Milosrđe

 

Žena je danas pitala jesam li napisala nešto da razjasnim zabunu oko papinog postsinodalnog dokumenta, Amoris Laetitia. Ona je rekla,

Volim Crkvu i uvijek planiram biti katolik. Ipak, zbunjen sam zbog posljednje pobudnice pape Franje. Znam prava učenja o braku. Nažalost, razveden sam katolik. Suprug je zasnovao drugu porodicu dok je još bio u braku sa mnom. Još uvijek jako boli. Kako Crkva ne može promijeniti svoja učenja, zašto to nije jasno stavljeno na znanje ili ispovijedati?

U pravu je: učenja o braku su jasna i nepromjenjiva. Sadašnja zbrka zaista je žalosni odraz grešnosti Crkve unutar njenih pojedinačnih članova. Bol ove žene je za nju mač s dvije oštrice. Jer ona je srcu zasječena nevjerom njenog muža, a zatim, istovremeno, presječena od onih biskupa koji sada sugeriraju da bi njezin suprug mogao primiti Sakramente, čak i dok je u stanju objektivnog preljuba. 

Slijedeće je objavljeno 4. ožujka 2017. u vezi s novom interpretacijom braka i sakramenata na nekim biskupskim konferencijama i novonastalim „milosrđem“ u naše vrijeme ...

 

THE čas "velike bitke" na koju su i naša Gospa i pape upozoravali već mnoge generacije - nadolazeća Velika oluja koja je bila na pomolu i koja se stalno približavala -je sada ovdje. Bitka je gotova istina. Jer ako nas istina oslobađa, onda laž robova - što je „krajnja igra“ te „zvijeri“ u Otkrivenju. Ali zašto je sada „ovdje“?

Jer sva previranja, nemoral i nevolja na svijetu - od ratova i genocida do pohlepe i Veliko trovanje... bili su samo „znakovi“ općeg kolapsa vjere u istinu Božje Riječi. Ali kad se taj kolaps počne događati u samoj Crkvi, tada znamo da je „konačna konfrontacija između Crkve i anti-crkva, Evanđelja i antievanđelja, između Hrista i antihrista “ [1]Kardinal Karol Wojtyla (JOHN PAUL II), na Euharistijskom kongresu, Philadelphia, PA; 13. avgusta 1976; Đakon Keith Fournier, učesnik Kongresa, izvijestio je o gore navedenim riječima; cf. Katolička Online is neizbježan. Jer sveti je Pavao bio jasan da je prije „dana Gospodnjeg“ koji je uveo Kristov trijumf u Njegovoj Crkvi i doba mira, [2]cf. Faustina i Dan Gospodnji sama Crkva mora pretrpjeti veliko „otpadništvo“, strašno otpadanje vjernika istina. Tada, kad je naizgled neiscrpno Gospodnje strpljenje odgodilo što je duže moguće pročišćenje svijeta, On će dopustiti "snažnu zabludu" ...

... za one koji propadaju jer nisu prihvatili ljubav prema istini da bi mogli biti spašeni. Stoga im Bog šalje snažnu zabludu kako bi mogli povjerovati u laž, kako bi svi koji nisu vjerovali u istinu, ali su odobrili nepravdu, mogli biti osuđeni. (2. Sol 2: 10-12)

Gdje smo sada u eshatološkom smislu? Diskutabilno je da smo usred pobune [otpadništva] i da je zapravo mnogo, mnogo ljudi došlo do snažne zablude. Ova zabluda i pobuna nagovještavaju ono što će se sljedeće dogoditi: "I čovjek bezakonja će se otkriti." —Msgr. Charles Pope, „Jesu li ovo vanjski okviri buduće presude?“, 11. novembra 2014 .; blog

Ova „snažna zabluda“ poprima mnoge oblike koji se u svojoj biti čine „ispravnim“, „pravednim“ i „milosrdnim“, ali zapravo su đavolski jer negiraju urođeno dostojanstvo i istinu o ljudskoj osobi: [3]cf. Politička korektnost i veliko otpadništvo

• Svojstvena istina da smo svi mi grešnici i da se, da bismo primili vječni život, moramo pokajati od grijeha i vjerovati u Evanđelje Isusa Hrista.

• Prirodno dostojanstvo našeg tijela, duše i duha koji su stvoreni na sliku Božju, i zato mora upravljati svim etičkim principima i aktivnostima u politici, ekonomiji, medicini, obrazovanju i nauci.

Kad je još bio kardinal, papa Benedikt upozorio je na to ...

... rastvaranje slike o čovjeku, sa izuzetno teškim posljedicama. — 14. maja 2005., Rim; Kardinal Ratzinger, u govoru o evropskom identitetu.

... i zatim nastavio trubiti nakon izbora:

Tama koja okružuje Boga i zamračuje vrijednosti stvarna je prijetnja našem postojanju i svijetu općenito. Ako Bog i moralne vrijednosti, razlika između dobra i zla, ostanu u tami, tada sva druga „svjetla“ koja nam stavljaju tako nevjerojatne tehničke podvige nisu samo napredak, već i opasnosti koje ugrožavaju nas i svijet. —PAPA BENEDIKT XVI., Propoved o Uskršnjem bdenju, 7. aprila 2012

Ova snažna zabluda, a Duhovni cunami koji se širi svijetom a sada Crkva, s pravom se može nazvati „lažnim“ ili „milosrđem“, ne zato što je sažaljenje pogrešno postavljeno, već rješenja. Stoga je abortus „milosrdan“ prema nespremnom roditelju; eutanazija je "milosrdna" za bolesne i patnike; rodna ideologija je „milosrdna“ prema onima koji su zbunjeni u svojoj seksualnosti; sterilizacija je „milosrdna“ prema onima u siromašnim zemljama; a smanjenje stanovništva je „milosrdno“ prema bolesnoj i „prenapučenoj“ planeti. I ovima sada dodajemo vrhunac, krunski dragulj ove snažne zablude i ideja je da je "milosrdno" grešnika "dočekati", a da ga ne pozovemo na obraćenje.

U današnjem Jevanđelju (liturgijski tekstovi OVDJE), Isus je ispitan zašto jede sa „poreznicima i grešnicima“. On odgovara:

Oni koji su zdravi ne trebaju liječnika, ali bolesni trebaju. Nisam došao pozvati pravednike na pokajanje već grešnike.

Ako u ovom tekstu nije jasno da Isus „prima“ grešnike u svoje prisustvo upravo kako bi ih doveo kajanju, onda je ovaj tekst:

Svi se carinici i grešnici približavali kako bi ga slušali, ali fariseji i književnici počeli su se žaliti govoreći: „Ovaj čovjek prima grešnike i jede s njima“. Pa im se obratio ovom parabolom. „Koji od vas među stotinama ovaca i gubitkom jedne od njih ne bi ostavio devedeset devet u pustinji i krenuo za izgubljenom dok je ne pronađe? A kad ga pronađe, s velikom radošću ga postavi na svoja ramena i po dolasku kući saziva svoje prijatelje i komšije i govori im: 'Radujte se sa mnom jer sam pronašao izgubljenu ovcu. Kažem vam, na isti način će biti više radosti na nebu zbog jednog grešnika koji se pokaje nego nad devedeset i devet pravednika koji nemaju potrebu za pokajanjem. " (Luka 15: 4-7)

Radovanje na Nebu nije zato što je Isus dočekao grešnike, već zato što pokajao se jedan grešnik; jer je jedan grešnik rekao: "Danas više neću raditi ono što sam radio juče."

Da li nalazim zadovoljstvo u smrti zlih ...? Zar se ne radujem kad se okrenu sa svog zlog puta i požive? (Ez 18:23)

Ono što smo čuli u toj paraboli, onda vidimo kako se odvija u obraćenju Zakeja. Isus je pozdravio ovog poreznika u njegovom prisustvu, ali bilo je tek dok se nije okrenuo od svog grijeha, i tek tada, Isus izjavljuje da je spašen:

"Evo, polovicu svog posjeda, Gospode, dat ću siromašnima, i ako sam bilo što iznudio od nekoga, vratit ću to četiri puta." A Isus mu reče: „Danas je spasenje došlo u ovu kuću ... (Luk 19: 8-9)

Ali sada vidimo pojavu a roman verzija ovih jevanđelskih istina:

Ako se kao rezultat procesa razlučivanja, poduzme s „poniznošću, diskrecijom i ljubavlju prema Crkvi i njenom učenju, u iskrenoj potrazi za Božjom voljom i željom da se na nju savršenije odgovori“, odvojeni ili razvedeni osoba koja živi u novoj vezi uspijeva, s informiranom i prosvijetljenom savješću, prepoznati i vjerovati da je u miru s Bogom, ne može joj se onemogućiti da učestvuje u sakramentima pomirenja i euharistije. —Bishopke na Malti, kriteriji za primjenu poglavlja VIII Amoris Laetitia; ms.maltadiocese.org

... na što je "čuvar" pravovjerja u Katoličkoj crkvi, prefekt Kongregacije za nauk vjere, rekao:

...nije u redu da toliko biskupa tumači Amoris Laetitia prema njihovom načinu razumijevanja papinog učenja. Ovo se ne drži linije katoličke doktrine ... To su sofistrije: Riječ Božja je vrlo jasna i Crkva ne prihvaća sekularizaciju braka. —Kardinal Müller, Catholic Herald, 1. februara 2017; Izvještaj katoličkog svijeta, 1. februara 2017

Ovo očigledno uzdizanje „savjesti“ kao vrhovnog suda u moralnom poretku i „koji donosi kategorične i nepogrešive odluke o dobru i zlu“[4]Veritatis Splendorne. 32 stvara, zapravo, a nova narudžba odvojeno od objektivne istine. Krajnji kriterij nečijeg spasenja je osjećaj da smo „u miru s Bogom“. Međutim, sveti Jovan Pavle II je jasno stavio do znanja da „savjest nije neovisna i isključiva sposobnost odlučivanja o tome što je dobro, a što zlo“. [5]Dominum et Vivificantemne. 443 

Takvo razumijevanje nikada ne znači kompromitiranje i falsificiranje standarda dobra i zla kako bi se ono prilagodilo određenim okolnostima. Sasvim je ljudsko da grešnik prepozna svoju slabost i zatraži milost za svoju nedostaci; šta je neprihvatljiv je stav onoga koji vlastitu slabost postavlja kao kriterij istine o dobru, tako da se može osjećati samoopravdanim, čak i bez potrebe za pribjegavanjem Bogu i njegovoj milosti. Ovakav stav korumpira moral društva u cjelini, jer potiče sumnju u objektivnost moralnog zakona uopće i odbacivanje apsolutnosti moralnih zabrana u vezi s određenim ljudskim postupcima, a završava zbunjivanjem svih presuda o vrijednosti. -Veritatis Splendor, n. 104; vatican.va

U ovom scenariju, sakrament pomirenja u osnovi je sporan. Tada se imena u Knjizi života više ne sastoje od onih koji su do kraja ostali vjerni Božjim zapovijedima ili od onih koji su odlučili biti mučenički, a ne griješiti protiv Svevišnjeg, već od onih koji su bili vjerni prema vlastitom idealno. Taj je pojam, međutim, antimilosrdnost koja ne samo da zanemaruje potrebu obraćenja radi spasenja, već skriva ili unakažava Radosnu vijest da je svaka pokajana duša u Hristu postala „novo stvorenje“: „staro je umrlo, evo , novo je došlo. " [6]2. Kor 5:17

Bila bi vrlo ozbiljna greška zaključiti ... da je crkveno učenje u osnovi samo "ideal" koji se zatim mora prilagoditi, proporcionalno prilagoditi takozvanim konkretnim mogućnostima čovjeka, prema „Uravnoteženje predmetne robe“. Ali koje su „konkretne mogućnosti čovjeka“? A o kom čovjeku govorimo? O čovjeku kojim dominira požuda ili o čovjeku kojeg je Hrist otkupio? To je ono što je na kocki: stvarnost Hristovog otkupljenja. Krist nas je otkupio! To znači da nam je dao mogućnost spoznaje cijele istine našeg bića; oslobodio je našu slobodu od dominacija concupiscence. A ako otkupljeni čovjek i dalje griješi, to nije posljedica nesavršenosti Kristovog otkupiteljskog čina, već čovjekove volje da ne iskoristi blagodat koja proizlazi iz tog čina. Božja zapovijed je naravno proporcionalna čovjekovim mogućnostima; već na sposobnosti čovjeka kome je Duh Sveti dan; čovjeka koji, iako je pao u grijeh, uvijek može dobiti oprost i uživati ​​u prisustvu Duha Svetoga. - POZIVI JOHN PAUL II, Veritatis Splendor, n. 103; vatican.va

Ovo je nevjerovatna poruka autentičan Božanska milost! Da čak i najveći grešnik može dobiti pomilovanje i uživati ​​u prisustvu Duha Svetoga pribjegavanjem vrelu Milosrđa, sakrament pomirenja. Mir s Bogom nije subjektivna pretpostavka, već je objektivno istinit samo kada se priznanjem svojih grijeha pomiri s Bogom kroz Hrista Isusa koji je sklopio „mir krvlju svoga križa“ (Kol 1).

Dakle, Isus nije rekao preljubnici: „Idite sada i dalje činite preljub if u miru ste sa sobom i Bogom. " Umjesto toga, „idi i ne griješi više. " [7]cf. Ivan 8:11; Ivan 5:14 

I to zato što znate vrijeme; sada je čas da se probudite iz sna. Jer naše je spasenje sada bliže nego kad smo prvi put vjerovali; noć je napredna, dan je blizu. Odbacimo onda djela tame i obucimo oklop svjetlosti; ponašamo se ispravno kao danju, ne u orgijama i pijanstvu, ne u promiskuitetu i razuzdanosti, ne u rivalstvu i ljubomori. Ali obucite se u Gospoda Isusa Krista i nemojte osigurati želje tijela. (Rim 13: 9-14)

A ako je to učinila, ako nije osigurala „želje za tijelom“, onda se cijelo Nebo radovalo zbog nje.

Jer ti si, Gospode, dobar i praštaš, obiluješ dobrotom prema svima koji te prizivaju. (Današnji psalam)

Ali ako nije, tragično pretpostavljajući da kada je Isus rekao "Ni ja te ne osuđujem" da je mislio da je nije osudio akcije, zatim nad ovom ženom - i svima onima koji bi je vodili i takvim istomišljenicima zalutalo ... cijelo Nebo plače.

 

POVEZANO ČITANJE

Pročitajte nastavak ovog teksta: Autentična milost

Duhovni cunami

Veliko utočište i sigurna luka

Onima u smrtnom grijehu ...

Sat bezakonja

Antikrist u naše vrijeme

Kompromis: Veliko otpadništvo

Veliki protuotrov

Crni brod plovi - Deo I i Dio II

Lažno jedinstvo - Deo I i Dio II

Potop lažnih proroka - Deo I Dio II

Više o Lažnim prorocima

 

 

  
Blagoslovio vas i hvala vam na
vašu milostinju ovom ministarstvu.

 

Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.

Print friendly, PDF i e-pošta

Fusnote

Fusnote
1 Kardinal Karol Wojtyla (JOHN PAUL II), na Euharistijskom kongresu, Philadelphia, PA; 13. avgusta 1976; Đakon Keith Fournier, učesnik Kongresa, izvijestio je o gore navedenim riječima; cf. Katolička Online
2 cf. Faustina i Dan Gospodnji
3 cf. Politička korektnost i veliko otpadništvo
4 Veritatis Splendorne. 32
5 Dominum et Vivificantemne. 443
6 2. Kor 5:17
7 cf. Ivan 8:11; Ivan 5:14
objavljeno u HOME, MASOVNA ČITANJA, SJAJNA SUĐENJA.