SADA RIJEČ O MASOVNIM ČITANJIMA
za 3. jun 2017
Subota sedme sedmice Uskrsa
Spomen na svetog Charlesa Lwangu i drugove
Liturgijski tekstovi OVDJE
IT rijetko se čini da neko dobro može proizaći iz patnje, posebno usred nje. Štoviše, postoje trenuci kada bi, prema vlastitom rezonovanju, put koji smo postavili donio najviše dobra. "Ako dobijem ovaj posao, onda ... ako sam fizički izliječen, onda ... ako odem tamo, onda ..."
A onda smo zabili slijepu ulicu. Naša rješenja isparavaju, a planovi se otkrivaju. I u tim trenucima možemo doći u iskušenje da kažemo: "Stvarno, Bože?"
Sveti Pavao je znao da ima misiju propovijedati Evanđelje. Ali nekoliko puta bio je osujećen, bilo Duhom, bilo brodolomom ili progonom. U svakom od tih vremena, njegovo prepuštanje Božjoj volji urodilo je nepredviđenim plodom. Uzmi Pavlov zatvor u Rimu. Dvije godine bio je zatvoren za svoj stol, doslovno u lancima. Ali da nije bilo tih lanaca, pisma Efežanima, Kološanima, Filipljanima i Filemonu možda nikada ne bi bila napisana. Paul nikada nije mogao predvidjeti plod svoje patnje da će ta pisma na kraju pročitati milijarde—iako mu je vjera govorila da Bog čini sve na dobro onima koji Ga vole. [1]cf. Rim 8: 28
... zbog nade Izraela nosim ove lance. (Prvo čitanje)
Imati nepobjediva vjera u Isusa znači predati se ne samo svojim planovima, već sve u božje ruke. Reći: "Gospode, ne samo ovaj plan, već i čitav moj život sada pripada Tebi." Na to Isus misli kada kaže, “svako od vas koji se ne odrekne svog imetka ne može biti moj učenik." [2]Luke 14: 33 To je da mu stavite čitav svoj život na raspolaganje; biti voljan otići na stranu teritoriju zbog Njega; da prihvate drugi posao; da se presele na drugu lokaciju; da prihvati određenu patnju. Ne možete biti Njegov učenik ako kažete: „Nedjeljna misa, da, to ću i učiniti. Ali ne ovo. "
Ako se bojimo predati Mu se ovako - bojeći se da bi Bog mogao tražiti da prigrlimo nešto što nam se ne sviđa - onda još nismo potpuno prepušteni Njemu. Kažemo: „Vjerujem Ti ... ali ne u potpunosti. Vjerujem da si ti Bog ... ali ne i otac koji najviše voli. " Pa ipak, onaj ko voli ljubav je najbolji od roditelja. Takođe je najpravedniji od svih sudija. Dakle, sve što mu date, On će vam vratiti stostruko.
I svi koji su se zbog mog imena odrekli kuća ili braće ili sestara ili oca ili majke ili djece ili zemlje, primit će sto puta više i naslijedit će vječni život. (Matej 19:29)
Današnje jevanđelje završava zapisom svetog Jovana:
Postoje i mnoge druge stvari koje je Isus učinio, ali ako bi se to opisivalo pojedinačno, mislim da čitav svijet ne bi sadržavao knjige koje bi bile napisane.
Možda je John mislio da je to to - više neće pisati - i jednostavno se posvetio osnivanju crkava i širenju Riječi poput ostalih apostola. Umjesto toga, protjeran je na ostrvo Patmos. Možda je bio u iskušenju da očajava, pod pretpostavkom da je Sotona upravo izvojevao pobjedu. Malo je znao da će mu Bog dati viziju o lancem sotone to bi također čitale milijarde u onome što bi se nazivalo Apokalipsa.
Na ovaj spomen na afričke mučenike, svetog Charlesa Lwangu i njegove pratioce, prisjećamo se njegovih riječi prije nego što su pogubljeni: „Zdenac koji ima mnogo izvora nikada ne presušuje. Kad nas nema, drugi će doći za nama. " Neke tri godine kasnije, deset hiljada je prešlo na kršćanstvo u južnoj Ugandi.
Ovdje opet vidimo da naše napuštanje patnje, sjedinjeno s Hristom, može donijeti najnepredvidljiviji plod, iznutra i izvana.
… U patnji se skriva određeno moć koja osobu približava iznutra Hristu, posebna milost ... tako da svaki oblik patnje, dat svježi život snagom ovog Križa, više ne bi trebao postati čovjekova slabost, već snaga Božja. —PAPA SV. JOHN PAUL II, Salvifici Doloris, Apostolsko pismo, br. 26
Zapravo, Nepobjediva vjera u Isusa je napisan kao rezultat suđenja trenutno smo moja supruga i ja 
prolazi kroz našu farmu. Bez ovog suđenja ne vjerujem da bi ikada nastalo pisanje, koje je za samo nekoliko dana toliko pomoglo. Vidite, svaki put kad se prepustimo Bogu, On nastavlja pisati naše svjedočenje.
Evanđelje o patnji neprestano se piše i neprestano govori riječima ovog neobičnog paradoksa: izvori božanske moći niču upravo usred ljudske slabosti. —PAPA SV. JOHN PAUL II, Salvifici Doloris, Apostolsko pismo, br. 26
Dakle, takođe želim ponoviti poznate riječi svetog Ivana Pavla II: Ne boj se. Ne boj se širom otvoriti srce, pustiti svega - sve kontrole, svih želja, svih ambicija, svih planova, svih vezanosti - tako da primite Njegovu Božansku volju kao vašu hranu i jedino izdržavanje u ovom životu. To je poput sjemena koje će, kad se primi u bogatoj zemlji srca potpuno prepuštenog Bogu, roditi trideset, šezdeset i sto puta. [3]cf. Marko 4:8 Ključ je da se sjeme "odmori" u napuštenom srcu.
Ko zna ko će jesti vaše nesagledive plodove fiat?
Gospode, moje srce nije uzdignuto, moje oči nisu podignute previsoko; Ne bavim se prevelikim i previše čudesnim stvarima za mene. Ali smirio sam i smirio svoju dušu, poput djeteta koje se smirilo na majčinim grudima; kao dijete koje je smireno moja je duša. (Ps 131: 1-2)
Voljeni ste.
Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.
