Ustrajte…

SADA RIJEČ O MASOVNIM ČITANJIMA
za 21. jula - 26. jula 2014
Uobičajeno vrijeme

Liturgijski tekstovi OVDJE

IN istina, braćo i sestre, otkako smo napisali seriju „Plamen ljubavi“ o planu naše Majke i Gospoda (vidi Konvergencija i blagoslov, Više o plamenu ljubavi, i Rising Morning Star), Od tada mi je bilo teško pisati bilo šta. Ako ćete promovirati Ženu, zmaj nikad ne zaostaje. Sve je to dobar znak. U konačnici, to je znak Križ.

Ovim mislim da ako ćete slijediti Isusa, to nije sve “uskrsnuće”. U stvari, nema vaskrsenja bez krsta; nema rasta u svetosti bez smrti sebi; ne postoji život u Hristu, a da se prethodno ne umre u Hristu. I sve je to proces koji se plete iz Golgote, groba, gornje sobe, pa opet nazad. Sveti Pavle to tako kaže:

Ovo blago držimo u zemljanim posudama, da nadmašujuća moć bude od Boga, a ne od nas. Mi smo pogođeni na svaki način, ali nismo sputani; zbunjeni, ali ne i dovedeni u očaj; progonjeni, ali ne i napušteni; oboren, ali ne i uništen; uvijek noseći u tijelu Isusovo umiranje, tako da se Isusov život također može očitovati u našem tijelu. (prvo čitanje u petak)

Kakav divan uvid. Kao prvo, shvaćamo da je Sveti Pavle – kao i vi i ja – osjetio svoju slabost do srži svog bića. Osjećao je onaj osjećaj napuštenosti koji je i sam Isus iskusio na križu. U stvari, nedavno sam pitao Oca o tome u molitvi. Ovo je odgovor koji sam osetio u svom srcu:

Dragi moji, ne možete da vidite posao koji ja radim u vašoj duši, i zato vidite samo spoljašnje. To jest, vidite čahuru, ali ne i leptira koji se pojavljuje u njemu.

Ali Gospode, ja ne vidim život u čauri, već samo prazninu, smrt…

Dijete moje, duhovni život se sastoji u stalnom mrcvarenju, stalnom predanju, poniznosti i povjerenju. Put do Grobnice bio je neprekidan silazak u tamu. To jest, Isus se osjećao lišenim svake slave i osjećao je samo cjelokupno siromaštvo svog čovječanstva. Za vas je i neće biti drugačije. Ali upravo u tom načinu potpunog povjerenja i poslušnosti sila Vaskrsenja može ući u dušu i učiniti čudo novog života...

Drugim riječima, nosimo u sebi Isusovo umiranje (osjećaj napuštenosti, slabosti, suhoće, umora, usamljenosti, iskušenja, frustracije, tjeskobe, itd.) tako da Isusov život (Njegov natprirodni mir, radost, nada, ljubav, snaga, svetost itd.) mogu se manifestovati u nama. Ova manifestacija je ono što On naziva “svjetlo svijeta” i “sol zemlje”. Ključ je da dozvoliti manifestaciju da ide svojim tokom; moramo dozvoliti da se ovaj posao obavi u nama: moramo istrajati. Da, ovo je teško učiniti kada osjećate samo nokte i trnje. Ali Isus to razumije i stoga je beskrajno strpljiv s vašim i mojim stalnim neuspjesima u tom pogledu. ^[1]„Jer mi nemamo prvosveštenika koji nije u stanju suosjećati s našim slabostima, već onoga koji je na sličan način bio ispitan u svakom pogledu, ali bez grijeha. Zato pristupimo s pouzdanjem prijestolju milosti da primimo milost i da nađemo milost za pravovremenu pomoć.” (Heb 4, 15-16) Uostalom, zar nije pao tri puta? I ako padnete “sedamdeset sedam puta sedam puta”, On će vam oprostiti svaki put kada se podignete i počnete ponovo nositi taj dnevni krst.

Ko je kao ti, Bog koji otklanja krivicu i oprašta grijeh za ostatak svog naslijeđa; koji ne ustraje u gnjevu zauvijek, nego više uživa u pomilovanju, i opet će se sažaliti prema nama, gazeći našu krivicu? (prvo čitanje u utorak)

Kada sam bio mali, moja majka je nacrtala sliku voza sa tri automobila: motor (na kome je napisala reč „vera”); caboose (na kojem je napisala riječ "osjećaji"); i srednji teretni automobil (na kojem je napisala moje ime).

„Ko od njih vuče voz, Mark?“ ona je pitala.

"Motor, mama."

"Tako je. Vjera je ono što vuče vaš život naprijed, a ne osjećaji. Nikada ne dozvolite da vaša osećanja pokušaju da vas povuku...”

Sva čitanja ove sedmice u suštini upućuju na ovu jednu stvar: ili vjeru u Boga, ili nedostatak iste, na što On odgovara:

Rečeno ti je, o čoveče, šta je dobro i šta Gospod traži od tebe: samo da činiš ispravno i da voliš dobrotu, i da ponizno hodaš sa svojim Bogom. (prvo čitanje u ponedjeljak)

Ono što ti i ja moramo da uradimo je istrajati u tome. Obećavam vam – kao i 2000 godina kršćana prije nas – da ako to učinimo, Bog neće propustiti u svom dijelu da u vama ostvari sve što obećava svojim vjernima.

...neka istrajnost bude savršena, da budete savršeni i potpuni, bez ičega. (Jakovljeva 1:4)

Iako je ovo bio težak mjesec, znam da Grob nije kraj... nebrojeno puta, Gospod me je uvijek spašavao u pravom trenutku. Neka vaša sadašnja iskušenja, dakle, ne budu razlog za očaj, već da legnete pred Njegove noge i kažete:

Isuse, ne osjećam tvoje prisustvo, ali vjerujem da si ovdje; Ne znam kuda idem, ali vjerujem da vodite; Ne vidim ništa osim svog siromaštva, ali nadu u vaše bogatstvo. Isuse, uprkos svemu ovome, ostaću vjerno tvoj sve dok živim po tvojoj milosti.

i istrajati.

…na ulicama i prelazima tražiću Onoga koga moje srce voli. Tražio sam ga, ali ga nisam našao. Stražari su naišli na mene dok su obilazili grad: Jeste li vidjeli onoga koga moje srce voli? Jedva sam ih napustila kad sam našla onoga koga moje srce voli. (prvo čitanje u utorak po izboru)

Oni koji sije u suzama radosno će žeti... Ja sam s vama da vas izbavim, govori Gospod. (Psalam u petak; prvo čitanje u srijedu)