CAN osjećaš li to? Vidiš li? Oblak zbrke spušta se na svijet, pa čak i na dijelove Crkve, koji zaklanja ono što je istinsko spasenje. Čak i katolici počinju propitivati moralne apsolute i je li Crkva jednostavno netolerantna - ostarjela institucija koja je zaostala za najnovijim dostignućima u psihologiji, biologiji i humanizmu. To generira ono što je Benedikt XVI. Nazvao „negativnom tolerancijom“, čime se u svrhu „ne vrijeđanja nikoga“ ukida ono što se smatra „uvredljivim“. Ali danas ono što se zapravo utvrdi uvredljivim više nije ukorijenjeno u prirodnom moralnom zakonu, već je pokrenuto, kaže Benedikt, već "relativizmom, to jest dopuštanjem da se baca i 'pomeće svaki vjetar učenja'" [1]Kardinal Ratzinger, pretkonklavna homilija, 18. travnja 2005 naime, što god bilo „politički točno." I na taj način,
Širi se nova netrpeljivost, što je sasvim očito. Postoje dobro uspostavljeni standardi razmišljanja koji bi se trebali nametnuti svima ... S tim da u osnovi doživljavamo ukidanje tolerancije ... od apstraktne, negativne religije postaje tiranski standard kojeg svi moraju slijediti. —PAPA BENDIKT XVI., Svjetlo svijeta, Razgovor s Peterom Seewaldom, str. 52
Ironično je to što ljudi više ne vide opasnost. Stvarnosti grijeha, vječnosti, raja, pakla, posljedica, odgovornosti itd. Rijetko se uče, a ako jesu, umanjuju se ili im se ubrizgava lažna nada - kao što je novina da će pakao jednog dana biti prazan i da će svi na kraju biti u Nebu (vidi Pakao je za stvarnost). Druga strana medalje pretjerana je reakcija na ovaj moralni relativizam, pri čemu neki katolički komentatori smatraju da niti jedan razgovor nije završen bez dobrog strogog upozorenja svojim slušateljima da će biti prokleti ako se ne pokaju. Tako su i milost i pravda Božja ukaljani.
Moja je namjera ovdje ostaviti vam što jasniju, uravnoteženiju i istinitiju predstavu o tome tko je i kako spašen u skladu s Svetim pismom i svetom tradicijom. Učinit ću to suprotstavljajući se prevladavajućem relativističkom tumačenju Svetog pisma, a zatim ću dati autentično i stalno učenje Katoličke crkve.
TKO JE SPASEN?
I. Čin volje, čin vjere
In današnje evanđelje, čitamo predivan pastir pastira koji napušta cijelo stado kako bi spasio "izgubljenu ovcu". Kad ga pronađe, stavi ga na svoja ramena, vrati se kući i slavi sa svojim susjedi i prijatelji. Relativističko tumačenje je da Bog prima i prima u svoj dom svaki "Izgubljene ovce", bez obzira na to tko su ili što su učinili, i da će svi na kraju doći u Nebo. Sad, pažljivo pogledajte ovaj odlomak i ono što Dobri pastir govori svojim susjedima po povratku kući:
Radujte se sa mnom jer sam pronašao svoju izgubljenu ovcu. Kažem vam, na isti će način na nebu biti više radosti zbog jednog grešnika koji se pokaje nego nad devedeset i devet pravednika koji nemaju potrebu za pokajanjem. (Luka 16: 6-7)
Izgubljena ovca je "pronađena", ne samo zato što ju je Pastir tražio, već zato što je ovca bila voljan da se vrati kući. Taj voljni "povratak" u ovom je odlomku označen kao "grešnik koji se kaje".
Maksim: Bog traži svaku "izgubljenu" dušu na zemlji. Uvjet za povratak kući u Spasiteljevim rukama je čin volje koji se okreće od grijeha i povjerava Dobrom Pastiru.
II. Ostavljajući prošlost iza sebe
Evo kontrastne parabole u kojoj glavni protagonist ne ide u potragu za „izgubljenim“. U priči o izgubljenom sinu, otac ostavlja svog dječaka da odluči napustiti dom kako bi se prepustio grešnom životu zadovoljstva. Otac ga ne traži, već dopušta dječaku da iskoristi svoju slobodu koja ga, paradoksalno, vodi u ropstvo. Na kraju ove prispodobe, kada dječak započinje put kući, otac trči do njega i zagrli ga. Relativist kaže da je to dokaz da Bog nikoga ne osuđuje ili isključuje.
Pažljiviji uvid u ovu prispodobu otkriva dvije stvari. Dječak nije u stanju iskusiti ljubav i milost oca dok nije odluči ostaviti svoju prošlost iza sebe. Drugo, dječak nije odjeven u novi ogrtač, nove sandale i prsten za prst dok priznaje svoju krivnju:
Sin mu reče: „Oče, zgriješio sam protiv neba i prije tebe; Više nisam dostojan da me zovu tvojim sinom. " (Luka 15:21)
Ako priznamo svoje grijehe, on je vjeran i pravedan i oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde ... Stoga, priznajte grijehe jedni drugima i molite jedni za druge da ozdravite ... (1. Ivanova 1: 9, Jakov 5:16)
Priznati kome? Onima s vlast oprostiti grijeh: apostoli i njihovi nasljednici kojima je Isus rekao:
Čiji grijesi oprostiš, oprosti im se, a čiji grijesi zadržiš ... (Ivan 20:23)
Maksim: U Očev dom dolazimo kad izaberemo ostaviti taj grijeh koji nas dijeli od Njega. Zaogrnuti smo svetošću kad priznamo svoje grijehe onima koji imaju vlast osloboditi ih.
III. Ne osuđuje se, ali ni odobrava
Isus je posegnuo u prašinu i podigao na noge ženu uhvaćenu u preljubu. Njegove su riječi bile jednostavne:
Niti vas osuđujem. Idi, i od sada više ne griješi. (Ivan 8:11)
Relativist kaže da je to dokaz da Isus ne osuđuje ljude koji žive, na primjer, u "alternativnim" životnim stilovima kao što su aktivni homoseksualni odnosi ili oni koji kohabiraju prije braka. Iako je istina da Isus nije došao osuditi grešnika, to ne znači da grešnici ne osuđuju sebe. Kako? Primivši Božje milosrđe, namjerno nastavljajući grijeh. Kristovim vlastitim riječima:
Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da ga osudi, već da se svijet spasi po njemu ... Tko vjeruje u Sina, ima život vječni, a tko ne posluša Sina, neće vidjeti život, ali Božja srdžba ostaje na njega. (Ivan 3:17, 36)
Maksim: Bez obzira koliko je grijeh ili grešnik strašan, ako se pokajemo i "Više ne griješi", imamo vječni život u Bogu.
IV. Svi pozvani, ali nisu svi dobrodošli
In Evanđelje od utorka, Isus opisuje Kraljevstvo Božje poput gozbe. Pozivnice se šalju (židovskom narodu), ali malo ih se odazove. I tako, glasnici se šalju nadaleko da pozovu apsolutno sve za Učiteljev stol.
Izađite na autoceste i živice i natjerajte ljude da uđu da se moj dom napuni. (Luka 14:23)
Relativist bi rekao da je to dokaz da nitko nije isključen iz mise i pričesti, a još manje Božjeg Kraljevstva i da su sve religije jednake. Ono što je zaista važno jest da se mi "pojavimo", na ovaj ili onaj način. Međutim, u sinoptičkoj verziji ovog Evanđelja čitamo još jedan ključni detalj:
... kad je kralj ušao da pogleda goste, tamo je vidio čovjeka koji nije imao vjenčanu odjeću; i rekao mu je: 'Prijatelju, kako si ušao ovdje bez vjenčanice?' (Matej 22-11-12)
Tada je gost nasilno uklonjen. Koji je ovaj vjenčani odjevni predmet i zašto je tako važan?
Bijela odjeća simbolizira da je krštena osoba "obukla Krista", uskrsnula s Kristom ... Postavši dijete Božje zaodjenuto vjenčanicom, novofit je primljen "na bračnu večeru Jaganjčevu" [Euharistiju]. -Katekizam Katoličke crkve, br. 1243-1244
Krštenje je, dakle, preduvjet za ulazak u Kraljevstvo Božje. Sakrament je taj koji ispire sav naš grijeh i ujedinjuje nas, kao besplatan dar Božje milosti, s mističnim tijelom Kristovim da bismo sudjelovali u tijelu Kristovom. Čak i onda, smrtni grijeh može poništiti ovaj dar i isključiti nas iz banketa, zapravo uklanjajući nečiju krštensku odjeću.
Smrtni grijeh je radikalna mogućnost ljudske slobode, kao i sama ljubav. Rezultat je gubitak milosrđa i uskraćivanje posvećujuće milosti, odnosno stanja milosti. Ako se ne iskupi pokajanjem i Božjim oproštenjem, uzrokuje isključenje iz Kristova kraljevstva i vječnu smrt u paklu, jer naša sloboda ima moć donošenja izbora, bez povratka. -Katekizam Katoličke crkve, n. 1861. godine
Maksim: Svaka je osoba na zemlji pozvana prihvatiti besplatni dar vječnog spasenja koji je ponudio Bog, stečen krštenjem i osiguran Sakramentom pomirenja ako duša padne iz milosti.
V. Ime sve govori
Prema Pismu, "Bog je ljubav." Stoga, kaže relativist, Bog nikada ne bi nikoga osuđivao ili osuđivao, a još manje bacao u Pakao. Međutim, kao što je gore objašnjeno, prokleti smo se odbijajući hodati preko Mosta spasenja (Križa), pruženog nam kroz Sakramente upravo zahvaljujući velikoj Božjoj ljubavi.
To, a Bog ima i druga imena, prije svega: Isus Krist.
Ona će roditi sina, a vi ćete ga imenovati Isusom, jer će on spasiti svoj narod od njegovih grijeha. (Matej 1:21)
Ime Isus znači "Spasitelj".[2]Sveti Pio X, katehizam, br. 5 Došao je upravo da nas spasi od grijeha. Proturječnost je, dakle, reći da netko može ostati u smrtnom grijehu, a opet tvrditi da je spašen.
Maksim: Isus nas je došao spasiti od naših grijeha. Dakle, grešnik je spašen samo ako dopusti Isusu da ih spasi, što se postiže vjerom, koja otvara vrata posvećujuće milosti.[3]usp Ef 2:8
USPEHNO LJUTI, BOGATI MILOSRĐEM
Ukratko, Bog ...
... hoće li svi biti spašeni i doći do spoznaje istine. (1. Timoteju 2: 4)
Svi su pozvani - ali to je pod Božjim uvjetima (On nas je stvorio; kako nas spašava, to je Njegova privilegija). Cijeli plan spasenja je da Krist u sebi ujedini sve stvoreno - uniju uništenu istočnim grijehom u rajskom vrtu.[4]usp Ef 1:10 Ali da bismo bili sjedinjeni s Bogom - što je definicija sreće - moramo postati "Sveto kao što je Bog svet", [5]usp. 1. Petrova 1:16 budući da je nemoguće da Bog ujedini sebi nešto nečisto. Ovo je djelo posvećenja milosti u nama koje se dovršava kroz našu suradnju kada i mi "Pokajte se i vjerujte dobrim vijestima" [6]usp. Fil 1: 6, Marko 1:15 (ili dovršeno u čistilište za one koji umiru u stanju milosti, ali još nisu "Čistog srca"—Neophodan uvjet za "Vidi Boga" [usp. Matej 5]).
Isus ne želi da ga se bojimo. Iznova i dopire do grešnika upravo kad su u stanju grijeha, kao da želi reći: “Nisam došao zbog zdravih, već sam došao zbog bolesnih. Ja tražim izgubljeno, a ne već pronađeno. Prolio sam svoju krv za vas kako bih vas mogao njome očistiti. Volim te. Ti si moj. Vrati mi se…"
Dragi čitatelju, ne dopusti da te zavaraju sofistike ovoga svijeta. Bog je apsolutni i stoga su njegove zapovijedi apsolutne. Istina danas ne može biti istina, a sutra lažna, inače za početak nikada nije bila istina. Učenja Katoličke crkve, poput onih o pobačaju, kontracepciji, braku, homoseksualnosti, genderizmu, apstinenciji, umjerenosti itd. Mogu nam biti izazovna i ponekad se čine teška ili suprotna. Ali ta su učenja izvedena iz apsolutne Božje Riječi i ne samo da im se može vjerovati, već i ovisiti o njima da donesu život i radost.
Gospodinov je zakon savršen, osvježava dušu. Gospodnja je odredba pouzdana, daje mudrost jednostavnima. Gospodinovi su propisi ispravni, radujući srce. (Psalam 19: 8-9)
Kad smo poslušni, pokazujemo se skromnima, poput male djece. A takvima, rekao je Isus, pripada Kraljevstvo Božje.[7]Matt 19: 4
O dušo ogrezla u tami, ne očajavaj. Sve još nije izgubljeno. Dođite i povjerite se svom Bogu, koji je ljubav i milosrđe ... Neka se nijedna duša ne pribojava da mi se približi, iako su njezini grijesi grimizni ... Ne mogu kazniti ni najvećeg grešnika ako pozove Moje suosjećanje, ali na naprotiv, opravdavam ga Svojim nedokučivim i neupitljivim milosrđem. —Isus do Svete Faustine, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1486, 699, 1146
Da li je duša bila poput truleža u raspadanju, tako da s ljudskog stajališta ne bi bilo [nade] u obnovu i sve bi već bilo izgubljeno, s Bogom nije tako. Čudo božanskog milosrđa [u ispovijedi] obnavlja tu dušu u cijelosti. Oh, kako su jadni oni koji ne iskoriste čudo Božjeg milosrđa! - Isus svetoj Faustini o sakramentu pomirenja, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1448
Grešnik koji u sebi osjeća potpuno oduzimanje svega što je sveto, čisto i svečano zbog grijeha, grešnik koji je u vlastitim očima u posvemašoj tami, odvojen od nade u spasenje, od svjetlosti života i od zajedništvo svetaca, je li i sam prijatelj kojeg je Isus pozvao na večeru, onaj koji je zamoljen da izađe iza živice, onaj koji je tražio da bude partner u njegovu vjenčanju i Božji nasljednik ... Tko je siromašan, gladan, grešan, pao ili neznalica je Kristov gost. - Matej Siroti, Zajedništvo ljubavi, p.93
Jesu li nekršteni prokleti do pakla? Taj odgovor u Dio II...
RELATED READING
Veliko utočište i sigurna luka
Mark dolazi u Arlington u Teksasu u studenom 2019!
Kliknite sliku ispod za vremena i datume
Sada je riječ cjelodnevna služba koja
nastavlja uz vašu podršku.
Blagoslovio i hvala.
Na putovanje s Markom u Korištenje električnih romobila ističe Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-pošta neće biti podijeljena ni s kim.