je bio znatno drugačiji; oči su joj govorile o duši koja traži, obrađuje, a opet, nije sigurna.

Naravno, popodne Pitanje i odgovor tačka, sestra u potrazi je podigla ruku. „Šta da radimo ako sumnjamo u Boga, da li On postoji i da li su te stvari stvarne?“ Slijede neke od stvari koje sam podijelio s njom…

ORIGINALNA RANA

Naravno, normalno je sumnjati (ukoliko je to uobičajena sudbina pale ljudske prirode). Čak su i apostoli koji su svjedočili, hodali i radili s Isusom sumnjali u Njegovu Riječ; kada su žene svjedočile da je grobnica prazna, sumnjale su; kada je Tomi rečeno da se Isus pojavio ostalim apostolima, posumnjao je (vidi današnje Jevanđelje). Tek kada je stavio svoje prste u Hristove rane, Toma takođe nije poverovao. 

Pa sam je upitao: „Zašto se Isus jednostavno ne pojavi ponovo na zemlji kako bi ga svi mogli vidjeti? Onda svi možemo vjerovati, zar ne? Odgovor je zato On je već to uradio. Hodao je među nama, isceljivao bolesne, otvarao oči slepima, uši gluhih, smirivao njihove oluje, umnožavao njihovu hranu i vaskrsavao mrtve – i tada smo Ga razapeli. I kada bi Isus danas hodao među nama, mi bismo ga iznova razapeli. Zašto? Zbog rane od izvorni grijeh u ljudskom srcu. Prvi grijeh nije jesti voće sa drveta; ne, prije toga, to je bio grijeh nepovjerenje. Da nakon svega što je Bog učinio, Adam i Eva nisu vjerovali Njegovoj Riječi i vjerovali u laž da bi možda i oni mogli biti bogovi.”

“Dakle,” nastavio sam, “zato smo spaseni 'kroz vjeru' (Ef 2). Samo vjera može nas ponovo vratiti Bog, a i ovo je dar Njegove milosti i ljubavi. Ako želite znati koliko je duboka rana istočnog grijeha u ljudskom srcu, pogledajte krst. Tamo ćete vidjeti da je sam Bog morao stradati i umrijeti da bi popravio ovu egzistencijalnu ranu i pomirio nas sa sobom. Drugim riječima, ovo stanje nepovjerenja u našim srcima, ova rana, prilično je velika stvar.”

BLAŽENI, KOJI NE VIDE

Da, s vremena na vrijeme, Bog se otkriva drugima, kao što je to učinio svetom Tomi, da bi mogli vjerovati. I ovi „znakovi i čuda“ takođe postaju znaci za nas. Dok je bio u zatvoru, Jovan Krstitelj je poslao poruku Isusu sa pitanjem: „Jesi li ti onaj koji će doći, ili da tražimo drugog?“ Isus je u odgovoru rekao:

Idi i reci Jovanu ono što čuješ i vidiš: slepi progledaju, hromi hodaju, gubavci se čiste, gluvi čuju, mrtvi ustaju, a siromašnima se objavljuje dobra vest. I blagosloven je onaj ko me ne uvrijedi. (Matej 11:3-6)

To su tako pronicljive riječi. Jer koliko se ljudi danas zaista uvrijedi na pojam čudesnog? Čak i katolici, opijeni a duh racionalizma, bore se da prihvate mnoštvo „znakova i čuda“ koji pripadaju našem katoličkom naslijeđu. Oni su dati da nas podsjete da Bog postoji. „Na primjer“, rekao sam joj, „mnoga euharistijska čuda okolo svijeta, koji se ne može objasniti. Oni su jasan dokaz da je Isus mislio ono što je rekao: 'Ja sam hljeb života... moje tijelo je prava hrana i krv je pravo piće. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu.' ^[1]Jovan 6:48, 55-56

„Uzmimo za primjer argentinsko čudo gdje se Host iznenada pretvorio u meso. Kada su ih proučavala tri naučnika, jedan koji je bio ateista, otkrili su da jeste srce tkivo – tačnije lijeva komora – dio srca koji pumpa krv do ostatka tijela dajući mu život. Drugo, forenzičari su utvrdili da je osoba bila muška osoba koja je bila podvrgnuta ekstremnoj torturi i gušenju (što je uobičajeni rezultat raspeća). Na kraju, otkrili su da se krvna grupa (AB) poklapa s drugim euharistijskim čudima koja su se dogodila stoljećima ranije i da su, u stvari, krvna zrnca neobjašnjivo još živa kada je uzorak uzet.”^[2]cf. www.therealpresence.org

“Onda”, dodao sam, “po cijeloj Evropi postoje tijela netruležnih svetaca. Neki od njih izgledaju kao da su upravo zaspali. Ali ako ostavite mlijeko ili hamburger na tezgi nekoliko dana, šta će se dogoditi?” Iz gomile se začuo smijeh. „Pa, ​​da budem iskren, i komunistički ateisti su imali svog 'nepotkupljivog': Staljina. Izvozili bi ga u staklenom kovčegu kako bi mase mogle obožavati njegovo tijelo na Moskovskom trgu. Ali, naravno, morali bi da ga vrate nazad nakon kratkog vremenskog perioda jer bi se njegovo meso počelo otapati uprkos konzervansima i hemikalijama koje su u njega upumpane. Katolički nepotkupljivi sveci, s druge strane – kao što je Sveta Bernadeta – nisu umjetno očuvani. To je jednostavno čudo za koje nauka nema objašnjenje… a mi još uvijek ne vjerujemo?”

Pažljivo me je pogledala.

SUSRET ISUSA

“Ipak,” dodao sam, “Isus je rekao da ga nakon Njegovog uzašašća na nebo više nećemo vidjeti.^[3]cf. Jovan 20:17; Djela 1:9 Dakle, Bog kojeg obožavamo, prije svega, govori nam da Ga nećemo vidjeti onako kako vidimo jedni druge u uobičajenom toku života. Ali on radi reci nam kako ga možemo upoznati. A ovo je tako važno. Jer ako želimo da znamo da Bog postoji, ako želimo da iskusimo Njegovo prisustvo i ljubav, onda moramo da dođemo k njemu pod Njegovim uslovima, ne naše. On je Bog, na kraju krajeva, a mi nismo. I koji su Njegovi uslovi? Okrenite se knjizi mudrosti:

…tražite ga u poštenju srca; jer ga pronalaze oni koji ga ne iskušavaju, a pokazuje se onima koji mu ne vjeruju. (Solomonova mudrost 1:1-2)

„Bog se manifestuje onima koji mu dolaze u vjeri. I stojim pred vama kao svjedok da je to istina; da je čak i u najmračnijim vremenima u mom životu, kada sam mislio da je Bog milion milja daleko, mali čin vjere, pokret prema Njemu... otvorio
put do snažnih i neočekivanih susreta Njegovog prisustva.” Zaista, šta Isus kaže o onima koji vjeruju u Njega, a da Ga zapravo ne vide?

Blago onima koji nisu vidjeli i vjerovali. (Jovan 20:29)

„Ali ne treba da Ga iskušavamo, odnosno da se ponašamo u ponosu. 'Osim ako se ne okrenete i ne postanete kao djeca,' Isus je rekao: 'nećete ući u kraljevstvo nebesko.' ^[4]Matt 18: 3 Umjesto toga, Psalam kaže, 'skrušeno, ponizno srce, o Bože, nećeš prezirati.' ^[5]Psalam 51: 19 Tražiti od Boga da se reprodukuje poput bakterija u petrijevoj zdjelici, ili vikanje na Njega da se pokaže kao duh koji se krije iza drveta, traži od Njega da se ponaša van karaktera. Ako želite dokaz o Bogu iz Biblije, onda nemojte tražiti dokaz o Bogu koji nije u Bibliji. Ali dođite k Njemu u povjerenju govoreći: „U redu, Bože, slijedit ću tvoju riječ vjera, iako ništa ne osjećam...” To je prvi korak ka Susretu s Njim. Osećanja će doći, iskustva će doći – uvek se dešavaju i imaju za stotine miliona ljudi – ali u Božje vreme i na Njegov način, kako On smatra da treba.” 

„U međuvremenu, možemo koristiti svoj razum da zaključimo da je porijeklo svemira moralo doći od Nekog izvan njega; da postoje izvanredni znaci, kao što su čuda i netruležni sveci, koji prkose svakom objašnjenju; i da su oni koji žive prema onome što je Isus učio, statistički najsretniji ljudi na zemlji.” Međutim, ovi nam donose to vjera; oni ga ne zamenjuju. 

Uz to sam je pogledao u oči, koje su sada bile mnogo mekše, i rekao: „Iznad svega, ne sumnjaj u to voljeni ste. "

My dijete,
svi vaši grijesi nisu tako bolno ranili Moje Srce
kao što to čini vaš trenutni nedostatak poverenja,
da nakon toliko truda Moje ljubavi i milosrđa,
i dalje bi trebao sumnjati u moju dobrotu.  
—Izus do Svete Faustine, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1486