Pričest u ruci? Pt II

 

SAINT Faustina pripovijeda kako je Gospod postao nezadovoljan nekim stvarima koje su se događale u njenom samostanu:

Jednog dana Isus mi je rekao, Otići ću iz ove kuće…. Jer ovdje postoje stvari koje me ne vole. I Domaćin je izašao iz šatora i odmarao se u mojim rukama, a ja sam ga s radošću vratio u šator. To se ponovilo drugi put i ja sam učinio istu stvar. Uprkos tome, dogodilo se i treći put, ali Domaćin se transformirao u živog Gospoda Isusa, koji mi je rekao: Neću više ostati ovdje! Na to mi se u duši pobudila snažna ljubav prema Isusu, odgovorio sam, "A ja, neću ti dopustiti da napustiš ovu kuću, Isuse!" I opet je Isus nestao dok je Domaćin ostao u mojim rukama. Još jednom sam ga vratio u kalež i zatvorio u tabernakul. A Isus je ostao s nama. Obvezao sam se da ću obaviti trodnevno klanjanje kao reparaciju. -Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 44

Drugi put je sveta Faustina prisustvovala misi s namjerom da izvrši reparaciju za krivična djela protiv Boga. Napisala je:

It was my duty to make amends to the Lord for all offenses and acts of disrespect and to pray that, on this day, no sacrilege be committed. This day, my spirit was set aflame with special love for the Eucharist. It seemed to me that I was transformed into a blazing fire. When I was about to receive Holy Communion, a second Host fell onto the priest’s sleeve, and I did not know which host I was to receive. After I had hesitated for a moment, the priest made an impatient gesture with his hand to tell me I should receive the host. When I took the Host he gave me, the other one fell onto my hands. The priest went along the altar rail to distribute Communion, and I held the Lord Jesus in my hands all that time. When the priest approached me again, I raised the Host for him to put it back into the chalice, because when I had first received Jesus I could not speak before consuming the Host, and so could not tell him that the other had fallen. But while I was holding the Host in my hand, I felt such a power of love that for the rest of the day I could neither eat nor come to my senses. I heard these words from the Host: Želio sam da se odmorim u vašim rukama, ne samo u vašem srcu. I u tom trenutku vidio sam malog Isusa. Ali kad se svećenik približio, vidio sam još jednom samo Domaćina. -Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 160

Prije nego što komentarišem gore navedeno, ponovim za one koji nisu pročitali Prvi dio OVDJE. Smjernice Crkve su jasne: normativna praksa za katolike u cijelom svijetu je da oni prime svetu euharistiju na jeziku. Drugo, ovako primam Isusa godinama, i to ću činiti dok god budem mogao. Treće, da sam papa (a hvala Bogu što nisam), zamolio bih svaku župu na svijetu da ponovo postavi skromnu željezničku ogradu koja bi župljanima omogućavala primanje Presvetog Sakramenta na način koji odgovara onome tko prima. : klečanje (za one koji mogu) i na jeziku. Kao što se kaže: lex orandi, lex credendi: „Zakon molitve je zakon vjerovanja“. Drugim riječima, način na koji klanjamo treba biti u skladu s onim što vjerujemo. Stoga je to razlog što su katolička umjetnost, arhitektura, sakralna muzika, način našeg poštovanja i svi ukrasi Liturgije koji su rasli kroz stoljeća, postali sami po sebi mistični jezik koji je govorio bez riječi. Stoga nije ni čudo što je Sotona u proteklih pedeset godina napao veći dio ovoga kako bi utišao božansko (vidi O naoružavanju mise).

 

DODIRANJE ISUSA

S tim u vezi, možemo mnogo toga i zaključiti iz izvještaja svete Faustine. Prvo, dok je Gospod bio nezadovoljan određenim stvarima u domu časnih sestara, očito je bila jedna od njih ne ideja biti u nečijim rukama koji Ga je volio. On je, u stvari, inzistirao tri puta na tome što je u njenim neosvećenim (tj. ne sakramentalno zaređenim) rukama. Drugo, na samoj misi na kojoj sveta Faustina vrši odštetu za „sve uvrede i djela nepoštovanja“, Gospodin se ne vrijeđa što joj je dodirnuo ruke. U stvari, On je to "poželio". Sada, ništa od ovoga ne znači da je Isus ukazivao na preferiranu promjenu u današnjoj liturgijskoj praksi (pričest na jeziku), već da naš Euharistijski Gospodin, jednostavno, "počiva" na onome koji s poštovanjem voli On, i da, čak i u njihovim rukama.

Onima koji su zgroženi tim pričama, skrenuo bih vašu pažnju i na Sveto pismo u kojem se Isus ukazuje Dvanaestorici nakon svog uskrsnuća. Još uvijek u stanju sumnje, Isus poziva Tomu da stane prstima u Njegova strana, upravo mjesto na kojem su izvirali Krv i Voda (simbol Sakramenata).

Tada je rekao Thomasu, „Stavi prst ovdje i vidi moje ruke; i ispruži ruku i stavi je meni u bok; ne budi nevjeran, nego vjeruj. " (Ivan 20:27)

A onda je bila žena „koja je bila grešnica“ koja je ušla u kuću u kojoj je bio Isus. Ona…

… Donijela alabaster tikvicu masti, i stojeći iza njega kraj njegovih nogu, plačući, počela mu je močiti noge svojim suzama, brisala ih kosom glave, ljubila mu stopala i pomazivala ih mašću. (Luka 7:39)

Farizeji su se zgadili. „Da je ovaj čovjek prorok, znao bi ko je i kakva je ovo žena dodirujući njega, jer je ona grešnica. "^[1]v. 39

Isto tako, mnogi ljudi su mu „dovodili djecu da ih dodirne“, a učenici su se „ogorčili“. Ali Isus je odgovorio:

Neka djeca dođu k meni, ne ometajte ih; jer takvima pripada Božje kraljevstvo. (Marko 10:14)

Sve ovo želi reći da se uči liturgijska praksa primanja Isusa na jezik, ne zato što nas naš Gospod ne želi dodirnuti, ali tako da se sjetimo ko je to we dirljivi su.

 

ODGOVOR NA SVOJA PISMA

Želim ponoviti poantu ove serije o Pričešću u ruci: odgovoriti na vaša pitanja je li nemoralno ili nezakonito primati svetu Euharistiju u svoje ruke tamo gdje biskupije to zahtijevaju zbog COVID-19.

Ostavljajući po strani pozitivne komentare i svećenika i laika nakon čitanja Deo I, drugi su osjećali da nekako pravim "svjetlo" pričešća u ruci. Neki su inzistirali na tome da će ionako odbiti euharistiju i umjesto toga napraviti „duhovno zajedništvo“. Drugi su pokušali odbaciti Katehetska predavanja svetog Kirila kao da možda nisu njegove riječi ili zaista nisu indikativne za drevne prakse. 

Činjenica je da se o praksi malo piše kako Euharistija je primljena u ranim vremenima. Ali ono oko čega se učenjaci jednoglasno slažu je da bi Posljednja večera bila tipičan jevrejski sederski obrok izuzetak Isusa ne učešće u „četvrtoj čaši“.^[2]cf. "Lov na četvrti kup", Dr Scott Hahn To znači da bi Gospod razbio beskvasni kruh i podijelio ga na uobičajen način - svaki apostol uzima kruh u njegove ruke i konzumirajući ga. Stoga bi ovo najvjerojatnije bila praksa prvih kršćana već neko vrijeme.

Svi prvi hrišćani bili su Jevreji i nastavili su slaviti Pashu jednom godišnje dugi niz godina, barem dok Hram u Jeruzalemu nije uništen oko 70. godine nove ere. —Marg Mowczko, MA u ranim kršćanskim i jevrejskim studijama; cf.  “Pasha, seder i euharistija”

U stvari, pouzdano znamo da su barem u prva tri do četiri stoljeća kršćani na razne načine primali euharistiju na dlan.

U Ranoj crkvi, vjernici su, prije nego što su primili posvećeni hljeb, morali oprati dlanove. - episkop Atanasije Šajder, Dominus Est, str. 29

Sveti Atanasije (298–373), sveti Kiprijan (210–258), sveti Jovan Zlatousti (349–407) i Teodor Mopsuestijski (350–428) mogu svi svjedočiti prakticiranje pričešća u ruci. Sveti Atanasije se odnosi na pranje ruku prije primanja. Sveti Kiprijan, sveti Jovan Zlatousti i Teodor iz Mopsuestije spominju slične stvari kao što su primanje u desnu ruku, obožavanje i ljubljenje. - Andre Levesque, „Ruka ili jezik: debata o euharistijskoj recepciji“

Jedno od najupečatljivijih svjedočanstava otprilike u isto vrijeme kada je sveti Kir došao od svetog Vasilija Velikog. I kao što ću objasniti za trenutak, to se posebno odnosi na vremena progona.

Dobro je i korisno svakodnevno komunicirati i sudjelovati u svetom tijelu i krvi Hristovoj. Jer On jasno kaže, Onaj koji jede moje meso i pije moju krv ima vječni živote ... Suvišno je isticati da za svakoga u vrijeme progona koji mora biti prisiljen da se pričesti vlastitom rukom, bez prisustva svećenika ili ministra, nije ozbiljan prekršaj, jer dugi običaj to sankcionira same činjenice. Svi usamljenici u pustinji, gdje nema svećenika, sami se pričešćuju, držeći se kod kuće. A u Aleksandriji i u Egiptu, svaki od laika, uglavnom, drži pričest u svojoj kući i sudjeluje u njoj kad hoće ... Pa čak i u crkvi, kada svećenik daje dio, primalac uzima je s potpunom moći nad njom i tako je vlastitom rukom podiže na usne. -Pismo 93

Treba napomenuti da je Euharistija odnesena kući i da bi laici, očigledno, morali rukovati Hostijom rukama (pretpostavlja se da je sve to učinjeno s najvećim pijetetom i pažnjom). Drugo, Basil napominje da je to bio slučaj „čak i u crkvi“. I treće, tokom „vremena progona“, posebno on kaže, „nije ozbiljno krivično djelo“ primiti u ruke. Pa, mi su žive u vremenima progona. Jer, prvenstveno država i „nauka“ nameću i zahtijevaju ta ograničenja, od kojih se neka čine neutemeljena i kontradiktorna.^[3]Pričest u ruci? Pt. Ja

Ništa od ovoga što sam upravo rekao nije nepristojan izgovor za pribjegavanje primanju u ruku kada još uvijek možete primati na jeziku. Umjesto da se istaknu dva boda. Prva je da pričest u ruci nije izum kalvinista, čak iako su oni kasnije usvojili ovaj oblik kako bi nagrizli vjerovanje u stvarno prisustvo.^[4]Biskup Atanasije Šnajder, Dominus Est, str. 37–38  Drugo, to nije vaš svećenik, niti vaš biskup, već sama Sveta stolica to je donijelo uvredu za pričest u ruci. Sve ovo znači da nije ni nemoralno ni nezakonito primati pričest u ruci. Papa ostaje suveren po ovom pitanju, bez obzira odobrio to ili ne.

 

DUHOVNA PRIČEST?

Neki su inzistirali na tome da umjesto pričesti u ruci, ja promoviram „duhovnu zajednicu“. Štoviše, neki čitatelji kažu da su njihovi svećenici govori da to urade. 

Pa, zar niste čuli da evangeličanci to već rade niz ulicu? Da, svake nedjelje postoji „oltarski poziv“ i možete doći ispred i duhovno pozvati Isusa u svoje srce. U stvari, evangeličanci bi čak mogli reći: "Osim toga, imamo sjajnu muziku i moćne propovjednike." (Ironija je na tome da neki insistiraju na tome ne primanje u ruku kako bi se oduprli "protestantizaciji" Crkve).

Poslušajte ponovo što je rekao naš Gospodin: "Moje meso je prava hrana, a krv je pravo piće." ^[5]John 6: 55 A onda je rekao: "Uzmi i jedi." ^[6]Matt 26: 26 Naredba našega Gospoda nije bila da gledamo, meditiramo, želimo ili pravimo „Duhovno zajedništvo“ - koliko god ovo bilo lijepo - ali do jesti. Stoga bismo trebali činiti kako Gospodin zapovijeda na bilo koji način pobožan i licit. Iako su prošle godine od kako sam primila Isusa na svoj dlan, kad god bih to učinila, bilo je kao Opisao je sveti Kiril. Poklonio sam se u struku (tamo gdje nije bilo pričesne šine); Postavio sam "oltar" dlana prema naprijed i s velikom ljubavlju, predanošću i promišljanjem stavio Isusa na svoj jezik. Zatim sam pregledao ruku prije nego što sam se odmaknuo kako bih to osigurao svaki čestica moga Gospodara je bila pojedena.

Recite mi, ako bi vam neko dao zrna zlata, ne biste li ih držali oprezno, čuvajući se da ne izgubite nijedno od njih i ne pretrpite gubitak? Nećete li onda mnogo pažljivije paziti da vam mrvica ne padne od onoga što je dragocjenije od zlata i dragog kamenja? —Sv. Ćirilo Jerusalimski, 4. vek; Katehetsko predavanje 23, n. 21

Priznajem da se lično borim sa saznanjem da bi neki svećenici lišili svojih stada euharistije jer je biskup stavio u ruku ovaj „privremeni“ oblik primanja. Kao što je Ezekiel žalio:

Jao, izraelski pastiri koji ste se hranili! Zar pastiri ne bi trebali pasti ovce? Jedete mast, odijevate se vunom, koljete tovljenike; ali ovce ne hraniš. Slabe niste ojačali, bolesne niste izliječili, sakate niste vezali, zalutale niste vratili, izgubljene niste tražili i snagom i grubošću ste njima vladali. (Ezekiel 34: 2-4)

Nije liberalizam ovde se obraća ali legalizam. Jedan sveštenik napisao mi je prije nekoliko trenutaka, napominjući:

Dolazi do toga da je područje usta posebno zabrinuto za prijenos [koronavirusa] ... Biskupi to vrlo pažljivo razmatraju ... Ljudi se moraju zapitati: hoće li inzistirati na tome da se poštenje prema Isusu izrazi primanjem na jezik - drevna praksa - ili na oltaru koji čine ruke - također drevna praksa. Pitanje je kako im Isus želi dati sebe, a ne kako insistiraju da Ga prime. Nikada ne smijemo biti Isusov šef koji želi da nas ispuni svojim prisustvom.

U tom svjetlu, evo još jednog razmatranja. Možda bi uvreda kojom se dozvoli pričest, koju je papa dodijelio prije pedesetak godina, mogla biti Gospodnja odredba precizno za ove dane kako bi mogao nastaviti hraniti svoje stado kad bi vlada, u suprotnom, mogla potpuno zabraniti Euharistiju ako se insistira na "na jeziku"?

Ovako govori Gospod Bog: „Evo ... pastiri se više neće hraniti. Spasit ću svoje ovce iz usta da im ne budu hrana. " (Ezekiel 34:10)

Bog može i čini da sve stvari rade na dobro. Ali neki od vas su rekli, „Ah, ali zloupotrebe u ruci! Svetogrđe! "

 

SAKRILEGI

Da, nema sumnje da je Euharistija oskrnavljena nebrojeno puta kroz pričest „u ruci“. I ovdje, ne govorim samo o tome da satanisti odlaze s tim, već i o prosječnom katoliku koji ležerno prima Domaćina bez obzira ili čak vjere u ono što rade. Ali, razgovarajmo onda i o još jednoj tragediji: kolosalnom neuspjehu kateheze u naše vrijeme. Rijetke su homilije na Real Presence-u, a još manje kako ih primati, kako se oblačiti na misi itd. Kad su katolici stigli u odjeći za plažu i krenuli do prolaza sa žvakaćom gumom u ustima, tko je kriv?

Štoviše, neke od istinske boli koju mnogi od vas trenutno osjećaju pastiri bi mogli ublažiti ne samo najavljujući nova pravila već objašnjavajući s nježnošću i razumijevanjem poteškoće koje ovo predstavlja; objašnjavanjem uvrede Svete Stolice, a zatim kako pravilno primiti na ruku tamo gdje je biskup nametnuo ovaj obrazac. Mi smo porodica i malo komunikacije ide daleko.

Još 1970-ih, japanska vizionarka s. Agnes Sasagawa osjetila je bolne stigme u lijevoj ruci, što ju je spriječilo da se pričesti na taj način. Smatrala je da je to znak koji će dobiti na jeziku. Zbog toga se čitav njen samostan vratio toj praksi. Fr. Joseph Marie Jacque iz Pariškog društva za vanjske misije bio je jedan od očevidaca (čudesnih suza Gospinog kipa) i teolog koji je duboko upoznao duhovno stanje časnih sestara u Akiti. „U vezi s ovom pojavom“, o. Josip je zaključio, "epizoda 26. jula pokazuje nam da Bog želi da se laici i časne sestre pričešćuju na jeziku, jer Pričest njihovim neosvećenim rukama sa sobom nosi potencijalnu opasnost od povrede i potkopavanja vjere u Stvarnu Prisutnost."^[7]Akita, Francis Mutsuo Fukushima

Budući da je Sveta Stolica dopustila pričest u ruci, pastiri mogu izbjeći „potencijalnu opasnost od povrede i potkopavanja vjere u Stvarnu Prisutnost“ koristeći ovaj trenutak za rekatehizaciju vjernika u Svetoj euharistiji i kako primiti Isusa s pravim poštovanjem. Drugo, vjernici mogu iskoristiti ovu priliku da razgovaraju o sadržaju ove serije i preispitaju, obnove i ožive vašu odanost prema Presvetom Sakramentu.

I na kraju, možemo li svi ovo razmotriti. Kao kršteni kršćani, rekao je sveti Pavao, "Tvoje tijelo je hram Duha Svetoga" ^[8]1 Cor 6: 19 - a to uključuje vaše ruke i jezik. Istina je da mnogo više ljudi koristi svoje ruke za izgradnju, milovanje, ljubav i služenje nego njihovi jezici koji često ruše, ismijavaju, rugaju se i osuđuju.

Na kojem god oltaru primite svog Gospodara ... neka bude prikladan.

 

POVEZANO ČITANJE

O naoružavanju mise

Pričest u ruci? - Dio I

 

Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.