Da li Bog šuti?

Dragi Mark,

Bože oprosti SAD. Uobičajeno bih započeo s Bogom blagoslovi SAD, ali kako bi danas neko od nas mogao tražiti od njega da blagoslovi ono što se ovdje događa? Živimo u svijetu koji postaje sve mračniji. Svjetlost ljubavi blijedi i potrebna mi je sva snaga da ovaj mali plamen gori u mom srcu. Ali za Isusa i dalje gorim. Molim Boga našega Oca da mi pomogne razumjeti i da razazna što se događa s našim svijetom, ali On odjednom tako šuti. Gledam u one pouzdane proroke ovih dana za koje vjerujem da govore istinu; vi i drugi čije bih blogove i pisanja svakodnevno čitao radi snage, mudrosti i ohrabrenja. Ali svi ste i vi utihnuli. Objave koje bi se pojavljivale svakodnevno, pretvarale se u sedmične, pa mjesečne, pa čak i u nekim slučajevima godišnje. Je li Bog prestao razgovarati sa svima nama? Da li je Bog okrenuo svoje sveto lice od nas? Napokon, kako je Njegova savršena svetost mogla podnijeti da gleda na naš grijeh ...?

KS 

DRAGA čitaoče, niste jedini koji je osjetio "pomak" u duhovnom carstvu. Možda griješim, ali vjerujem da se vrijeme davanja “upozorenja” zaista bliži kraju. Jednom kada je nos Titanica počeo da se naginje u vazduhu, svim preostalim sumnjama je bilo prilično jasno da je to brod koji će se srušiti. Isto tako, znakovi su svuda oko nas da je naš svijet dostigao prekretnicu. Ljudi to mogu vidjeti, čak i oni koji nisu posebno “religiozni”. Postaje suvišno upozoravati ljude da brod tone kada već traže čamac za spašavanje.

Da li nam je Bog okrenuo leđa? Da li nas je napustio? Je li on Silent?

Ne.

Može li majka zaboraviti svoje dijete, biti bez nježnosti za dijete svoje utrobe? Čak i da zaboravi, ja te nikada neću zaboraviti. Vidite, na dlanovima svojih urezao sam te (Isaija 49:15-16)

Isus kaže,

Ovce moje slušaju moj glas; Znam ih, a oni me prate. Dajem im život vječni, i nikada neće propasti. Niko mi ih ne može uzeti iz ruke. (Jovan 10:27)

Dakle, vidite, Bog ima svoj narod urezan u ruci, i niko ga neće ukrasti od Njega. I oni volja čuti Njegov glas. Ali ovo stado treba biti pročišćeno kako bi potpunije ušlo u Njegov plan spasenja za svijet. I tako, kao Dobri pastir, On sada vodi svoj narod u pustinju. Tamo, u pustinji iskušenja, iskušenja, sumnji, strahova, tuga, tame, suhoće i prividne tišine, provjerava se prava vjera. I ako istrajemo, ako ne pobjegnemo iz ove pustinje, onda će naša vjera biti purified. Tada možemo postati a svet ljudi, duše koje nose svetlost Hristovu u tamu ovoga sveta; ljudi koji otkrivaju drugima Isusovo lice, lice ljubavi, radosti i mira – čak i kada brod tone.

Ovo nije mistični gobbely-gook. To je realnost onoga što Bog čini danas, i svako od nas sada mora lično izabrati na čijoj će strani biti. Da li ćemo ići širokim ili uskim putem. I jeza mi prolazi kroz dušu kad vidim toliko duša bježeći iz pustinje, napuštaju svoju vjeru, odustaju. S pravom se može reći da smo svjedoci a masovno otpadništvo iz vjere u cijelom svijetu, ali posebno u post-kršćanskim nacijama Zapada. Propadanje društva i aspekata same Crkve ubrzava se tako brzo, da je zaista zapanjujuće svjedočiti kolapsu civilizacije u realnom vremenu.

MOJ APOSTOLAT

Od posljednjeg pisanja ovdje početkom juna, odvojio sam vrijeme za molitvu, razmišljanje i postavljanje nekih ozbiljnih pitanja o svom apostolatu i porodičnom životu. Šta Isus traži od mene, posebno kada pozajmljujem novac samo da prehranim svoju porodicu? Šta radim pogrešno? Šta moram promijeniti?

Bila su to teška pitanja i čini se da me Gospod, da bih odgovorio na njih, odveo u srce pustinjske noći, u najdublju pustoš. Često sam se prisjećao riječi Majke Tereze:

Božje mjesto u mojoj duši je prazno. U meni nema Boga. Kad je bol od čežnje tako velika - ja samo čeznem i čeznem za Bogom ... i tada je to što osjećam da me ne želi - nije tu - Bog me ne želi. -Majko Tereza, Dođi uz moje svjetlo, Brian Kolodiejchuk, MC; str. 2

Tokom ovog vremena, svakodnevno sam dobijao pisma od čitalaca širom sveta u kojima se nude reči ohrabrenja, podrške i, kao i čitalac iznad, pitaju se zašto sam „nestao“. Želim svakom od vas reći da su vaša pisma bila nježna Isusova magla koja je pustinjsku suhoću učinila malo podnošljivom. Takođe želim da vam se zahvalim što ste razumeli da mi je ovo vreme bilo potrebno, kao što sam napisao u junu, da se pomolim i razmislim, da „odem” i odmorim se neko vreme. Pa, nije baš bilo tako mirno, da budem iskren! Ovo je doba godine kada su zahtjevi na farmi u sezoni sijena 24 sata. Ipak, sjedenje na traktoru daje milost da se mnogo razmišlja i moli.

ŠTA TRAŽI

Došao sam do jednog jedinog zaključka za ovo vrijeme. Najvažnije je da jesam poslušan Isusu. Bilo da je vruće ili hladno, kišno ili sunčano, ugodno ili neprijatno, pozvan sam da budem poslušan volji Božjoj u sve stvari. Isus je rekao nešto tako jednostavno, da nam to možda lako promašimo:

Ako me volite, držat ćete moje zapovijedi. (Ivan 14:15)

Božja ljubav je da držimo Njegove zapovesti. Živimo u današnjem svijetu koji kao da nas iskušava i zadirkuje na svakom koraku. Ali čak iu ovome moramo ostati vjerni. Jer u našim rukama imamo i alate koje mnogi kršćani u prošlosti nisu imali: pravu štampanu Bibliju, legije knjiga, duhovna učenja na CD-ovima i video zapisima, 24-satne radio i televizijske stanice koje emituju inspiraciju i istinu, itd. Imamo oružje ratovanja na dohvat ruke, a da ne spominjemo 2000 godina teologije koja se razvila tako da imamo dublje razumijevanje naše vjere nego čak i apostoli. Što je najvažnije, imamo svakodnevnu misu i sedmičnu ispovijed na dohvat ruke. Imamo sve što nam je potrebno da se borimo protiv duha anti-Hrista u naše vreme, a posebno protiv Trojstva koje prebiva.

Najvažnija stvar za tebe i mene upravo sada nije razumjeti “posljednja vremena” ili čvrsto shvatiti apologetiku ili čak biti zauzet u službi... već biti vjeran Isusu, upravo sada, u ovom trenutku, gdje god da se nalazite. Vjeran svojim ustima, očima, rukama, čulima... cijelim svojim tijelom, dušom, duhom i snagom.

U stvarnosti, svetost se sastoji samo od jedne stvari: potpune odanosti Božjoj volji... Tražite tajne načine pripadnosti Bogu, ali postoji samo jedan: korištenje onoga što vam On nudi... Veliki i čvrsti temelj duhovnog života je prinošenje sebe Bogu i podložnost Njegovoj volji u svemu... Bog nam zaista pomaže koliko god osjećali da smo izgubili Njegovu podršku. —Pr. Jean-Pierre de Caussade, Napuštanje Božanske Providnosti

Prošle nedelje sam razgovarao sa svojim duhovnim direktorom. Bilo je to vrijeme ispunjeno milošću kada su fantomi noći pobjegli, a Isusova ruka posegnula je u ponor i povukla me na noge. Moj direktor je rekao: „Danas ima mnogo glasova koji hule na Boga. Trebaš biti njegov glas koji viče u pustinji...”

Te riječi su potvrdile u mojoj duši ono za što osjećam da sam rođen: da budem Njegov glas, koji ukazuje na Isusa „svjetlo svijeta“ u sve većoj tami.

Moja draga supruga Lea i ja smo se molili zajedno. Sve smo položili pred noge Božije. Nastavit ćemo se posvetiti širenju Jevanđelja sve dok se ne iskoristi i posljednji peni kredita. Da, zvuči bezočno, ali u ovom trenutku nemamo mnogo izbora—ne za porodicu naše veličine. Zabavljali smo se prodajom svega, ali nekretnine su sada toliko visoke u Kanadi, da su mogućnosti za porodicu naše veličine gotovo nikakve (tražimo već mjesecima). I tako, ostaćemo tu gde jesmo dok nam Bog ne pokaže drugačije.

Moje obaveze na farmi su još uvijek prilično intenzivne. Ali kada budu gotovi kasnije ovog ljeta, želim da nastavim da vam pišem i da vratim moj webcast na regularniji način. šta da kažem? Naravno, samo Bog zna. Ali moj najdublji osjećaj trenutno je da On želi da nas ohrabri i da nam da nadu. On želi da se fokusiramo na Njega, a ne na valove koji se razbijaju o brod. Jer vidite, mnogi zaista prepoznaju da brod tone i oni su traže čamac za spašavanje koji mogu pronaći. Osjećam da je moj zadatak više nego ikada da im pokažem u Čamac za spasavanje, koji je Isus Hrist.

Istina, braćo i sestre, dolazi dan – a na neki način je već došao – kada će se ispuniti Amosove riječi:

„Evo, dolaze dani“, govori Gospod Bog, „kada ću poslati glad na zemlju; ne glad za kruhom, niti žeđ za vodom, nego za slušanjem riječi Gospodnjih. Oni će lutati od mora do mora i od sjevera do istoka; oni će trčati tamo-amo, da traže riječ Gospodnju, ali je neće naći.” (Amos 8:11-12)

Ali za one koji se odazovu Isusu i molbama Njegove Majke u ovom vremenu, hoće ne morati tražiti. Jer će Reč biti in ih. Hrist će prebivati ​​u njima kao a živi plamen dok se svijet koprca u potpunoj tami. ^[1]čitati Tinjajuća svijeća Zato se ne plašite. Radije, u ovom vremenu iskušenja, budite vjerni, budite poslušni i molite se svim svojim srcem. Molite se od srce. Molite se kada je hladno. Molite se kada je suvo. Molite se kada ne želite da se molite. I kada se najmanje nadaš, On će ti doći i reći,

Vidiš, vidiš, nikad nisi bio daleko od Mene…

Uz to, želim sa vama podijeliti pjesmu sa mog novog albuma (Vulnerable) pod nazivom „Vidi, vidi“. Molim se da će vam dati nadu i hrabrost u ovim uzbudljivim i izazovnim vremenima. Hvala svima na nevjerovatnoj podršci, donacijama, ljubavi i molitvama. I Lea i ja smo bili duboko blagosloveni vašom ljubaznošću i prisustvom. 

Tvoj sluga u Isusu,
oznaka

Kliknite na naslov ispod da čujete pjesmu:

 Vidi, vidi

RELATED READING: \ t

• Pustinjski put

• Beskorisno iskušenje

• Paralizirana duša

• Proročanstvo u Rimu