Stid se Isusa

Fotografija iz Muka Hristova

OD moj put u Svetu zemlju, nešto duboko u meni se uzburkalo, sveta vatra, sveta želja da Isusa ponovo učinim voljenim i poznatim. Kažem "opet", jer, ne samo da je Sveta zemlja jedva zadržala hrišćansko prisustvo, već je i čitav zapadni svijet u brzom kolapsu hrišćanskih vjerovanja i vrijednosti,^[1]cf. Sva razlika a time i uništavanje njegovog moralnog kompasa. 

Zapadno društvo je društvo u kojem je Bog odsutan iz javne sfere i nema mu više što ponuditi. I zato je to društvo u kojem se mjera humanosti sve više gubi. U pojedinim trenucima odjednom postaje jasno da je ono što je zlo i uništava čovjeka postalo naravno. —EMERITUS PAPE BENEDICT XVI, esej: „Crkva i skandal seksualnog zlostavljanja“; Katolička novinska agencija, April 10th, 2019

Zašto se ovo dogodilo? Prva misao koja nam padne na pamet je da je to zbog našeg bogatstva. Bogatašu je teže ući u Kraljevstvo Božije nego devi koja prolazi kroz ušice igle. Zapad, blagoslovljen više nego što je mogao zamisliti, ugledao se u ogledalu uspeha i zaljubio se u svoj imidž. Umjesto da ponizno zahvali i proslavi Onoga koji ju je uzvisio, kršćanski je Zapad postao debeo i samozadovoljan, sebičan i narcisoidan, lijen i mlak, izgubivši tako prvu ljubav. U praznini koju je Istina trebala popuniti, a revolucija sada je ustao.

Ova pobuna je u osnovi duhovna. To je pobuna Sotone protiv dara milosti. U osnovi, vjerujem da zapadni čovjek odbija biti spašen Božjom milošću. Odbija primiti spas, želeći ga sagraditi za sebe. „Temeljne vrijednosti“ koje UN promoviraju temelje se na odbacivanju Boga koje upoređujem s bogatim mladićem iz Evanđelja. Bog je gledao na Zapad i volio ga je jer je učinio divne stvari. Pozvao ga je da ide dalje, ali Zapad se okrenuo natrag. Više je volio vrstu bogatstva koje je dugovao samo sebi.  —Kardinal Sarah, Catholic Herald, April 5th, 2019

Osvrnem se oko sebe i zateknem kako iznova i iznova postavljam pitanje: „Gdje su kršćani? Gdje su muškarci i žene koji strastveno govore o Isusu? Gdje su starješine koje dijele svoju mudrost i odanost vjeri? Gdje su mladi sa njihovom energijom i žarom? Gdje su oni koji se ne stide Evanđelja? “ Da, vani su, ali toliko malobrojni da je Crkva na Zapadu zapravo i doslovno postala ostatak. 

Dok se pripovijest o Muci čitala danas na misi širom kršćanstva, slušali smo jedan za drugim kako je put do Kalvarije popločan kukavicama. Ko je ostao među mnoštvom ljudi koji su stajali ispod križa, osim jednog apostola i šačice vjernih žena? Tako i mi vidimo kako kaldrmu vlastitog progona Crkve svakodnevno postavljaju „katolički“ političari koji glasaju za čedomorstvo, „katolički“ suci koji prepravljaju prirodni zakon, „katolički“ premijeri koji promoviraju homoseksualnost, od strane „katoličkih“ glasača koji ih stavljaju na vlast i od katoličkog svećenstva koje o tome govori malo ili ništa. Kukavice. Mi smo a Crkva kukavica! Postali smo sramotni zbog imena i poruke Isusa Hrista! Patio je i umro da bi nas oslobodio moći greha, i ne samo da ne dijelimo ove dobre vijesti iz straha da ćemo biti neodobreni, već zlim ljudima omogućujemo da institucionaliziraju svoje zle ideje. Nakon 2000 godina ogromnog dokaza o Božjem postojanju, šta je, dođavola, doslovno ušlo u Tijelo Hristovo? Juda ima. To je to.

Moramo biti realni i konkretni. Da, ima grešnika. Da, postoje nevjerni svećenici, biskupi, pa čak i kardinali koji ne poštuju čednost. Ali takođe, a to je takođe vrlo teško, ne uspijevaju se čvrsto držati doktrinarne istine! Oni zbunjuju hrišćanske vjernike svojim zbunjujućim i dvosmislenim jezikom. Oni krivotvore i krivotvore Riječ Božju, spremni da je izvrnu i savije kako bi stekli odobrenje svijeta. Oni su Juda Iskarioti našeg doba. —Kardinal Sarah, Catholic Herald, April 5th, 2019

Ali i mi laici, možda naročito mi laici, smo kukavice. Kada uopće razgovaramo o Isusu na poslu, fakultetu ili na našim ulicama? Kada iskoristimo te očigledne prilike da podijelimo Radosnu vijest i poruku Evanđelja? Da li griješimo kritizirajući Papu, udarajući po Novus Ordu, držeći znakove Pro-Life, moleći krunicu prije mise, pekući kolačiće u CWL-u, pjevajući pjesme, pišući blogove i donirajući odjeću kao da nekako ispunjava našu odgovornost krštenih kršćana?

… Najfiniji svjedok će se pokazati dugoročno neučinkovitim ako se ne objasni, opravda… i izričito jasnim i nedvosmislenim navještajem Gospoda Isusa. Radosna vijest koju je proglasio svjedok života prije ili kasnije mora biti objavljena riječju života. Nema istinske evangelizacije ako se ne objavljuju ime, učenje, život, obećanja, kraljevstvo i misterija Isusa iz Nazareta, Sina Božjeg. —PAPA ST. PAUL VI, Evangelii Nuntiandi, n. 22; vatican.va

Ko se postidi mene i mojih riječi u ovoj nevjernoj i grešnoj generaciji, Sin čovječji će se postidjeti kad dođe u slavu svog Oca sa svetim anđelima. (Marko 8:38)

Volio bih da mogu sjediti ovdje osjećajući se dobro prema sebi. Ne znam. Grijesi propuštanja duga su lista: onih trenutaka u kojima sam oklijevao govoriti istinu; vremena kada sam mogao napraviti znak Krsta, ali nisam; vremena kad sam mogao progovoriti, ali "održavao sam mir"; načine na koje sam se zakopao u svom vlastitom svijetu utjehe i buke utapajući poticaje Duha ... Dok sam meditirao o Strasti danas, plakao sam. Zatekao sam se kako tražim od Isusa da mi pomogne da se ne bojim. I dio mene jest. Stojim na prvoj crti u ovom ministarstvu protiv rastuće plime mržnje prema Katoličkoj crkvi. Ja sam otac, a sada djed. Ne želim u zatvor. Ne želim da mi vežu ruke i vode me na mjesta na koja ne želim ići. To svakim danom postaje sve veća mogućnost.

Ali onda, usred tih emocija, duboko u mom srcu, diže se sveta vatra, vapaj koji je još uvijek skriven, još uvijek čeka, još uvijek trudna snagom Svetog Duha. To je poklik Uskrsnuća, vapaj Pedesetnice: 

ISUS KRIST NIJE MRTVI. ŽIV JE! USKRSNUO! VJERUJTE U NJEGA I SPASITE SE!

Mislim da je tamo bilo u Gospodnjem grobu u Jeruzalemu prošlog mjeseca začetak sjemena ovog vapaja. Jer kad sam izašao iz grobnice, zatekao sam se kako kažem onome ko me sluša: „Grobnica je prazna! Prazno je! Živ je! Uskrsnuo je! "

Ako propovijedam evanđelje, to nije razlog da se hvalim, jer mi je nametnuta obaveza i teško meni ako je ne propovijedam! (1. Korinćanima 9:16)

Ne znam kuda idemo odavde, braćo i sestre. Znam samo da će me jednog dana suditi, ne po tome koliko sam se svidio na Facebooku ili koliko mi je kupilo CD-a, već po tome jesam li doveo Isusa onima među sobom. Bilo da sam svoj talent zakopao u zemlju ili sam ga uložio gdje god i kad god sam mogao. Isuse moj gospodaru, Ti si moj sudija. To sam Te koga bih se trebao bojati - ne rulja premlaćivanje na našim vratima.

Tražim li sada naklonost ljudi ili Boga? Ili pokušavam da udovoljim muškarcima? Da još uvijek dopadam ljudima, ne bih trebao biti sluga Hristov. (Galatima 1:10)

I tako, danas, Isuse, dajem ti još jednom svoj glas. Dajem ti svoj život. Dajem vam svoje suze - i one zbog moje tuge što sam šutio, i one koje sada padaju na one koji vas još ne poznaju. Isuse ... možeš li produžiti ovo "vrijeme milosrđa"? Isuse, možeš li zamoliti Oca da još jednom izlije svoj Duh na one koji Te vole da bismo postali pravi apostoli Tvoje Riječi? Da bismo i mi mogli imati priliku dati život zarad Evanđelja? Isuse, pošalji nas u Žetvu. Isuse, pošalji nas u tamu. Isuse, pošalji nas u vinograd i dovedimo kući izdašnost duša, kradući ih iz kandži tog paklenog zmaja. 

Isuse, čuj naš vapaj. Otac čuj svog sina. I dođi Duše Sveti. DOĐI SVETI DUH!

Postoje vrijednosti koje se nikada ne smiju napustiti radi veće vrijednosti, pa čak i nadmašiti očuvanje fizičkog života. Postoji mučeništvo. Bog je (otprilike) više od pukog fizičkog preživljavanja. Život koji bi se kupio poricanjem Boga, život koji se temelji na konačnoj laži, nije život. Mučeništvo je osnovna kategorija kršćanskog postojanja. Činjenica da mučeništvo više nije moralno neophodno u teoriji koju zagovaraju Böckle i mnogi drugi pokazuje da je ovdje u pitanju sama bit kršćanstva ... Današnja Crkva je više nego ikad „Crkva mučenika“ i samim tim svjedok živih Bože. —EMERITUS PAPE BENEDICT XVI, esej: „Crkva i skandal seksualnog zlostavljanja“; Katolička novinska agencija, April 10th, 2019

Nije vrijeme da se stidite Evanđelja. Vrijeme je da se to propovijeda sa krovova. —PAPA SAINT JOHN PAUL II, Homilija, Homilija Cherry Creek State Park, Denver, Colorado, 15. avgusta 1993; vatican.va

Vaša financijska podrška i molitve su zašto
čitate ovo danas.
 Blagoslovio vas i hvala vam. 

Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.