Izazov crkvi

IF tražite nekoga tko će vam reći da će sve biti u redu, da će svijet jednostavno ići onako kako jest, da Crkva nije u ozbiljnoj krizi i da čovječanstvo nije suočeno s danom obračuna - ili da će se Gospa jednostavno pojaviti iz vedra neba i spasiti nas sve kako ne bismo morali patiti ili da će kršćani biti "zarobljeni" sa zemlje ... onda ste došli na pogrešno mjesto.

AUTENTIČNA NADA

O da, imam jednu riječ nade koju mogu dati, nevjerovatnu nadu: i jedno i drugo pape i Gospe su objavili da dolazi “nova zora”.

Dragi mladi, na vama je da budete čuvari jutra koji najavljuju dolazak sunca koji je Uskrsli Krist! —POGLED JOHN PAUL II, Poruka Svetog Oca mladima svijeta, XVII Svjetski dan mladih, n. 3; (usp. 21: 11-12)

Ali zori prethodi noć, rođenju prethode muke, proleću prethodi zima.

Pravi kršćani nisu slijepi optimisti koji su jednom zauvijek stavili križ iza sebe. Niti su pesimisti koji ne vide ništa osim patnja ispred. Umjesto toga, oni su realisti koji znaju da tri stvari uvijek ostaju: vjera, nada, i ljubav—čak i kada se skupe olujni oblaci.

Ali istina je i da usred tame uvijek nešto novo oživi i prije ili kasnije donese plod. Na srušenoj zemlji život se probija, tvrdoglavo, ali nepobjedivo. Koliko god mračne stvari bile, dobrota se uvijek iznova pojavljuje i širi. Svaki dan u našem svijetu ljepota se iznova rađa, uzdiže preobražena kroz oluje istorije. Vrijednosti se uvijek iznova pojavljuju pod novim maskama, a ljudska bića su s vremena na vrijeme nastajala iz situacija koje su izgledale osuđene na propast. Takva je moć vaskrsenja, i svi koji evangeliziraju su instrumenti te sile. —PAPA FRANJO,Evangelii Gaudium, n 276

Da, neke stvari koje pišem mogu biti pomalo "strašne". Zato što su posledice okretanja protiv Boga same po sebi strašne i nisu sitnice. Oni ne samo da mogu uništiti naše lične živote već čitave nacije i generacije koje dolaze.

SOAPBOX... ILI SENTINEL?

Neki misle da je ova web stranica samo sapunica za osobne prozivke. Kad biste samo znali koliko često sam to želio Trči iz ovog apostolata. U stvari, Gospod znao takav bi bio slučaj – da bih poput Jone iz starih vremena radije bio bačen u morske dubine nego da se suočim s neprijateljskom gomilom (ah, Iskušenje biti normalan.) I tako mi je na početku ove službe pisanja prije dvanaest godina dao nekoliko stihova iz Svetih pisama kako bih doveo u pitanje moje samoljublje i „predao me“ Njegovom djelu. Oni su došli iz trideset trećeg poglavlja Jezekijelove knjige, koji je i sam bio „stražar“ za Gospoda.

Tebe, sine čovječji, postavio sam te za stražara za dom Izraelov; kad čuješ riječ iz mojih usta, moraš ih upozoriti umjesto mene. Kada kažem zlima, "Zli, moraš umrijeti", a ti ne govoriš da upozoriš zle na njihove puteve, oni će umrijeti u svojim grijesima, ali ja ću te smatrati odgovornim za njihovu krv. Ako pak upozoriš zle da se obrate sa svojih puteva, a oni to ne učine, tada će umrijeti u svojim grijesima, ali ćeš ti spasiti svoj život. (Jezekilj 33:7-9)

Jasno se sećam tog dana. Bilo je čudnog mira u toj riječi, ali je bila i čvrsta i uvjerljiva. Držao je moju ruku na plugu svih ovih godina; ili sam trebao biti kukavica, ili da budi vjeran. A onda sam pročitao kraj tog poglavlja, zbog čega sam se nasmijao:

Ljudi moji dolaze k vama, okupljaju se u gomili i sjede ispred vas da čuju vaše riječi, ali neće po njima djelovati... Za njih si samo pjevač ljubavnih pjesama, prijatnog glasa i pametnog dodira. Slušaju vaše riječi, ali ih ne slušaju. Ali kada dođe — a sigurno dolazi! — znaće da je među njima bio prorok. (Jezekilj 33:31-33)

Pa, tvrdim da niti imam prijatan glas niti da sam prorok. Ali shvatio sam poentu: Bog će povući sve; On će poslati ne samo proročki glas za glasom, vidovnjak za vidovnjakom, mistik za mistikom, već i Njegova majka da upozori i pozove čovječanstvo natrag k Sebi. Ali jesmo li slušali?

Govori svijetu o mojoj milosti; neka cijelo čovječanstvo prepozna Moju nedokučivu milost. To je znak za poslednja vremena; nakon što će doći dan pravde. —Izus do Svete Faustine, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 848

BUDNI ILI SPAVAJU?

Kao što je Papa također rekao, mi bez sumnje “živimo u vremenu milosrđa”.^[1]cf. Otvaranje širokih vrata milosrđa Koliko je onda blizu taj „dan pravde“? Da li je blizu kada glasaju “katoličke” zemlje poput Irske masovno u korist čedomorstva? Kada u nekada „hrišćanskim“ zemljama poput Kanade vlada traži da crkve potpišu sporazum da favorizuju abortus i rodnu ideologiju?^[2]cf. Kad se vrati komunizam kada si u Americi, nove ankete pokazuju da je 72 posto te zemlje za potpomognuto samoubistvo? Kada je gotovo cijelo kršćansko stanovništvo na Bliskom istoku mučeno ili protjerano? Kada se u azijskim zemljama poput Kine i Sjeverne Koreje kršćanstvo tjera u podzemlje? Kada sama Crkva počne poučavati "protiv milosrđa", a biskupi su se postavili protiv biskupa, kardinal protiv kardinala? Jednom riječju, kada svijet zagrli smrt kao sveobuhvatno rješenje?

Ne znam. Bog ne dijeli svoj plan puta sa mnom. Ali možda crkveno odobreni događaji u Akiti u Japanu imaju nešto za reći:

Djelo đavola će se infiltrirati čak i u Crkvu tako da će se vidjeti kardinali koji se suprotstavljaju kardinalima, biskupi protiv biskupa... Crkva će biti puna onih koji pristaju na kompromise... Pomisao na gubitak tolikog broja duša je uzrok moje tuge. Ako se grijesi povećaju u broju i težini, za njih više neće biti oprosta... Kao što sam vam rekao, ako se ljudi ne pokaju i ne poprave sebe, Otac će nanijeti strašnu kaznu cijelom čovječanstvu. Biće to kazna veća od potopa, kakvu nikada ranije nećete videti. Vatra će pasti s neba i zbrisat će veliki dio čovječanstva, kako dobre tako i loše, ne štedeći ni svećenike ni vjernike. Preživjeli naći će se tako opustošeni da će zavidjeti mrtvima. Jedine ruke koje će vam ostati bit će Krunica i Znak koji je ostavio Moj Sin. Svaki dan recitujte molitve krunice. Uz krunicu molite za Papu, biskupe i svećenike. —Poruka data kroz ukazanje s. Agnes Sasagawi iz Akite, Japan, 13. oktobar 1973; 22. aprila 1984., nakon osam godina istraga, velečasni John Shojiro Ito, biskup Niigate, Japan, prepoznao je "natprirodni karakter" događaja; ewtn.com

(Ah, tu je Gospa koja nas poziva da se ponovo molimo za Papu - da ga ne bičujemo jezicima.) To su prilično jake riječi od Blažene Majke. Neću ih zanemariti—i da budem iskren, to neke ljude zaista oduševljava.

Sama naša pospanost Božjoj prisutnosti čini nas neosjetljivima na zlo: Boga ne čujemo jer ne želimo da nas uznemiruju i zato ostajemo ravnodušni prema zlu ... oni od nas koji ne želimo da vidimo svu silu zla i ne želimo da uđemo u njegovu muku. —PAPA BENEDIKT XVI, Katolička novinska agencija, Vatikan, 20. aprila 2011, Opća publika

ZNAK KONTRADIKCIJE

Drugi dio ove službe učio je umjetnost da postanete vreća za udaranje gotovo svih. Vidite, ja se ne uklapam u kalup većine ljudi. Volim da se smejem i šalim – ne onaj ozbiljan, mrzovoljan tip koji neki očekuju. Volim i drevne liturgije sa njihovim napjevima, zvonima, svijećama, tamjanom, visokim oltarima i dramom… ali sviram gitaru na Novus Ordo liturgije gdje nalazim Isusa Prisutnog isto toliko (jer je tu). Ja se pridržavam i branim svakog katoličkog učenja koliko i bilo koji „tradicionalista“... ali branim i papu Franju jer je njegova evanđeoska vizija Crkve kao „poljske bolnice“ tačna (i on treba biti slušan kao Hristov namjesnik). Volim da pevam i pišem balade... ali slušam pevanje i rusku horsku muziku da bih izgradio svoju dušu. Volim da se molim u tišini i da ležim ničice pred Presvetim Sakramentom... ali takođe dižem ruke na karizmatičnim skupovima, podižući glas u znak hvale. Molim se Uredu ili njegovom obliku... ali također govorim Bogu u daru jezika koje promiču Sveto pismo i Katekizam.^[3]cf. CCC, 2003

To, naravno, ne znači da sam ja svet čovjek. Ja sam slomljeni grešnik. Ali vidim da me Bog stalno poziva na to centar katoličke vere i zagrliti sve učenja Majke Crkve, kako ona sve nas naziva.

Sve što je Gospod rekao, čućemo i uraditi. (Izlazak 24:7)

To jest, biti odan Učiteljstvu, biti kontemplativan u molitvi, harizmatičan u akciji, Marijan u predanosti, Tradicionalan u moralu i uvijek iznova u duhovnosti. Sve što sam upravo naveo je izričito podučeno i prihvaćeno od strane Katoličke crkve. Ako moj život treba da izazove druge katolike da prestanu da se ponašaju kao protestantski reformatori, da biraju i odbacuju šta god žele, neka bude tako. Ja ću biti njihova vreća za udaranje, ako je to ono što je potrebno, dok se ne iscrpe borbom protiv Svetog Duha.

Prije mnogo godina, časna sestra poslala je jedan od mojih spisa svom nećaku koji joj je tada odgovorio i rekao joj da mu više nikada ne šalje to "sranje". Godinu dana kasnije, ponovo je ušao u Crkvu. Kada je pitala zašto, on je rekao: „To pisanje sve je započeo.”

Prije nekoliko sedmica sreo sam mladog oca koji je rekao da je, kada je bio tinejdžer, naišao na moje spise. „To me probudilo“, rekao je. I od tada je bio vjerni čitalac, ali što je još važnije, vjerni kršćanin.

GLEDANJE I MOLENJE…

Sve ovo znači da ću nastaviti da pišem i govorim dok Gospod ne kaže “Dosta!” Dok me Gospodnje strpljenje neprestano iznenađuje (pa čak i šokira), ja vidim mnoge stvari Pisao sam o tome naizgled na ivici ispunjenja. ^[4]cf. Sedam pečata revolucije Čini mi se da smo zakoračili prema ivici litice i sada smo samo nekoliko trenutaka od poniranja. Ali poniranje u smrt? Više kao uranjanje kroz porođajni kanal...

Uz to, ostavljam vam riječi Božijih izabranih glasnika koje su realistične, ali otrežnjujuće, ali sadrže i nadu:

Dakle, ovo troje ostaje vjera, nada, ljubav; ali najveća od njih je ljubav. (1. Korinćanima 13:13)

U ovom trenutku postoji veliki nemir u svijetu i u Crkvi, a ono što je u pitanju je vjera. Sad se događa da si ponovim nejasnu Isusovu frazu u Evanđelju po svetom Luki: „Kad se Sin Čovječji vrati, hoće li i dalje naći vjeru na zemlji?“ ... Ponekad čitam evanđelski odlomak kraja puta i potvrđujem da se u ovom trenutku pojavljuju neki znakovi ovog kraja. Jesmo li blizu kraja? To nikada nećemo saznati. Uvijek se moramo držati u pripravnosti, ali sve bi još moglo potrajati. —PAPA PAUL VI, Tajni Pavao VI, Jean Guitton, str. 152-153, referenca (7), str. ix.

Sada smo stigli do otprilike treće dvije hiljade godina, i doći će do treće obnove. To je razlog opšte konfuzije, koja nije ništa drugo do priprema za treću obnovu. Ako sam u drugoj obnovi manifestovao ono što je moje čovječanstvo je učinilo i patilo, i vrlo malo od onoga što je Moje božanstvo postizalo, sada, u ovoj trećoj obnovi, nakon što će Zemlja biti očišćen i veliki dio sadašnje generacije uništen… Ja ću ostvariti ovu obnovu manifestirajući ono što je Moje božanstvo učinilo unutar Mog čovječanstva. —Isus slugi Božjoj Luizi Pikareti, Dnevnik XII, 29. januara 1919; od Dar življenja u božanskoj volji, Rev. Joseph Iannuzzi, fusnota br. 406, sa crkvenim odobrenjem

Ukazao sam vam na znakove okrutne zime kroz koju Crkva sada prolazi... Supruga mog Isusa ponovo se pojavljuje prekrivena ranama i zaklonjena mojim Protivnikom, koji kao da slavi svoju potpunu pobjedu. Siguran je da je odneo pobedu u Crkvi, po zbrci koja je podmetnula mnoge njene istine, po nedostatku discipline koja je izazvala širenje nereda, po podeli koja je napala njeno unutrašnje jedinstvo... Ali vidite kako u ove njene najokrutnije zime već se pojavljuju pupoljci obnovljenog života. Kažu vam da je blizu čas vašeg oslobođenja. Za Crkvu, novo proljeće trijumfa mog Bezgrješnog Srca samo što nije izbilo. Ona će i dalje biti ista Crkva, ali obnovljena i prosvijećena, učinjena poniznijom i jačom, siromašnijom i evanđeoskom kroz svoje pročišćenje, kako bi u njoj zasjala slavna vladavina moga Sina Isusa za sve. —Gospa o. Stefano Gobbi, n. 172 Sveštenicima Gospinog voljenog sina, n. 172; Imprimatur dao biskup Donald W. Montrose od Stocktona, 2. februara 1998

Sada je više nego ikad presudno da budete „promatrači zore“, promatrači koji najavljuju svjetlost zore i novo proljeće Evanđelja od kojeg se pupoljci već vide. —PAPA SV. JOVAN PAVLO II, 18. Svjetski dan mladih, 13. april 2003.; vatican.va