Nesporazum Francis

Bivši nadbiskup Jorge Mario kardinal Bergogli0 (papa Franjo) vozio se autobusom
Izvor datoteke nepoznat

THE pisma kao odgovor na Razumijevanje Francisa ne može biti raznolikiji. Od onih koji su rekli da je to jedan od najkorisnijih članaka o Papi koji su pročitali, do drugih koji su upozorili da sam prevaren. Da, upravo sam zbog toga iznova i iznova ponavljao da živimo u “opasni dani. ” To je zato što se katolici sve više dijele među sobom. Postoji oblak zbunjenosti, nepovjerenja i sumnje koji i dalje prodiru u zidove Crkve. Ipak, teško je ne nakloniti se nekim čitateljima, poput jednog svećenika koji je napisao:

Ovo su dani zabune. Naš sadašnji Sveti Otac može zaista biti dio te same zbrke. Ovo kažem iz sljedećih razloga:

Papa govori prečesto, previše sa manžetne, i uglavnom je neprecizan. Za Papu govori na nedostojan način, kao što je njegov citat: "Nikad nisam bio desničar". Pogledajte intervju u Amerika časopis. Ili da kažem: „Crkva se ponekad zatvorila u male stvari, u maloumna pravila ...“ Pa, koja su tačno ta maloumna „pravila“?

Primjer mandata je. Liturgijski zakon je jasan - samo muškarci učestvuju u ovoj ceremoniji [pranja nogu]. Ljudi predstavljaju apostole. Kada je Franjo samovoljno ignorirao i prekršio ovaj liturgijski zakon, dao je vrlo loš primjer. Mogu vam reći da smo mnogi od nas svećenika koji smo se borili za provođenje i zaštitu ove prakse postali budale i liberali nam se sada smiju zbog našeg inzistiranja na poštivanju maloumnih pravila….

Fr. nastavio je da papine riječi zahtijevaju previše objašnjavanja od ljudi poput mene. Ili kako je rekao jedan komentator,

Benedikt XVI. Zastrašivao je medije jer su njegove riječi bile poput sjajnog kristala. Riječi njegovog nasljednika, koje se u osnovi ne razlikuju od Benediktovih, poput su magle. Što više komentara daje spontano, to više riskira da se njegovi vjerni učenici čine poput ljudi s lopatama koji prate slonove u cirkusu. 

Ali mislim da prebrzo zaboravljamo ono što se dogodilo za vladavine pape Benedikta XVI. Ljudi su gunđali da je „Nijemac Pastir ”, taj vatikanski inkvizitor, podignut je u sjedište Petra. A onda ... izlazi njegova prva enciklika: Deus Caritas Est: Bog je ljubav. Odjednom su mediji i liberalni katolici hvalili ostarjelog pontifikata, pretpostavljajući da je to znak da Crkva može ublažiti svoje "krute" moralne stavove. Isto tako, kada je Benedikt govorio o upotrebi kondoma među prostitutkama kao "prvom koraku ka moralizaciji", došlo je do velikog skoka u racionalizaciji medija da je Benedikt mijenjao kontracepcijski položaj Crkve - i ishitrene presude konzervativnih katolika da je to zaista slučaj. Naravno, smireni odraz onoga što je Papa zapravo govorio otkrio je da se ništa nije promijenilo niti će se promijeniti (vidi Papa, kondom i pročišćenje crkve).

PARANOJA U MJESTIMA

Ne možemo poreći da ne samo da postoji određena paranoja u klupama, već da je možda i dobro utemeljena. Decenijama su na lokalnom nivou vjernici bili prepušteni disidentima teolozima, liberalnom sveštenstvu i jeretičkim učenjima; na liturgijsko zlostavljanje, lošu katehezu i iskorjenjivanje katoličkog jezika: umjetnost i simbolika. U jednoj generaciji naš je katolički identitet uspješno izbrisan u zapadnom svijetu, a ostatak ga je polako obnovio. Katolički svećenici i laici osjećaju se iznevjereno i usamljeno dok se kulturna plima nastavlja sve više okretati protiv autentičnog katoličanstva.

Moram se složiti s nekima da je ocjena pape Franje da je Crkva "opsjednuta prenošenjem razdvojenog mnoštva doktrina koje treba ustrajno nametati" ^[1]www.americamagazine.org ne odnosi se lako na iskustvo većine ljudi u Sjevernoj Americi, opet na lokalnom nivou. Ako išta drugo, nedostatak bilo kakvog jasnog učenja s propovedaonice o kontracepciji, pobačaju i drugim moralnim pitanjima u prvom planu društvenih promjena rezultirao je onim što je papa Benedikt XVI nazvao „diktaturom relativizma“:

… Koja ništa ne prepoznaje kao definitivno i koja kao krajnju mjeru ostavlja samo nečiji ego i želje. Imati jasnu vjeru, prema crkvenom verovanju, često se označava kao fundamentalizam. Ipak, relativizam, tj. Dopuštanje da nas baci i 'pomete svaki vjetar učenja', čini se jedinim stavom prihvatljivim za današnje standarde. —Kardinal Ratzinger (PAPE BENEDICT XVI) Prekonklava Omilija, 18. aprila 2005.

Međutim, kao što sam citirao u Razumijevanje Francisa, Benedikt je priznao da je to van koja Crkvu često doživljava kao „nazadnu“ i „negativnu“, a katoličanstvo samo kao „zbirku zabrana“. Treba naglasiti, rekao je, „Radosne vijesti“. Francis je ovu temu započeo s većom hitnošću.

I vjerujem da je naš današnji Sveti Otac i dalje neshvaćen jer je on, možda više od svega drugog, prorok.

BOLEST: NEDOSTATAK EVANGELIZACIJE

Velika bolest današnje Katoličke crkve je u tome što mi više uglavnom ne evangeliziramo, a kamoli shvatimo šta riječ „evangelizacija“ uopće znači. Pa ipak, Veliko povjerenje koje nam je Hristos dao bilo je upravo da „stvarati učenike svih naroda. " ^[2]cf. Matej 28:19 Ko je slušao kad je Ivan Pavao II zavapio ...

Bog otvara pred Crkvom horizonte čovječanstva spremnijeg za sjetvu Jevanđelja. Osjećam da je došao trenutak da se sva energija Crkve posveti novoj evangelizaciji i misiji ad gentes. Nijedan vjernik u Hrista, nijedna institucija Crkve ne može izbjeći ovu vrhovnu dužnost: naviještati Hrista svim narodima. -Redemptoris Missio, ne. 3

Ovo je radikalna izjava: „sve energije. " Pa ipak, možemo li reći da su se crkve posvetile u molitvi i pronicljivosti da ispune ovaj zadatak svom snagom? Odgovor je prilično jasan, zbog čega papa Benedikt nije odstupio od ove teme, ali prepoznavši kasni sat, stavio ga je u hitniji kontekst u pismu svjetskim biskupima:

U naše dane, kada na velikim dijelovima svijeta vjera prijeti da izumre poput plamena koji više nema goriva, glavni prioritet je učiniti Boga prisutnim na ovom svijetu i pokazati muškarcima i ženama put do Boga. Ne bilo koji bog, već Bog koji je govorio na Sinaju; onom Bogu čije lice prepoznajemo u ljubavi koja pritišće "do kraja" (usp. Iv 13, 1)—U Isusu Hristu, razapet i uskrsnuo. —Pismo Njegove Svetosti Pape Benedikta XVI. Svim biskupima svijeta, 10. marta 2009 .; Catholic Online

Među nekim katolicima danas postoji teška pogreška u usvajanju "mentaliteta bunkera", samoodržavajućeg načina razmišljanja da je vrijeme da krenemo prema brdima i da se lovimo dolje dok Gospod ne pročisti zemlju od sve opačine. Ali teško onima za koje Gospodar skriva sebe i svoje "talente" u uglovima vinograda! Jer žetva je zrela! Slušajte tačno zašto je blaženi Jovan Pavle osjetio da je sazrelo vrijeme za novu evangelizaciju:

Broj onih koji ne poznaju Hrista i ne pripadaju Crkvi je u stalnom porastu. Zapravo, od kraja Vijeća gotovo se udvostručio. Kad uzmemo u obzir ovaj neizmjerni dio čovječanstva koji je voljen od Oca i zbog kojeg je poslao svog Sina, hitnost misije Crkve je očigledna ... naša vlastita vremena nude Crkvi nove mogućnosti na ovom polju: svjedoci smo sloma tlačitelja ideologije i politički sistemi; otvaranje granica i stvaranje ujedinjenijeg svijeta zbog povećanja komunikacija; afirmacija među narodima evanđeoskih vrijednosti koje je Isus utjelovio u svom životu (mir, pravda, bratstvo, briga za siromašne); i svojevrsni bezdušni ekonomski i tehnički razvoj koji samo stimulira potragu za istinom o Bogu, o čovjeku i o smislu samog života. -Redemptoris Missio, ne. 3

Sve ovo želi reći da, suprotno onome što se govori u medijima i od strane nekih katolika, papa Franjo ne vodi Crkvu ni u kakvom novom smjeru. On to zapravo savršeno jasno pokazuje.

JOŠ JEDAN PAPALOV PROROK

Kratko prije svog izbora, papa Franjo (kardinal Bergoglio) proročki je rekao svojim kolegama kardinalima na sastancima Generalne kongregacije:

Evangelizirati podrazumijeva želju Crkve da izađe iz sebe. Crkva je pozvana izaći iz sebe i ići na periferije ne samo u geografskom smislu već i u egzistencijalne periferije: one o misteriji grijeha, bola, nepravde, neznanja, činjenja bez religije, misli i sve bijede. Kada Crkva ne izađe iz sebe da bi evangelizirala, ona postaje samoreferencija i tada joj pozli ... Crkva samoreferentna drži Isusa Hrista u sebi i ne dopušta mu da izađe ... Misleći na sljedećeg Papu, on mora biti čovjek koji od razmišljanja i obožavanja Isusa Hrista pomaže Crkvi da izađe na egzistencijalne periferije, koji joj pomaže da bude plodna majka koja živi od slatke i utješne radosti evangelizacije. -Časopis Salt and Light, str. 8, broj 4, posebno izdanje, 2013

Evo i gle, 13. marta 2013. godine, papinska konklava izabrala je čovjeka koji svaku večer provodi u „razmatranju i klanjanju“ Svetoj Euharistiji; koji je jako odan Mariji; i koji poput samog našeg Učitelja ima smisla neprestano iznenaditi svoje slušatelje.

Opet, zapravo ne bi trebalo biti nikakvo iznenađenje u pogledu novog papinog usmjerenja: papinstvo neprestano poziva sve katolike, još od Apostolske pobudnice pape Pavla VI o evangelizaciji, Evangelii nuntiandi, radikalnom svjedoku vjere. "Crkva postoji radi evangelizacije", rekao je. ^[3]Evangelii nuntiandi, n 14 Ono što je sada „novo“, ako je uopće novo, jest da papa Franjo odlučno kaže da ovu komisiju ne shvaćamo onako ozbiljno koliko bismo trebali. I da nas svijet neće shvatiti ozbiljno dok ne pokažemo svoje jedinstvo s Hristovom jednostavnošću, poslušnošću i duhom siromaštva.

Stoga, nedavno, Franjo poziva Crkvu na ponovni fokus njenih prioriteta. To zahteva viđenje potencijala za Hrista u svima, za prepoznavanje „čovječanstva potpunije pripremljenog za sijanje Evanđelja“. ^[4]Redemptoris Missio, ne. 3

Imam dogmatsku sigurnost: Bog je u životu svake osobe. Bog je u svačijem životu. Čak i ako je život neke osobe bio katastrofa, čak i ako je uništen porocima, drogom ili bilo čim drugim - Bog je u životu ove osobe. Možete, morate pokušati tražiti Boga u svakom ljudskom životu. Iako je život osobe zemlja puna trnja i korova, uvijek postoji prostor u kojem dobro sjeme može rasti. Morate vjerovati Bogu. —PAPA FRANJO, Amerika, Septembar, 2013

Neki konzervativni katolici su u panici jer odjednom "liberali", "homoseksualci" i "devijanti" slave Papu. Drugi papine nekontekstualizirane primjedbe vide kao znak da konačno otpadništvo doseže vrhunac i da je Papa u spoju s Antikristom. Ali čak i neki u liberalnim medijima nisu prepoznali takav pomak u učenju Crkve.

[Papa Franjo] nije ispravio nepravde iz prošlosti. Razjasnimo to. Nije pozvao na suštinske promjene u crkvenim učenjima i tradicijama koje zaista zahtijevaju preispitivanje, uključujući uvjerenje da su homoseksualna djela sama po sebi grešna. Nije osporio svemuško muško, celibatsko svećenstvo. Nije govorio toliko progresivno - i pošteno - o ulogama žena u crkvi kako bi trebao. - Frank Bruni, New York TimesSeptembar 21, 2013

Nije - i ne može, barem na onim temama koje su nepromjenjivo ukorijenjene u prirodnom i moralnom zakonu. ^[5]Naprotiv, Sveti Otac učinio pozabaviti se temom žena u Crkvi i potrebom dubljeg uključivanja „ženskog genija“. Pogledajte njegov intervju u Amerika. Svaki muškarac oženjen dobrom ženom dočekat će Papin uvid klimajući glavom.

SLIJEDE, LOPATE U RUCI

Istina je da Franjine primjedbe nisu uvijek kontekstualizirane i da često ostavlja svoje unaprijed napisane tekstove da govore iz srca. Ali to ne znači da Papa, dakle, govori u tijelu! Sveti Duh je spontan, puše tamo gdje želi. Proroci su bili takvi ljudi, a za to su ih kamenovali vlastiti ljudi. Ako to dovodi Papu u vruću vodu, siguran sam da će čuti za to. A ako kaže da je nešto što se u stvari čini doktrinarno nejasno, morat će to pojasniti, jer će milioni vjernika, uključujući kolege biskupe, to učiniti. Ali u 2000 godina nijedan papa nije sve izrekao ex cathedra doktrina suprotna vjeri. Moramo se pouzdati u Duha Svetoga, koji nas nastavlja voditi „u svu istinu“. ^[6]cf. Ivan 16:13

Nije papa već mediji koji mu na putu ostavljaju izmet veličine slona. A krivi su i katolici. U Crkvi postoji donekle značajna skupina inače vjernih ljudi koji su više usmjereni na slijeđenje određenih privatnih otkrića, pa čak i lažnih proročanstava koja kažu da je ovaj Papa (bez obzira na činjenice) antipapa. ^[7]vidjeti Moguće ... ili ne? Kao takvi, bacaju veliku sumnju i sumnju na papinstvo koje stvara zbunjenost i paranoju u nerazboritim dušama.

Ali postoje i katolici - vjerni konzervativni katolici - koji su pročitali papine riječi i razumjeli ih, upravo zato što su i oni uronjeni u „kontemplaciju i obožavanje“. Kad bi katolici više vremena provodili u molitvi i slušanju Duha, uzimajući vrijeme za probavu cijelih tekstova i enciklika, a ne za zvuk bajtova i naslova, tada bi zapravo čuli glas Pastira kako govori. Ne, Isus nije prestao govoriti ili voditi Svoju Crkvu. Naš je Gospodar još uvijek u čamcu, čak i ako se čini da spava.

I On zove us probuditi se.

cvrkut

Nastavljamo da se penjemo prema cilju da 1000 ljudi donira 10 dolara mjesečno i prelazimo oko 62% puta.
Hvala na vašoj podršci ovom punom radnom vremenu.

Pridružite se Marku na Facebooku i Twitteru!