Sveti i Otac

 

DRAGA braćo i sestre, prošla su četiri mjeseca od oluje koja je razarala našu farmu i naše živote ovdje. Danas radim posljednje popravke naših torova za stoku prije nego što se okrenemo prema ogromnoj količini drveća koje još treba posjeći na našem imanju. Sve ovo znači da ritam mog služenja koji je poremećen u junu ostaje takav slučaj, čak i sada. Predao sam se Hristu u ovom trenutku nemogućnosti da zaista dam ono što želim dati ... i uzdam se u Njegov plan. Jedan po jedan dan.

Dakle, danas, na ovaj praznik velikog svetog Jovana Pavla II, želim vas ponovo ostaviti s pjesmom koju sam napisao na dan njegove smrti, a godinu dana kasnije, pjevao u Vatikanu. Takođe, odabrao sam neke citate koji, mislim, nastavljaju razgovarati s Crkvom u ovom času. Dragi sveti Ivan Pavle, moli za nas             

 

 

Oznaka je veličine moći reći: „Pogriješio sam; Sagriješio sam, oče; Uvrijedio sam te, Bože moj; Zao mi je; Molim za pomilovanje; Pokušat ću ponovo jer se oslanjam na vašu snagu i vjerujem u vašu ljubav. I znam da je snaga pashalne misterije vašeg Sina - smrti i uskrsnuća našeg Gospoda Isusa Hrista - velika od mojih slabosti i svih grijeha svijeta. Doći ću i priznati svoje grijehe i ozdraviti, i živjet ću u tvojoj ljubavi! - Porodica, San Antonio, 1987; Papa Ivan Pavao II, Svojim riječima, Gramercy Books, str. 101

Jednom riječju, možemo reći da kulturna promjena koju pozivamo zahtijeva od svih hrabrost da usvoje novi način života, koji se sastoji u donošenju praktičnih izbora - na ličnom, porodičnom, socijalnom i međunarodnom nivou - na osnovu ispravna skala vrijednosti: primat bivanja nad imajući, osobe nad stvarima. Ovaj obnovljeni životni stil uključuje prelazak sa ravnodušnosti na brigu za druge, od odbijanja do prihvaćanja istih. Drugi ljudi nisu suparnici od kojih se moramo braniti, već braća i sestre koje treba podržati. Voljeti ćemo ih zbog sebe i obogaćuju nas svojim prisustvom. -Evangelium vitae, 25. marta 1995; vatican.va

Niko ne može pobjeći od temeljnih pitanja: Šta da radim? Kako da razlikujem dobro od zla? Odgovor je moguće samo zahvaljujući sjaju istine koja zasija duboko u ljudskom duhu ... Isus Hristos, „svjetlost naroda“, sja na licu svoje Crkve, koju šalje cijelom svijetu da naviješta Evanđelje svako stvorenje. -Veritatis Splendor, n. 2; vatican.va

Braćo i sestre, ne bojte se dočekati Krista i prihvatiti njegovu moć ... Ne bojte se. —Hamily, inauguracija pape, 22. oktobra 1978; Zenit.org

Sa tragičnim posljedicama, dugački historijski proces dolazi do prekretnice. Proces koji je jednom doveo do otkrivanja ideje o „ljudskim pravima“ - pravima svojstvenim svakoj osobi i prije bilo kakvog Ustava i državnog zakonodavstva - danas je obilježen iznenađujućom kontradiktornošću. Upravo u doba kada se svečano proglašavaju nepovrediva prava osobe i javno potvrđuje vrijednost života, uskraćuje se ili gazi samo pravo na život, posebno u značajnijim trenucima postojanja: trenutku rođenja i trenutak smrti ... To se događa i na nivou politike i vlade: izvorno i neotuđivo pravo na život dovodi se u pitanje ili negira na osnovu parlamentarnog glasanja ili volje jednog dijela naroda - čak i ako jeste većina. Ovo je zlokoban rezultat relativizma koji vlada neuprto: „pravo“ prestaje biti takvo, jer više nije čvrsto utemeljeno na nepovredivom dostojanstvu osobe, već je podložno volji jačeg dijela. Na taj način demokratija, koja je u suprotnosti sa svojim principima, efikasno prelazi u oblik totalitarizma. - POZIVI JOHN PAUL II, Evangelium Vitae, „Evanđelje života“, n 18, 20

Ova borba paralelna je s apokaliptičnom borbom opisanom u [Otk 11-19: 12-1 u borbi između „žene zaodjenute suncem“ i „zmaja“]. Smrtne bitke protiv Života: „kultura smrti“ nastoji se nametnuti našoj želji da živimo i živimo u potpunosti ... Ogromni sektori društva zbunjeni su oko toga što je ispravno, a šta pogrešno i prepušteni su na milost i nemilost onima koji imaju moć da „kreira“ mišljenje i nametne ga drugima.  - OSTAVI JOHN PAUL II, Homili State Park, Cherry Creek, Denver, Colorado, 1993

Od samog početka moje službe u Stolici Svetog Petra u Rimu, smatram ovu poruku [Božanskog milosrđa] svojom posebnom zadatak. Providnost mi ga je dodijelila u trenutnoj situaciji čovjeka, Crkve i svijeta. Moglo bi se reći da mi je upravo ova situacija tu poruku dodijelila kao moj zadatak pred Bogom.  —22. Novembra 1981. u Svetištu milosrdne ljubavi u Collevalenzi, Italija

Odavde mora ići dalje 'iskra koja će pripremiti svijet za [Isusov] konačni dolazak'(\ Tdnevnik, 1732). Ovu iskru treba upaliti milošću Božijom. Ovu vatru milosrđa treba prenijeti svijetu. —ST. JOHN PAUL II, Posveta Bazilike božanske milosti, Krakov, Poljska; predgovor u kožnom dnevniku, Božansko milosrđe u mojoj duši, St. Michel Print, 2008

Ova žena vjere, Marija iz Nazareta, Majka Božja, dana nam je kao uzor u našem hodočašću vjere. Od Marije učimo u svemu se predavati Božjoj volji. Od Marije naučimo vjerovati čak i kad se čini da sva nada nestaje. Od Marije učimo voljeti Hrista, njenog Sina i Sina Božijeg. Jer Marija nije samo Majka Božja, ona je i Majka Crkve. —Poruka svećenicima, Washington, DC 1979; Papa Ivan Pavao II, Svojim riječima, Gramercy Books, str. 110

 

POVEZANO ČITANJE

Pročitajte moj natprirodni susret prisustva svetog Ivana Pavla u Vatikanu: Sveti Ivan Pavao II

 

Da biste kupili Markovu muziku ili knjigu, idite na:

markmallett.com

 

Sada je riječ služba koja radi puno radno vrijeme
nastavlja uz vašu podršku.
Blagoslovio vas i hvala vam. 

 

Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.

 

Print friendly, PDF i e-pošta
objavljeno u HOME, VRIJEME MILOSTI.