Katolički neuspjeh

 

ZA dvanaest godina Gospod me zamolio da sjednem na „bedem“ kao jedan od njih „Stražari“ Jovana Pavla II i govoriti o onome što vidim da dolazi - ne prema mojim vlastitim idejama, pred-koncepcijama ili mislima, već prema autentičnom Javnom i privatnom otkrivenju kroz koje Bog neprestano govori svom narodu. Ali skrećući pogled s horizonta posljednjih dana i gledajući umjesto toga našu vlastitu Kuću, Katoličku crkvu, sramim se pognute glave.

 

IRSKI HARBINGER

Ono što se dogodilo u Irskoj tokom vikenda bio je možda jedan od najznačajnijih „znakova vremena“ koji sam dugo vremena vidio. Kao što vjerojatno znate, ogromna većina je upravo glasala za legalizaciju pobačaja.

Irska je zemlja koja je (bila) nadasve „katolička“. Bila je ogrezla u poganstvu sve dok je sveti Patrik nije poveo u zagrljaj nove Majke, Crkve. Popravljala bi rane u zemlji, oživljavala svoje narode, preuređivala svoje zakone, preobražavala svoje krajolike i činila da stoji kao svjetionik koji vodi izgubljene duše u sigurne luke spasenja. Dok je katolicizam zavladao velikim dijelom ostatka Europe nakon Francuske revolucije, vjera Irske ostala je snažna. 

Zbog čega je ovo glasanje užasno vjesnik. Uprkos naučne činjenice koji podvlače humanost nerođenog deteta; uprkos filozofskim argumentima koji potvrditi svoju ličnost; uprkos dokazi o uzrokovanoj boli bebi za vrijeme pobačaja; uprkos fotografije, medicinska čuda, i osnovno zdrav razum o tome šta i ko tačno raste u maternici majke ... Irska je glasala za donijeti genocid do njihovih obala. Ovo je 2018; Irci ne žive u vakuumu. "Katolička" nacija skrenula je pogled sa brutalnog postupka koji je abortus i oslobodila svoju savjest odbacivanje istine s papirnatim argumentima ženskog „prava“. Ideja da vjeruju da je nerođeno samo "fetalno tkivo" ili "blob ćelija" previše je izdašna. Ne, Katolička Irska je to izjavila, poput američke feministkinje Camille Paglia žena ima pravo da ubije druga osoba kada su u pitanju njeni vlastiti interesi: 

Oduvijek sam iskreno priznao da je pobačaj ubistvo, istrebljenje nemoćnih od strane moćnih. Liberali su se uglavnom smanjili suočavajući se s etičkim posljedicama svog zagrljaja pobačaja, što rezultira uništenjem konkretnih pojedinaca, a ne samo nakupinama neosjetljivog tkiva. Po mom mišljenju, država nema nikakvo ovlaštenje da intervenira u biološke procese bilo kojeg ženskog tijela, koje je priroda tamo usadila prije rođenja, a time i prije ulaska te žene u društvo i građanstvo. - Camille Paglia, salon, 10. septembra 2008

Dobrodošli na ostatak „progresivnog“ Zapada gdje smo ne samo usvojili Hitlerovu eugeničku argumentaciju, nego smo otišli i korak dalje - zapravo slavimo svoje kolektivno samoubojstvo. 

Samoubistvo ljudske rase shvatit će oni koji će vidjeti zemlju napučenu starijima i opustošenu od djece: spaljenu kao pustinju. —Sv. Pio iz Pietrelcine

Pazite, vidjeli smo mikrokosmos ove samoubilačke tendencije kada je 2007. godine u Mexico Cityu glasala za legalizaciju pobačaja tamo. Ni značaj toga ne može se precijeniti, jer je tu čudesna slika Gospe od Guadalupe visi - čudo koje je doslovno okončalo astečku „kulturu smrti“ gdje su stotine hiljada muškaraca, žena i djece žrtvovane bogu zmija Quetzalcoatlu. Za taj „katolički“ grad koji je ponovo prihvatio ljudsku žrtvu, čineći tako još jednom krvnu žrtvu toj drevnoj zmi Sotoni (sada u sterilisanim prostorijama, umjesto na hramovima), zapanjujući je preokret. 

Naravno, nedavno glasanje Irske uslijedilo je nakon njihovog bračnog referenduma 2015. godine, gdje je prihvaćena radikalna redefinicija braka. To je bilo dovoljno upozorenje da se bog zmija vratio u Irsku ...

 

SKANDALI

"Na jedan način", primetio je irski profesor moralne teologije ...

… Grozan rezultat [dvije trećine glasa za pobačaj] upravo je ono što bi se moglo očekivati, s obzirom na moderni sekularizirani i relativistički svijet u kojem živimo, strašne rezultate Katoličke crkve u Irskoj i drugdje u vezi sa skandalima zlostavljanja djece, slabošću crkvena praksa poučavanja o moralnim pitanjima i moralu tokom proteklih nekoliko decenija ... —Privatno pismo

Ne može se podcijeniti šta su seksualni skandali u svećenstvu činili širom svijeta da potkopaju misiju Isusa Hrista. 

Kao rezultat, vjera kao takva postaje nevjerojatna i Crkva se više ne može vjerodostojno predstaviti kao Gospodnja vjesnica. —PAPA BENEDIKT XVI, Svjetlo svijeta, papa, crkva i znakovi vremena: razgovor s Peterom Seewaldom, str. 23-25

I Benedikt XVI. I papa Franjo inzistirali su na tome da se Crkva ne bavi prozelitizmom već raste "privlačnošću".^[1]"Crkva se ne bavi prozelitizmom. Umjesto toga, ona raste "atrakcijom": kao što Hristos "privlači sve k sebi" snagom svoje ljubavi, kulminirajući žrtvom Križa, tako i Crkva ispunjava svoju misiju do te mjere da, u sjedinjenju s Hristom, svako svoje djelo ostvaruje u duhovnom smislu i praktično oponašanje ljubavi njenog Gospodara. " —BENEDICT XVI, homilija za otvaranje Pete generalne konferencije latinoameričkih i karipskih biskupa, 13. maja 2007; vatican.va Ako je to slučaj, onda sve manji broj Katoličke crkve na Zapadu ukazuje na smrt "odbijanjem". Šta tačno nudi Crkva u Evropi i Sjevernoj Americi? Po čemu se razlikujemo od bilo koje druge dobrotvorne organizacije? Šta nas izdvaja? 

Profesor teologije, vlč. Julián Carrón, izjavio je:

Kršćanstvo je pozvano da pokaže svoju istinu na terenu stvarnosti. Ako oni koji dođu u kontakt s njom ne dožive novost koju ona obećava, sigurno će biti razočarani. -Razoružavajuća ljepota: esej o vjeri, istini i slobodi (Univerzitet Notre Dame Press); citirano u Magnificat, Maj 2018., str. 427-428

Svijet je duboko razočaran. Ono što katoličanstvu nedostaje na mnogim mjestima nije nedostatak lijepih zgrada, dovoljne kase ili čak polupristojnih liturgija. To je moć Duha Svetoga. Razlika između rane Crkve prije i poslije Pedesetnice nije bilo znanje već snaga, nevidljiva svjetlost koja je probadala srca i duše ljudi. Bilo je to unutrašnje svjetlo koja je potekla iznutra iz apostola jer su se ispraznili da bi se ispunili Bogom. Kao što čitamo u današnjem Jevanđelju, Petar je izjavio: "Odrekli smo se svega i pratili vas."

Problem nije u tome što mi u Crkvi ne vodimo dobru organizaciju i čak radimo dostojan socijalni rad, već to što jesmo još uvijek na svijetu. Nismo se ispraznili. Nismo se odrekli svog mesa ili blistave ponude na svijetu, i kao takvi postali smo sterilni i nemoćni.

... svjetovnost je korijen zla i može nas dovesti do napuštanja tradicije i pregovora o našoj odanosti Bogu koji je uvijek vjeran. Ovaj… se zove otpadništvo, koji ... je oblik „preljuba“ koji se događa kada pregovaramo o biti našeg bića: odanost Gospodinu. —PAPA FRANJO iz homilije, Vatikan Radio, 18

Kakva je korist imati savršenu web stranicu ili najrječitiju homiliju ako naše riječi i biće prenose samo naš vlastiti umjetnički njuh ili pamet?

Tehnike evangelizacije su dobre, ali čak ni one najnaprednije nisu mogle zamijeniti nježno djelovanje Duha. Najsavršenija priprema evangelizatora nema učinka bez Duha Svetoga. Bez Duha Svetoga, najuvjerljiviji dijalekt nema moć nad srcem čovjeka. —BLAŽENI PAPA PAUL VI, Hearts Aflame: Duh Sveti u srcu hrišćanskog života danas Alan Schreck

Crkva ne samo da ne uspijeva propovedati kroz živote i riječi ispunjene Duhom, ali to nije uspjela ni na lokalnom nivou naučiti njena djeca. Sada imam pola vijeka i nikada nisam čuo niti jednu homiliju o kontracepciji, a još manje mnoge druge moralne istine koje su danas pod opsadom. Iako su neki svećenici i biskupi bili vrlo hrabri izvršavajući svoju dužnost, moje je iskustvo prečesto.

Moji ljudi propadaju u nedostatku znanja! (Hošea 4: 6)

Ovaj kolosalni neuspjeh rezultat je programa modernizma, koji je kulturu relativizma donio i u sjemeništa i u društvo, pretvarajući tako mnoge u Crkvi u kukavice koji se klanjaju pred oltarom bog političke korektnosti. 

... nema jednostavnog načina da se to kaže. Crkva u Sjedinjenim Državama već više od 40 godina slabo radi na formiranju vjere i savjesti katolika. A sada beremo rezultate - na javnom trgu, u svojim porodicama i u zbrci svog ličnog života. —Arhiepiskop Charles J. Chaput, OFM Cap., Prevođenje u Cezara: Katoličko političko zvanje, 23. februara 2009, Toronto, Kanada

I ne samo pastiri. Ni mi, ovce, nismo slijedili svoga Gospodara koji je stvorio Bezbroj drugih načina i prilika kojima su pastiri promašili jasno je rekao sam. Ako svijet ne vjeruje u Hrista, to je prije svega zato što Hrista u njemu nije vidio laici. Mi - ne sveštenstvo - smo „sol i svjetlost“ koju je Gospod rasipao na tržište. Ako se sol pokvarila ili se svjetlost ne može opaziti, to je zato što nas je svijet okalio, a grijeh potamnio. Onaj koji istinski traži Gospoda, naći će ga i u tome lični odnos, oni će zračiti Božanskim životom i slobodom koja donosi.

Ono za čim svaki pojedinac muškarac, žena i dijete teži je istinskoj slobodi, ne samo autoritarnih režima, već posebno moći greha koji dominira, uznemirava i krade unutrašnji mir. Stoga je, rekao je jutros papa Franjo, neophodno da we postanite sveti, to jest sveci:

Poziv na svetost, koji je normalan poziv, naš je poziv da živimo kao kršćanin; naime živjeti kao kršćanin isto je što i reći „živjeti kao svetac“. Mnogo puta o svetosti razmišljamo kao o nečemu izvanrednom, poput vizije ili uzvišenih molitava ... ili neki misle da biti svet znači imati takvo lice u kameji ... ne. Biti svet je nešto drugo. Nastaviti tim putem Gospodin nam govori o svetosti ... ne usvajajte svjetovne obrasce - ne usvajajte one obrasce ponašanja, onaj svjetovni način razmišljanja, takav način razmišljanja i prosuđivanja koji vam svijet nudi, jer to uskraćuje ti slobode. —Homily, 29. maja 2018; Zenit.org

 

KATOLIČKI RATOVI

Ali ko danas sluša papu? Ne, čak jasne i istinite riječi, poput ovih gore, mnogi "konzervativni" katolici danas bacaju po smeću jer je Papa zbunjivao u drugim vremenima. Zatim se obraćaju društvenim mrežama i izjavljuju da "papa Franjo uništava Crkvu" ... sve, dok se svijet pita zašto bi se, pobogu, htjeli pridružiti instituciji koja koristi najnetolerantniju retoriku jedni prema drugima, a kamoli njihovo vodstvo . Ovdje se čini da su Kristove riječi mnogima izmakle ovih dana:

Tako će svi znati da ste moji učenici ako imate ljubavi jedni za druge. (Ivan 13:35)

U više od dvadeset i pet godina koliko sam u službi, tužno je reći da su se najviše tradicionalni katolici pokazali ljudi tvrdog srca, zlobe i neisplativi ljudi s kojima sam razočarao dijalog.

Pretpostavljena ispravnost doktrine ili discipline umjesto toga dovodi do narcisoidnog i autoritarnog elitizma, pri čemu se umjesto evangelizacije analizira i klasificira druge, a umjesto otvaranja vrata milosti, iscrpljuje se njegova energija u inspekciji i provjeri. Ni u jednom slučaju niko nije zabrinut za Isusa Hrista ili druge. —PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, n 94 

Nešto je užasno pošlo po zlu s današnjom komunikacijom. Naša sposobnost da imamo pristojne nesuglasice brzo se raspala u roku od samo nekoliko kratkih godina. Ljudi danas koriste Internet poput ovnova koji forsira svoje stavove. Kada se ovo dogodi između hrišćana, to je razlog za skandal.

Težite miru sa svima i onoj svetosti bez koje niko neće vidjeti Gospoda ... ali ako nemam ljubavi, ne dobivam ništa. (Hebrejima 12:14, 1 Kor 13: 3)

Oh, koliko sam često otkrio da nije to što kažem već kako Kažem to to je napravilo svu razliku!

 

PAPALNE PERPLEKSITETE

Dvosmislenost koja je pratila čitav Franjin pontifikat sama je stvorila skandal. Ne mogu se vratiti oni naslovi koji su Papu proglasili izjavom da „Nema pakla"Ili da vas je" Bog učinio gejem. " Primio sam pisma od obraćenika na katoličanstvo koji se sada pitaju jesu li pogriješili. Drugi razmišljaju o napuštanju Crkve radi pravoslavnih ili evanđeoskih nagovora. Neki svećenici su mi izrazili da su dovedeni u kompromitirajuće situacije kada članovi njihove pastve, koji žive u preljubu, traže da se pričeste jer je "Papa rekao da možemo". I sada imamo tešku situaciju u kojoj biskupski fakulteti daju izjave u potpunoj suprotnosti s drugim biskupskim konferencijama.

Ako smo išli ka jedinstvu s evanđeoskim hrišćanima, mnogi od tih puteva su preorani i zasijani sjemenkama nepovjerenja.

Branio sam papu Franju posljednjih pet godina iz razloga što je on Kristov namjesnik - htjeli vi to ili ne. Predavao je i nastavlja podučavati mnoge istinite stvari, uprkos očitoj konfuziji koja svakodnevno raste. 

Moramo pomoći papi. Moramo biti s njim kao što bismo stajali i sa svojim ocem. —Kardinal Sarah, 16. maja 2016., Pisma iz časopisa Robert Moynihan

Pomažemo papi - i izbjegavamo izazivati ​​skandal nevjernicima - kada nastojimo razumjeti što je papa stvarno rekao ili mislio; kada mu pružimo korist od sumnje; a kada se ne slažemo s dvosmislenim izjavama izvan manžetne ili nemagistričkim komentarima, to se radi na način koji poštuje i na odgovarajućem forumu. 

 

„KATOLIČKI“ POLITIČAR

Konačno, mi katolici smo propali svijet kad to vole naši vlastiti političari Premijer Justin Trudeau i mnoštvo drugih političkih karijerista koji dijele naše nedjeljne mise proglašavaju se zaštitnicima ljudskih prava, sve vrijeme gazeći ih - posebno istinska prava najugroženijih. Ako je sloboda vjere u naše vrijeme krajnje brodolomna, dobrim dijelom zahvaljujući katoličkim političarima i glasačkim blokovima koji su izabrali muškarce i žene bez kralježnice koji su zaljubljeniji u moć i politički korektne programe od Isusa Hrista. 

Nije ni čudo što Gospine slike (koje je Benedikt XVI nazvao "ogledalom Crkve") navodno plaču po cijelom svijetu. Vrijeme je da se suočimo s istinom: Katolička crkva je samo sjena utjecaja koji je nekada imala; mistični zamah koji je transformirao carstva, oblikovao zakone i umjetnost, muziku i arhitekturu. Ali sada je njen kompromis sa svijetom stvorio Veliki vakuum koji se brzo ispunjava duhom antihrista i a Novi komunizam koja pokušava zamijeniti promisao Nebeskog Oca.

S intelektualnim strujama prosvjetiteljstva, kasnijom antireligijskom pobunom Francuske revolucije i dubokim intelektualnim odbacivanjem kršćanskog svjetonazora koji su simbolizirali Marx, Nietzsche i Freud, snage su se oslobodile u zapadnoj kulturi što je na kraju dovelo ne samo do odbacivanje odnosa crkve i države koji su se razvijali tijekom mnogih stoljeća, ali odbacivanje same religije kao legitimnog oblikovaoca kulture ... Slom kršćanske kulture, onako slab i dvosmislen, na neki način, duboko je utjecao na uvjerenja i postupke krštenih katolika. —Pokrišćanska sakramentalna kriza: mudrost Tome Akvinskog, dr. Ralph Martin, str. 57-58

 

VELIKO PONAŠANJE

Tada bi neko mogao razumno pitati: "Zašto ostaješ u Katoličkoj crkvi?"

Pa, već sam se suočio s tim iskušenjem prije mnogo godina (usp. Ostanite i budite lagani). Razlog zbog kojeg tada nisam otišao isti je koji ne bih nikada ostavio ni danas: kršćanstvo nije religija, to je put ka autentičnoj slobodi (i sjedinjenju s Bogom); Katolicizam je ono što definira granice tog puta; religija onda jednostavno hoda unutar njih.

Ljudi koji kažu da su duhovni, ali ne žele religiju, nisu iskreni. Jer kad odu na svoje omiljeno molitveno mjesto ili molitveni sastanak; kada objese svoju omiljenu Isusovu sliku ili upale svijeću da se mole; kada ukrašavaju božićno drvce ili govore „Aliluja“ svakog uskršnjeg jutra ... to is religija. Religija je jednostavno organizacija i formulacija duhovnosti prema skupu temeljnih vjerovanja. „Katoličanstvo“ je započelo kada je Hristos imenovao dvanaest ljudi da poučavaju svemu što je zapovjedio i da „čine učenici svih naroda“. Odnosno, za sve je trebalo postojati naređenje.  

Ali ovaj poredak se izražava i kroz grešna ljudska bića, među kojima sam i ja. Jer nakon svega što sam gore rekao - od toga je nešto napisano u suzama - gledam sebe i prolivam još više ... 

Imajte na umu da se čovjek kojeg Gospodari šalju kao propovjednika naziva stražar. Stražar uvijek stoji na visini tako da izdaleka može vidjeti što dolazi. Svatko tko je postavljen za stražara naroda mora cijeli život stajati na visini da im pomogne svojom predviđanjem. Koliko mi je teško to reći, jer upravo ovim riječima osuđujem sebe. Ne mogu propovijedati s bilo kakvom kompetencijom, a ipak, koliko uspijevam, još uvijek ne živim svoj život prema vlastitom propovijedanju. Ne poričem svoju odgovornost; Shvaćam da sam lijen i nemaran, ali možda će me priznanje moje krivnje izuzeti od pravednog sudije. —Sv. Grgur Veliki, homilija, Liturgija sati, Vol. IV, str. 1365-66

Ne sramim se što sam katolik. Dapače, da nismo dovoljno katolici.

Čini mi se da će biti potrebno veliko „resetovanje“ Crkve zbog koje ona mora još jednom biti pročišćena i pojednostavljena. Odjednom, Petrove riječi poprimaju obnovljeno značenje, jer ne samo da vidimo kako svijet ponovo postaje neznabožac, već i sama Crkva u rasulu, poput „... brod koji će potonuti, brod koji uzima vodu sa svih strana“:^[2]Kardinal Ratzinger (PAPA BENEDICT XVI), 24. marta 2005., Meditacija na Veliki petak o Trećem padu Krista

Jer vrijeme je da sud započne s Božjim domom; ako započne s nama, kako će završiti za one koji ne poslušaju Božje evanđelje? (1. Petrova 4:17)

Crkva će postati mala i morat će početi iznova manje-više od početka. Više neće moći naseljavati mnoga zdanja koja je izgradila u prosperitetu. Kako se broj njenih sljedbenika smanjuje ... Izgubit će mnoge svoje društvene zajednice privilegije ... Proces će biti dug i naporan, kao što je to bio put od lažnog progresivizma uoči Francuske revolucije - kad bi se za biskupa moglo smatrati pametnim ako se sprda s dogmama, pa čak i insinuira da Božje postojanje nikako nije sigurno ... Ali kada suđenje ovom prosijavanju bude prošlo, velika sila će poteći iz produhovljenije i pojednostavljene Crkve. Muškarci u potpuno planiranom svijetu naći će se neizrecivo usamljeni. Ako su potpuno izgubili iz vida Boga, osjetit će čitav užas svog siromaštva. Tada će otkriti malo jato vjernika kao nešto potpuno novo. Otkriće ga kao nadu koja im je namijenjena, odgovor za kojim su uvijek tragali u tajnosti.

I tako mi se čini sigurno da se Crkva suočava sa vrlo teškim vremenima. Prava kriza je jedva započela. Morat ćemo računati na strašne preokrete. Ali jednako sam siguran u ono što će ostati na kraju: ne u Crkvu političkog kulta, koja je već mrtva s Gobelom, već u Crkvu vjere. Ona možda više neće biti dominantna društvena sila u onoj mjeri u kojoj je bila donedavno; ali ona će uživati ​​u svježem procvatu i biti će viđena kao čovjekov dom, gdje će pronaći život i nadu nakon smrti. - kardinal Joseph Ratzinger (POPE BENEDICT XVI), Vjera i budućnost, Ignatius Press, 2009

 

Ovu sam pjesmu napisao prije nekoliko godina dok sam bio u Irskoj.
Sad razumijem zašto je tamo nadahnuto ...

 

POVEZANO ČITANJE

Presuda započinje sa domaćinstvom

Politička korektnost i veliko otpadništvo

Smrt logike - Deo I & Dio II

Plačite, djeco čovječja!

 

Sada je riječ služba koja radi puno radno vrijeme
nastavlja uz vašu podršku.
Blagoslovio vas i hvala vam. 

 

Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.