OPT. SPOMEN
PRVI MUČENICI SVETE RIMSKE CRKVE
"SZO je li ti da sudiš? "
Zvuči čestito, zar ne? Ali kad se ove riječi koriste za odvraćanje od zauzimanja moralnog stava, za pranje ruku odgovornosti za druge, za ostajanje nepotrebnim pred nepravdom ... onda je to kukavičluk. Moralni relativizam je kukavičluk. A danas smo u kukavicama - a posljedice nisu mala stvar. Papa Benedikt to naziva ...
...najstrašniji znak vremena ... ne postoji zlo samo po sebi ili dobro samo po sebi. Postoji samo „bolje od“ i „gore od“. Ništa nije dobro ili loše samo po sebi. Sve ovisi o okolnostima i o kraju na vidiku. -PAPA BENEDIKT XVI, Obraćanje Rimskoj kuriji, 20. decembra 2010
Zastrašujuće je jer u takvoj klimi jači dio društva tada postaje taj koji određuje što je dobro, što nije u redu, tko je vrijedan, a tko nije - na osnovu vlastitog kriterija promjene. Oni se više ne pridržavaju moralnih apsoluta ili prirodnog zakona. Umjesto toga, oni određuju šta je „dobro“ prema proizvoljnim standardima i dodjeljuju to kao „pravo“, a zatim nameću slabijem dijelu. I tako započinje ...
… Diktatura relativizma koja ništa ne prepoznaje kao definitivno i koja kao krajnju mjeru ostavlja samo nečiji ego i želje. Imati jasnu vjeru, prema crkvenom verovanju, često se označava kao fundamentalizam. Pa ipak, čini se da je relativizam, tj. Puštanje da nas baci i 'zahvati svaki vjetar učenja', jedini stav prihvatljiv za današnje standarde. —Kardinal Ratzinger (PAPE BENEDICT XVI) Prekonklava Omilija, 18. aprila 2005.
Kao takvi, odbacujući vjerski i roditeljski autoritet pod tvrdnjom da ne bismo trebali nikoga „osuđivati“ i biti „tolerantni“, oni nastavljaju stvarati svoj vlastiti moralni sistem koji je teško pravedan ili tolerantan. I na taj način…
... apstraktna, negativna religija pretvara se u tiranski standard kojeg svi moraju slijediti ... U ime tolerancije, tolerancija se ukida. —PAPA BENEDIKT XVI, Svjetlost svijeta, razgovor s Peterom Seewaldom, str. 52-53
Kao što sam napisao u Hrabrost ... do kraja, pred ovom novom tiranijom možemo doći u iskušenje da se povučemo i sakrijemo ... da postanemo mlaki i kukavički. Dakle, na ovo pitanje moramo dati odgovor "Ko ste vi da sudite?"
ISUS O SUDJENJU
Kad Isus kaže, „Prestanite suditi i neće vam biti suđeno. Prestanite osuđivati i nećete biti osuđeni ” na šta on misli?[1]Luke 6: 37 Ove riječi možemo razumjeti samo u punom kontekstu Njegovog života i učenja, za razliku od izoliranja jedne rečenice. Jer On je također rekao, "Zašto sami ne prosudite šta je ispravno?" [2]Luke 12: 57 I opet, "Prestanite suditi po izgledu, ali sudite pravedno." [3]John 7: 24 Kako da sudimo pravedno? Odgovor leži u komisiji koju je dao Crkvi:
Idite, dakle, i stvorite učenike svih naroda ... učeći ih da poštuju sve što sam vam zapovjedio. (Matej 28: 19-20)
Jasno nam je da Isus govori da ne sudimo o srcu (izgledu) drugih, ali istovremeno daje Crkvi božansku vlast da prizove čovječanstvo u Božju Volju, izraženu u moralnim zapovijedima i prirodnom zakonu.
Naplaćujem vam u prisustvu Boga i Krista Isusa, koji će suditi živima i mrtvima, i njegovim pojavljivanjem i njegovom kraljevskom moći: naviještajte riječ; budite uporni bilo da je to zgodno ili nezgodno; uvjeriti, ukoriti, ohrabriti svim strpljenjem i poučavanjem. (2. Tim 4: 1-2)
Šizofreno je, dakle, čuti kako kršćani koji su upali u zamku moralnog relativizma govore: „Ko sam ja da sudim?“ kada nam je Isus izričito zapovjedio da sve pozovemo na pokajanje i da živimo po Njegovoj Riječi.
Ljubav zapravo podstiče Hristove sljedbenike da objavljuju svim ljudima istinu koja spašava. Ali moramo razlikovati grešku (koja se uvijek mora odbaciti) i osobu u zabludi, koja nikada ne gubi dostojanstvo kao osoba, iako se koprca usred lažnih ili neadekvatnih vjerskih ideja. Bog je jedini sudija i istraživač srca; zabranjuje nam da donosimo sud o unutrašnjoj krivnji drugih. —Vatikan II, Gaudium et spes, 28
PRAVA PRESUDA
Kad policajac nekoga zaustavi zbog prebrze vožnje, on ne donosi presudu o osobi u 
auto. Pravi objektivan prosudbu o postupcima osobe: prebrza je. Tek kad ode do vozačevog prozora, otkrije da je žena za volanom trudna i trudi se i žuri se ... ili da je pijana ili da je jednostavno neoprezna. Tek tada napiše kartu - ili ne.
Tako i mi, kao građani i kršćani, imamo pravo i dužnost reći da je ova ili ona akcija objektivno dobra ili zla, tako da građanski red i pravda prevladaju u društvu porodice ili gradskog trga. Kao što policajac usmjerava svoj radar prema vozilu i zaključuje da ono objektivno krši zakon, tako i mi možemo i moramo pogledati određene radnje i reći da su oni objektivno nemoralni, kad je to slučaj, za opće dobro. Ali to je samo kad se zaviri u "prozor srca" da se može donijeti određeni sud o nečijoj krivnji ... nešto, zaista, samo Bog može učiniti - ili ta osoba može otkriti.
Iako možemo prosuditi da je neko djelo samo po sebi težak prekršaj, prosudbu osoba moramo povjeriti pravdi i milosti Boga. —Katehizam Katoličke crkve, 1033
Ali objektivna uloga Crkve nije ništa manje umanjena.
Crkvi pripada pravo uvijek i svugdje objavljivati moralna načela, uključujući ona koja se odnose na društveni poredak, i donositi prosudbe o bilo kojim ljudskim poslovima u mjeri u kojoj su to potrebna osnovnim pravima ljudske osobe ili spasenjem duša . -Katekizam Katoličke crkve, ne. 2246
Ideja „odvojenosti Crkve i države“, što znači da Crkva nema pravo glasa na javnom trgu, tragična je laž. Ne, uloga Crkve nije da gradi puteve, vodi vojsku ili donosi zakone, već da vodi i prosvjetljuje politička tijela i pojedince Božanskom Objavom i autoritetom koji su joj povjereni, i to u oponašanju njenog Gospodara.
Zapravo, kad bi policija prestala provoditi prometne zakone kako ne bi povrijedila nečija osjećanja, ulice bi postale opasne. Isto tako, ako Crkva ne povisi svoj glas istinom, tada će duše mnogih biti u opasnosti. Ali ona također mora govoriti oponašajući svog Gospodara, prilazeći svakoj duši s istim pijetetom i nježnošću koju je pokazivao naš Gospodin, naročito da grobi grešnike. Volio ih je jer je prepoznao da je svako ko je zgriješio bio rob grijeha [4]Iv 8:34; da su bili izgubljeni do neke mjere,[5]Matej 15:24, LK 15: 4 i treba zacjeljivanje.[6]Mk 2:17 Nismo li to svi mi?
Ali ovo nikada nije umanjilo istinu niti izbrisalo jedno slovo zakona.
[Uvreda] ostaje ništa manje zlo, uskraćivanje i poremećaj. Stoga se mora raditi na ispravljanju grešaka moralne savjesti. -Katekizam Katoličke crkve, 1793
NE UĆUTATI!
Ko ste vi da sudite? Kao kršćanin i građanin, uvijek imate pravo i dužnost suditi o objektivnom dobru ili zlu.
Prestanite suditi po izgledu, već sudite pravedno. (Ivan 7:24)
Ali u ovoj rastućoj diktaturi relativizma, vi volja susret teškoće. Ti volja biti progonjen. Ali ovdje se morate podsjetiti da ovaj svijet nije vaš dom. Da smo stranci i stranci na putu prema Domovini. Da smo pozvani biti proroci ma gdje bili, govoreći „sadašnju reč“ generaciji koja treba ponovo čuti Evanđelje - znali to ili ne. Nikada prije potreba za istinskim prorocima nikada nije bila toliko presudna ...
Oni koji izazivaju ovo novo poganstvo suočeni su s teškom opcijom. Ili se prilagođavaju ovoj filozofiji ili su suočeni s izgledom mučeništva. —Sluga Božji o. John Hardon (1914-2000), Kako danas biti odan katolik? Lojalnošću rimskom biskupu; http://www.therealpresence.org/eucharst/intro/loyalty.htm
Blago vama kad vas vrijeđaju i progone i zbog mene lažno izgovaraju svaku vrstu zla protiv vas. Radujte se i radujte se, jer će vaša nagrada biti velika na nebu. Tako su progonili proroke koji su bili prije vas. (Matej 5: 11-12)
Ali što se tiče kukavica, nevjernika, izopačenih, ubica, nečastivih, čarobnjaka, obožavatelja idola i varalica svake vrste, njihova ždrijeb je u zapaljenoj lokvi vatre i sumpora, što je druga smrt. (Otkrivenje 21: 8)
POVEZANO ČITANJE
Na komentar pape Franje: ko Jesam li sudija?
Politička korektnost i veliko otpadništvo
Voljeni ste
Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.
