Pape i novi svjetski poredak

 

THE zaključak serije o Novo paganstvo je prilično otrežnjujuća. Lažni okoliš, koji su na kraju organizirale i promovirale Ujedinjene nacije, vodi svijet putem ka sve bezbožnijem „novom svjetskom poretku“. Pa zašto, možda se pitate, papa Franjo podržava UN? Zašto su drugi pape ponavljali svoje ciljeve? Zar Crkva ne bi trebala imati nikakve veze sa ovom globalizacijom koja se brzo razvijala?

 

NASTALE VIZIJE

Zapravo, Isus je bio „globalista“. Molio se da nacije ...

... čuj moj glas i bit će jedno stado, jedan pastir. (Ivan 10:16)

Papa Lav XIII je izjavio da je i to bio cilj nasljednika svetog Petra - cilj usmjeren ne samo na kršćanski već i na građanski poredak:

Pokušavali smo i ustrajno provodili tijekom dugog pontifikata prema dva glavna cilja: na prvom mjestu, prema obnavljanju, kako kod vladara, tako i kod naroda, principa kršćanskog života u civilnom i domaćem društvu, jer ne postoji istinski život za ljude osim od Hrista; i, drugo, promovirati ponovni susret onih koji su otpali od Katoličke crkve bilo krivovjerjem ili raskolom, jer je nesumnjivo Kristova volja da svi budu ujedinjeni u jedno stado pod jednim Pastirom. -Divinum Illud Munus, n 10

Prvi govor koji je sveti Pio X održao s prijestolja svetog Petra bio je proročanski navještaj imminencija ove "obnove" proglašavajući ono što joj prethodi - Antikrist ili "Sin pogibije" za koga je rekao, "možda je već u svijetu." Rasprostranjeno nasilje učinilo je da se "čini da su svađe univerzalne", a time i:

Želja za mirom zasigurno je usađena u svaku dojku i nema nikoga tko se na to ne poziva. Ali željeti mir bez Boga apsurd je, budući da tamo gdje je Bog odsutan i pravda leti, a kad se pravda oduzme, uzaludno gajimo nadu u mir. “Mir je djelo pravde” (Iz 22:17). -E Supremi, Oktobar 4th, 1903

Stoga je sveti Pio X u 20. stoljeće uveo fraze „pravda i mir“ ili „mir i razvoj“. Ovaj vapaj za božanskom obnovom postao je toliko hitniji u njegovom naslednik kada je, deceniju kasnije, izbio prvi svetski rat.

"I oni će čuti moj glas, i bit će jedan ovčar i jedan pastir" ... Neka Bog ... ubrzo ispuni svoje proročanstvo pretvarajući ovu utješnu viziju budućnosti u sadašnju stvarnost ... Papa, bez obzira na to ko će on biti , uvijek će ponavljati riječi: "Mislim da misli o miru, a ne o nevolji" (Jeremija 29: 11), misli o istinskom miru koji se temelji na pravdi i koji mu dopuštaju da istinito kaže: "Pravda i mir su se poljubili." (Psalam 84:11) ... Kad stigne, ispasti će svečani čas, jedan veliki sa posljedicama ne samo na obnovu Kraljevstva Hristovog, već i na smirivanje Italije i svijeta. Molimo se najgorije i molimo druge da se mole za ovo toliko željeno smirivanje društva ... —PAPA PIJ XI, Ubi Arcani dei Consilioi „O Hristovom miru u njegovom kraljevstvu“, Decembar 23, 1922

Tragično je da je uslijedio Drugi svjetski rat, a narodi su bili podijeljeni, nepovjerljivi i u žustroj potrazi za smrtonosnijim oružjem za uništavanje. Bilo je to neposredno za petama te globalne katastrofe da je Ujedinjeni Narodi rođen je 1945. godine s ciljem formiranja „međunarodne saradnje u rješavanju ekonomskih, socijalnih, kulturnih i humanitarnih problema širom svijeta“. ^[1]history.com Predsjedavali su predsjednik Franklin Roosevelt, britanski premijer Winston Churchill i sovjetski premijer Joseph Stalin. Sva trojica bili su masoni.

Sada, barem prema svemu sudeći, nije bila samo Crkva već još jedna „univerzalna“ organizacija koja je radila na „svjetskom miru“.

Pavao VI je jasno shvatio da je socijalno pitanje postalo širom svijeta i shvatio je povezanost poticaja ka ujedinjenju čovječanstva i kršćanskog ideala jedne porodice naroda u solidarnosti i bratstvu. —PAPA BENEDIKT XVI, Caritas u Veritateu, n 13

 

RAZLIKIVANJE VIZIJA

Čitave su se države sukobile, ne samo ratom, već i masovnom komunikacijom. Štampa, radio, bioskop, televizija ... i na kraju Internet, za nekoliko decenija smanjili bi ogromni svijet u „globalno selo“. Odjednom su se države na suprotnim krajevima planete našle kao susjedi ili možda novi neprijatelji.

Nakon sveg ovog naučnog i tehničkog napretka, pa čak i zbog njega, ostaje problem: kako izgraditi novi poredak društva zasnovan na uravnoteženijem ljudskom odnosu između političkih zajednica na nacionalnom i međunarodnom nivou? —PAPA SV. JOHN XXIII, Mater et Magistra, Enciklično pismo, n. 212

Bilo je to pitanje za koje se Crkva gotovo činila nespremnom.

Glavna nova karakteristika je eksplozija svjetske međuovisnosti, poznato pod nazivom globalizacija. Pavle VI je to djelimično predvidio, ali svirepi tempo kojim je evoluirao nije mogao biti predviđen. —PAPA BENEDIKT XVI, Caritas u Veritateu, n 33

Ipak, primijetio je, "Kako društvo postaje sve globaliziranije, čini nas susjedima, ali nas ne čini braćom."^[2]PAPA BENEDIKT XVI, Caritas u Veritateu, n 19 Globalizacija je bila neizbježna, ali ne nužno i zla.

Globalizacija, apriori, nije ni dobro ni loše. Bit će ono što ljudi od toga misle. —PAPA SV. JOHN PAUL II, Obraćanje Papinskoj akademiji društvenih nauka, 27. aprila 2001

Do trenutka kada je sveti Jovan Pavle II stupio na Petrovo prijestolje, Ujedinjene nacije su se čvrsto uspostavile kao globalni arbitar, uglavnom kroz mirovne misije. Ali s novom globalnom sviješću o kršenju ljudskog dostojanstva koja se događa na našim televizijskim ekranima, pojam univerzalnih „ljudskih prava“ brzo se razvio. I tu je vizija „pravde i mira“, kako je razumiju Ujedinjene nacije protiv Crkva se počela razilaziti.

Najznačajniji je bio zahtjev UN-a da države članice priznaju „univerzalno pravo na reproduktivno zdravlje“. Ovo je bio eufemizam za „pravo“ na pobačaj i kontracepciju. Sveti Ivan Pavao II (i vjerni katolici uključeni u UN) energično su se tome usprotivili. Žalio je na podsmješljivu kontradikciju da se upravo taj proces koji je doveo do ideje o „ljudskim pravima“ gazi „posebno u značajnijim trenucima postojanja: trenutku rođenja i trenutku smrti“. Budući svetac uputio je proročko upozorenje svjetskim vođama:

To se događa i na nivou politike i vlade: izvorno i neotuđivo pravo na život dovodi se u pitanje ili negira na osnovu parlamentarnog glasanja ili volje jednog dijela naroda - čak i ako je većina. Ovo je zlokoban rezultat relativizma koji vlada neuprto: „pravo“ prestaje biti takvo, jer više nije čvrsto utemeljeno na nepovredivom dostojanstvu osobe, već je podložno volji jačeg dijela. Na taj način demokratija, suprotno vlastitim principima, efikasno se kreće prema obliku totalitarizma. —PAPA JOHN PAUL II, Evangelium Vitae, n 18, 20

Ipak, „zaštita reproduktivnog zdravlja“ nije bio jedini cilj Ujedinjenih nacija. Cilj im je bio i zaustaviti siromaštvo i glad i promovirati univerzalni pristup vodi, sanitarijama i pouzdanoj energiji. Bez sumnje, to su ciljevi koji se podudaraju sa misijom same Crkve da služi Hristu u "Najmanje braće." ^[3]Matt 25: 40 Pitanje ovdje, međutim, nije toliko praksa već temeljna filozofija. Stavite sažetije, "Čak se i Sotona pretvara u anđela svjetlosti." ^[4]2 Corinthians 11: 14 Iako je još uvijek bio kardinal, Benedikt XVI. Usmjerio je ovu temeljnu brigu na progresivni program Ujedinjenih nacija.

... napori za izgradnju budućnosti uloženi su pokušajima koji se više ili manje duboko crpe iz izvora liberalne tradicije. Pod naslovom Novi svjetski poredak, ovi napori poprimaju konfiguraciju; sve se više odnose na UN i njegove međunarodne konferencije ... koje transparentno otkrivaju filozofiju novog čovjeka i novog svijeta ... - kardinal Joseph Ratzinger (POPE BENEDICT XVI), Jevanđelje: suočavanje sa svjetskim poremećajima, mons. Michel Schooyans, 1997

Zaista, mogu li takvi suprotni ciljevi koegzistirati? Kako se može promovirati pravo djeteta na čistu šalicu vode, dok se istovremeno promovira u pravu da uništi to dete prije nego što izađe iz maternice?

 

UNITED HUMANITY VS. GLOBALNA OBITELJ

Odgovor Učiteljstva bio je promicanje dobra koje vide u UN-u, uz pažljivo osuđivanje zla. Pretpostavljam da je to ono što Majka Crkva čini sa svakim od nas kao ličnosti, ohrabrujući nas i potičući nas na dobro, ali pozivajući nas na pokajanje i obraćenje tamo gdje nismo. Ipak, Ivan Pavle II nije bio naivan prema potencijal za veliko zlo kako je utjecaj Ujedinjenih nacija rastao.

Nije li vrijeme da svi zajedno radimo na novoj ustavnoj organizaciji ljudske porodice, uistinu sposobnoj da osigura mir i sklad među ljudima, kao i njihov cjeloviti razvoj? Ali neka ne bude nesporazuma. To ne znači pisanje ustava globalne super-države. -Poruka za Svjetski dan mira, 2003; vatican.va

Stoga su se mnogi katolici i evanđeoski kršćani uznemirili kad se činilo da papa Benedikt promovira samu ideju „globalne super-države“. Evo što je rekao u svom encikličkom pismu:

Suočeni sa nesmiljenim rastom globalne međuovisnosti, postoji snažna potreba, čak i usred globalne recesije, za reformom Organizacija Ujedinjenih nacija, i isto tako od ekonomske institucije i međunarodne finansije, tako da koncept porodice naroda može steći prave zube. —PAPA BENEDIKT XVI, Caritas u Veritateu, br.67

Benedikt nije pozivao na takvo što, naravno, već na „reformu“ današnjih Ujedinjenih nacija, tako da „porodica naroda“ može zapravo međusobno funkcionirati u istinskoj pravdi i miru. Nijedna struktura, ma kako mala (bilo porodica) ili velika (zajednica nacija) ne može funkcionirati zajedno bez moralnog konsenzusa koji istovremeno drži svoje članove odgovornim. To je samo zdrav razum.

Također značajan (i proročanski) bio je Benediktov poziv na reformu cjelokupnog globalnog ekonomskog okvira (koji u velikoj mjeri kontroliraju masoni i njihovi međunarodni bankari). Jasno je da je Benedikt znao koji su zubi štetni, a koji ne. Iako je prepoznao kako globalizacija ima potencijal da i dalje pomaže nerazvijenim zemljama, upozorio je apokaliptičnim jezikom (vidi Kapitalizam i zvijer i Nova zvijer u usponu):

… Bez istinitih smjernica milosrđa, ova globalna sila mogla bi nanijeti neviđenu štetu i stvoriti nove podjele unutar ljudske porodice ... čovječanstvo izlaže novim rizicima ropstva i manipulacije. —PAPA BENEDIKT XVI, Caritas u Veritateu, br.33, 26

I opet,

Knjiga Otkrivenja uključuje među velike grijehe Babilona - simbola velikih svjetskih nereligioznih gradova - činjenicu da trguje tijelima i dušama i tretira ih kao robu (usp. Otk 18)... —PAPA BENEDIKT XVI, Povodom božićnih čestitki, 20. decembra 2010; http://www.vatican.va/

Još važnije, Benedikt nije promovirao ideju sveopćeg međunarodnog tijela koje se miješa u regionalna pitanja, već katoličku socijalnu doktrinu „supsidijarnosti“: da svaki nivo društva treba biti odgovoran za ono što može biti.

Da ne bi proizveli opasnu univerzalnu moć tiranske prirode, upravljanje globalizacijom mora biti obilježeno supsidijarnošću, zglobljeno u nekoliko slojeva i uključuje različite nivoe koji mogu raditi zajedno. Globalizacija zasigurno zahtijeva autoritet ukoliko predstavlja problem globalnog općeg dobra kojemu treba težiti. Međutim, ova vlast mora biti organizirana na supsidijaran i slojevit način, ako ne želi narušiti slobodu.. -Caritas u Veritateu, br.57

Stoga su pape neprestano potvrđivali da u središtu ove nove organizacije društva mora biti dostojanstvo i svojstvena prava ljudske osobe. Dakle, jeste Dobrotvorne svrhe, a ne kontrola, u središtu katoličke vizije „globalnog jedinstva“, a time i samog Boga, jer „Bog je ljubav“.

Humanizam koji isključuje Boga je neljudski humanizam. —PAPA BENEDIKT XVI, Caritas u Veritateu, n 78

Ako su se pape do tada činile opreznima i neodlučnim prema ciljevima UN-a, što je s njihovim nasljednikom, papom Franjom?

 

DA SE NASTAVLJA… pročitajte Dio II.