ZA preko tri godine, moja supruga i ja pokušavamo prodati našu farmu. Osjetili smo ovaj „poziv“ da se trebamo preseliti ovdje ili preseliti tamo. Molili smo o tome i pretpostavljali da imamo mnogo valjanih razloga, pa čak i osjećali određeni "mir" u vezi s tim. Ali ipak, nikada nismo pronašli kupca (zapravo su kupci koji su se pojavili neobjašnjivo uvijek iznova blokirani) i vrata prilika su se više puta zatvarala. U početku smo bili u iskušenju da kažemo: "Bože, zašto ovo ne blagosiljaš?" Ali nedavno smo shvatili da postavljamo pogrešno pitanje. Ne bi trebalo biti: „Bože, molim te, blagoslovi naše rasuđivanje“, već „Bože, koja je Tvoja volja?“ A onda, trebamo moliti, slušati, i prije svega, čekati oba jasnoća i mir. Nismo čekali oboje. I kao što mi je moj duhovni upravnik rekao mnogo puta tokom godina, "Ako ne znate šta da radite, ne radite ništa."
ponos je suptilna i opasna magla koja se tiho uvlači u drsku dušu. Lako stvara iluzije o sebi i o tome šta je stvarnost. Za kršćanina koji se trudi, postoji opasnost da možemo početi pretpostavljati da će Bog uspjeti u svim našim nastojanjima; da je On autor sve naše naizgled dobre misli i inspiracije. Ali kada pretpostavimo na ovaj način, tako je lako prestići Boga i odjednom otkriti da ne samo da smo na pogrešnom putu, već smo u ćorsokaku. Ili, možda čujemo Gospoda ispravno, ali naše nestrpljenje blokira taj Još uvek mali glas koji šapuće: „Da, dijete moje – ali ne još.”
Posljedice odlaska ispred Boga bile su pogubne za Izraelce, kao što vidimo u današnjem prvom misnom čitanju (liturgijski tekstovi OVDJE). Misleći da zato što imaju Kovčeg zaveta, mogu 
pobedili u bilo kom ratu, uhvatili su se u koštac sa filistejskom vojskom... i bili razoreni. Ne samo da su izgubili desetine hiljada ljudi, već i sam Kovčeg.
Kada je konačno došao u njihov posjed, prorok Samuel je pozvao ljude da se pokaju za svoje idolopoklonstvo i ambicije i da se mole. Kada su im Filistejci ponovo zaprijetili, umjesto da pretpostave da će osvojiti kovčeg, zamolili su Samuela:
Ne prestani vapiti Gospodu Bogu našem za nas, da nas spasi od ruke Filistejaca. (1 Sam 7:8)
Ovog puta, Bog je pobedio Filistejce njegov način, u njegov vrijeme. Samuel je to mjesto nazvao Ebenezer, što znači „kamen pomoćnika“, jer “Što se tiče ovog mjesta, Gospod nam je bio od pomoći.” [1]1 Samuel 7: 12 Izraelci nikada nisu mogli predvidjeti ovu pobjedu… kao što ti i ja ne možemo predvidjeti Božju volju, ni ono što je najbolje za nas, niti iskreno, ono što je najbolje za Njega. Jer Gospod nije u izgradnji naših ličnih carstava, već o spašavanju duša.
Bog želi da vam pomogne, On to želi otac ti. On želi da ti da „Svaki duhovni blagoslov na nebesima“ [2]Eph 1: 3 pa čak i brinuti o vašim fizičkim potrebama.[3]cf. Matej 6: 25-34 Ali na Njegov način, Njegovo vrijeme. Jer On jedini vidi budućnost; On vidi kako blagoslovi mogu postati kletve i kako kletve mogu postati blagoslovi. Zato On to traži od nas potpuno se prepustimo Njemu.
Vidite, mi mislimo da smo odrasli u Gospodu. Ali Isus je bio jasan da naše raspoloženje uvijek mora biti kao dijete. Kako bi glupo bilo da mi moj devetogodišnjak kaže da odlazi od kuće da bi pokrenuo posao jer voli biti konobar (u posljednje vrijeme veže kecelju i služi nas čajem). Možda će uživati; možda misli da je dobar u tome; ali takođe mora da čeka jer nije ni približno spreman da bude sam. U stvari, ono što sada misli da je dobro, kasnije bi mogao vidjeti da uopće nije dobro.
Moj duhovni upravitelj mi je jednog dana rekao: „Ono što je sveto nije uvijek sveto you.” U današnjem jevanđelju, gubavac je zanemario Isusova upozorenja da ostane zatvoren u pogledu izlječenja koje je primio. Umjesto toga, otišao je i rekao svima koje je sreo o Isusu. Zvuči kao sveta stvar, zar ne? Zar Isus nije došao da spasi svijet, pa zar svijet ne bi trebao znati? Problem je što nije vrijeme. Druge stvari su se morale dogoditi prije Isus će uspostaviti svoju duhovnu vladavinu – naime, svoju muku, smrt i vaskrsenje. Kao takav, Isus više nije mogao ući ni u jedan grad ili selo zbog gužve. Koliko ljudi koji su tada trebali vidjeti i čuti Isusa nisu mogli i učinio ne?
Moja draga braćo i sestre, živimo u društvu koje nas je natjeralo da budemo kompulzivni – od brze hrane, do instant preuzimanja, do trenutne komunikacije. Kako smo sada nestrpljivi kada stvari bukvalno traju nekoliko sekundi više nego inače! Opasnost je u tome što počinjemo projektirati da bi Bog trebao djelovati na isti način. Ali On je izvan vremena, izvan parametara i okvira u koje pokušavamo da Ga uklopimo. Poput Izraelaca, i mi se trebamo pokajati za svoj ponos, drskost i nestrpljenje. Moramo se vratiti, svim našim srcem, jednostavnom podizanju Krst ljubavi, i sva druga nadahnuća podrediti Ocu – ma koliko svetim izgledala – i reći poput proroka Samuila, “Evo me. Govori Gospode, sluga tvoj sluša.” [4]1. Sam 3:10
I onda sačekajte Njegov odgovor.
Uzdajte se u Gospoda i činite dobro da živite u zemlji i živite sigurni. Pronađite svoju radost u Gospodu koji će vam dati želju vašeg srca. Predajte svoj put Gospodu; uzdaj se u njega i on će djelovati i učiniti da tvoja pravednost zablista kao zora, tvoja pravda kao podne. Budite mirni pred Gospodom; čekaj ga. (Psalam 37:3-7)
Jer dobro znam planove koje imam na umu za vas... planove za vaše dobro, a ne za jad, da vam dam budućnost nade. Kad me pozoveš i dođeš i pomoliš mi se, ja ću te poslušati. Kad me budeš tražio, naći ćeš me. Da, kada me tražite svim srcem svojim… (Jeremija 29:11-13)
POVEZANO ČITANJE
Nepredvidljivi plod napuštanja
Sadašnja Riječ je služba punog vremena
u potpunosti zavisi od čitalačke velikodušnosti.
Hvala na molitvama i podršci!
Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.
