O ljubavi

Dakle, ovo troje ostaje vjera, nada, ljubav;
ali najveća od njih je ljubav. (1. Korinćanima 13:13)

VJERA je ključ koji otključava vrata nade koja se otvara ljubavi.

To bi moglo zvučati kao Hallmark čestitka, ali to je zapravo razlog zašto je kršćanstvo opstalo 2000 godina. Katolička crkva nastavlja, ne zato što je kroz stoljeća bila dobro opskrbljena pametnim teolozima ili štedljivim administratorima, već svecima koji su “okusiti i vidjeti dobrotu Gospodnju.” ^[1]Psalam 34: 9 Prava vjera, nada i ljubav razlog su zašto su milioni kršćana umrli brutalnim mučeništvom ili su se odrekli slave, bogatstva i moći. Kroz ove teološke vrline, susreli su se s nekim većim od života jer je On bio sam Život; Neko ko je bio sposoban da ih izliječi, izbavi i oslobodi na način na koji nijedna stvar ili niko drugi nije mogao. Nisu izgubili sebe; naprotiv, našli su se obnovljeni na sliku Božju po kojoj su stvoreni.

Taj Neko je bio Isus.

PRAVA LJUBAV NE MOŽE BITI TIH

Rani kršćani su svjedočili:

Nemoguće je da ne govorimo o onome što smo vidjeli i čuli. (Djela apostolska 4:20)

Postoji bezbroj svjedočanstava iz najranijih dana Crkve koja govore o dušama – bilo da su to bili poslovni ljudi, doktori, advokati, filozofi, domaćice ili trgovci – koje su naišle na ogromnu bezuslovnu Božju ljubav. To ih je transformisalo. Rastopilo je njihovu gorčinu, slomljenost, ljutnju, mržnju ili beznađe; oslobodio ih je zavisnosti, vezanosti i zlih duhova. Suočeni s takvim neodoljivim dokazom o Bogu, Njegovoj prisutnosti i moći, oni prepustio se ljubavi. Oni su se predali Njegovoj Volji. I kao takvi, smatrali su da je nemoguće ne govoriti o onome što su vidjeli i čuli.

PRAVA LJUBAV TRANSFORMA

Ovo je, takođe, moja priča. Pre nekoliko decenija, otkrio sam da sam ovisan o nečistoći. Prisustvovao sam molitvenom sastanku gdje sam se osjećao kao da sam najgora osoba na svijetu. Bio sam ispunjen stidom i tugom, ubeđen da me Bog prezire. Kada su mi delili tabele sa pesmama, hteo sam da radim bilo šta osim da pevam. Ali imao sam vjeru... čak i ako je bio veličine zrna gorušice, čak i ako je bio prekriven godinama stajnjaka (ali zar stajnjak nije najbolje đubrivo?). Počela sam da pevam, a kada sam to uradila, kroz moje telo je počela da struji snaga kao da me udari struja, ali bez bola. I tada sam osjetio kako mi ova neobična Ljubav ispunjava biće. Kada sam te noći izašao, moć koju je požuda imala nad mnom bila je slomljena. Bio sam ispunjen takvom nadom. Štaviše, kako ne bih podijelio ljubav koju sam upravo doživio?

Ateisti vole da misle da jadni mali ljudi poput mene stvaraju ta osećanja. Ali u stvari, jedini "osećaj" koji sam izazivao u prethodnom trenutku bila je mržnja prema sebi i osećaj da me Bog ne želi i da će nikada manifestuje mi se. Vjera je ključ, koji otključava vrata nade, koja se otvaraju ljubavi.

Ali hrišćanstvo se ne odnosi na osećanja. Radi se o transformaciji palog stvorenja u novo nebo i novu zemlju u suradnji sa Svetim Duhom. I tako, Ljubav i Istina idu ruku pod ruku. Istina nas oslobađa – slobodni da volimo, jer smo za to stvoreni. Ljubav, otkrio je Isus, znači polaganje života za drugoga. Zapravo, ljubav koju sam doživio tog dana bila je moguća samo zato što je Isus prije 2000 godina odlučio dati svoj život kako bi potražio izgubljene i štedi njima. I tako, on se tada okrenuo meni, kao i sada, i kaže:

Dajem vam novu zapovest: volite jedni druge. Kao što sam ja volio vas, tako i vi treba da volite jedni druge. Tako će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni prema drugima. (Jovan 13:34-35)

Učenik Hristov mora ne samo da čuva veru i da živi od nje, već je i ispoveda, pouzdano je svedoči i širi... -Katekizam Katoličke crkve, ne. 1816

PRAVA LJUBAV NADLAZI

Danas je svijet postao poput broda sa pokvarenim kompasom na olujnom moru. Ljudi to osjećaju; možemo vidjeti kako se to odvija u vijestima; gledamo kako se Kristov opsjedavajući opis "krajnjih vremena" odvija pred nama: “Zbog porasta zlodjela, ljubav mnogih će se ohladiti.”^[2]Matt 24: 12 Kao takav, čitav moralni poredak je okrenut naglavačke. Smrt je sada život, život je smrt; dobro je zlo, zlo je dobro. Šta bi nas moglo početi preokrenuti? Šta može spasiti svijet od bezobzirnog utoka u plićake samouništenja?

Ljubav. Jer Bog je ljubav. Svijet više nije u stanju čuti Crkvu kako propovijeda svoje moralne propise, dijelom zato što smo izgubili svoj kredibilitet da to učinimo kroz decenije skandala i svjetovnosti. Ali šta je svet moći čuti i "kušati i vidjeti" je autentična ljubav, "hrišćanska" ljubav - jer Bog je ljubav - i "ljubav nikad ne izdaje." ^[3]1 Cor 13: 8

Pokojni Thomas Merton napisao je snažan uvod u zatvorske spise Fr. Alfred Delp, svećenik kojeg su nacisti držali u zatočeništvu. I njegovi spisi i Mertonov uvod su relevantniji nego ikad:

Oni koji podučavaju religiju i propovijedaju istine vjere nevjernom svijetu možda su više zabrinuti da dokažu da su u pravu nego da stvarno otkriju i utole duhovnu glad onih kojima se obraćaju. Opet, previše smo spremni da pretpostavimo da znamo, bolje od nevjernika, šta ga muči. Uzimamo zdravo za gotovo da je jedini odgovor koji mu je potreban sadržan u formulama koje su nam toliko poznate da ih izgovaramo bez razmišljanja. Ne shvaćamo da on sluša ne riječi već dokaze misao i ljubav iza reči. Ipak, ako ga naše propovijedi odmah ne preobrate, tješimo se mišlju da je to zbog njegove fundamentalne perverznosti. —Od Alfred Delp, SJ, Zatvorski spisi, (Orbis Books), str. xxx (naglasak moj)

Zbog toga je papa Franjo (unatoč bilo kakvim zbunjujućim aspektima njegovog pontifikata koji bi se mogli dovesti u pitanje) bio proročanski kada je pozvao Crkvu da postane “poljska bolnica”. Ono što je svijetu prvo potrebno je
ljubav koja zaustavlja krvarenje naših rana, koje su posljedica bezbožne kulture - i tada možemo primijeniti lijek istine.

Pastoralna služba Crkve ne može biti opsjednuta prenošenjem nepovezanog mnoštva doktrina koje treba uporno nametati. Proglašenje u misionarskom stilu fokusira se na bitno, na ono što je potrebno: to je i ono što više fascinira i privlači, ono što gori srce, kao što je to bilo za učenike u Emausu. Moramo pronaći novu ravnotežu; u suprotnom će čak i moralna građevina Crkve vjerovatno pasti kao kuća od karata, gubeći svježinu i miris Jevanđelja. Prijedlog Jevanđelja mora biti jednostavniji, dublji, blistaviji. To je iz ovog prijedloga da moralne posledice tada teku. —POPE FRANCIS, 30. septembra 2013 .; americamagazine.org

Pa, trenutno gledamo kako Crkva počinje da pada kao kuća od karata. Tijelo Kristovo mora biti pročišćeno kada više ne teče iz autentične vjere, nade i ljubavi – posebno ljubavi – koja dolazi iz Glave. Fariseji su bili dobri u držanju zakona u skladu sa slovom i da su se pobrinuli da ga svi žive... ali su bili bez ljubavi.

Ako imam dar proročanstva i shvatim sve tajne i svo znanje; ako imam svu vjeru da pomičem planine, ali nemam ljubavi, ja sam ništa. (1. Kor 13: 2)

U pronicljivom spoju psihologije i principa evangelizacije, papa Franjo je danas na Svjetskom danu mladih objasnio kako mi kao kršćani možemo privući druge Kristu odražavajući naše vlastiti susret sa Bogom koji ne napušta ni najvećeg grešnika.

Radost i nada svakog kršćanina – svih nas, pa i Pape – dolazi od iskustva ovakvog pristupa Boga, koji nas gleda i kaže: „Vi ste dio moje porodice i ne mogu vas ostaviti na hladnoći. ; Ne mogu te izgubiti na putu; Ja sam tu na tvojoj strani”... Jedući sa carinicima i grešnicima... Isus razbija mentalitet koji razdvaja, isključuje, izoluje i lažno razdvaja “dobre i loše”. On to ne čini dekretom, ili jednostavno u dobrim namjerama, ili sa parolama ili sentimentalnošću. On to čini stvaranjem odnosa sposobnih da omoguće nove procese; ulažući i slaveći svaki mogući korak naprijed. —PAPA FRANJO, Pokajnička liturgija i ispovijedi u pritvorskom centru za maloljetnike, Panama; 25. januara 2019. Zenit.org

Bezuslovna ljubav. Ljudi moraju znati da su voljeni samo zato što postoje. To im, pak, otvara mogućnost Boga koji ih voli. I ovo ih onda otvara za to istina to će ih osloboditi. Na ovaj način, kroz izgradnju odnosi sa slomljenim i prijateljstva sa palim, možemo ponovo učiniti Isusa prisutnim i uz Njegovu pomoć postaviti druge na put vjere, nade i ljubavi.

A najveća od njih je ljubav.

EPILOG

Kako sam upravo završavao ovo pisanje, netko mi je poslao poruku koja dolazi iz Međugorja svakog 25. u mjesecu, navodno od Gospe. Trebalo bi da posluži kao snažna potvrda onoga što sam napisao ove sedmice, ako ništa drugo:

Draga djeco! Danas vas, kao majka, pozivam na obraćenje. Ovo vrijeme je za vas, dječice, vrijeme tišine i molitve. Stoga, u toplini vašeg srca, neka zrno nada i vjera rasti i vi, dječice, iz dana u dan ćete osjećati potrebu da se više molite. Vaš život će postati uredan i odgovoran. Shvatićete, dječice, da prolazite ovdje na zemlji i osjetit ćete potrebu da budete bliže Bogu, i sa ljubav svjedočit ćete iskustvu svog susreta s Bogom, koje ćete podijeliti s drugima. Ja sam s vama i molim se za vas, ali ne mogu bez vašeg 'da'. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu. - 25. januara 2019. godine

POVEZANO ČITANJE

On Faith

On Hope