IN nakon odlazećeg, privrženog, pa čak i revolucionarnog pontifikata svetog Ivana Pavla II, kardinal Joseph Ratzinger bio je bačen u dugu sjenu kada je preuzeo Petrovo prijestolje. Ali ono što će uskoro obilježiti pontifikat Benedikta XVI ne bi bila njegova harizma ili humor, njegova ličnost ili snaga – zaista, bio je tih, spokojan, gotovo nespretan u javnosti. Umjesto toga, to bi bila njegova nepokolebljiva i pragmatična teologija u vrijeme kada se Petrova barka napadala iznutra i izvana. Činilo se da je njegova lucidna i proročka percepcija našeg vremena razbistrila maglu pred pramcem ovog Velikog broda; i bilo bi to pravovjerje koje je iznova dokazalo, nakon 2000 godina često olujnih voda, da su Isusove riječi nepokolebljivo obećanje:
Kažem vam, vi ste Petar i na ovoj stijeni sagradit ću svoju crkvu i moći smrti neće je nadvladati. (Matej 16:18)
Benediktovo papstvo nije potreslo svijet možda kao njegov prethodnik. Umjesto toga, njegovo papstvo će ostati upamćeno po tome što svijet nije ga protresla.
Zapravo, vjernost i pouzdanost kardinala Ratzingera bili su legendarni u vrijeme kada je postao papa 2005. Sjećam se kako je moja žena ušla u spavaću sobu u kojoj sam još spavao, probudivši me neočekivanom vijestima tog aprilskog jutra: "Kardinal Ratzinger upravo je izabran za papu!" Pretvorila sam lice u jastuk i zaplakala od radosti - an neobjašnjiv radost koja je trajala tri dana. Nevjerojatan osjećaj bio je da se Crkvi daje produžetak milosti i zaštite. Zaista, počastili smo se osam godina prekrasne dubine, evangelizacije i proročanstva od Benedikta XVI.
2006. godine su me pozvali da pevam Pesma za Karola u Vatikanu povodom proslave života Ivana Pavla II. Benedikt XVI je trebao biti prisutan, ali njegove primjedbe u vezi s islamom zazveckale su sabljama širom svijeta i potencijalno dovele njegov život u opasnost. Nije došao. 
Ali ta afera je rezultirala neočekivanim susretom s Benediktom XVI već sljedećeg dana gdje sam mogao predati svoju pjesmu u njegove ruke. Njegov odgovor sugerirao je da je morao gledati večernju proslavu na zatvorenoj televiziji. Kako nadrealno i neodoljivo biti u prisustvu nasljednika Svetog Petra… a opet, neočekivana razmjena bila je potpuno ljudska (čitaj Dan milosti).
Nekoliko trenutaka ranije, gledao sam kako ulazi u dvoranu uz pjevanje hodočasnika i, gotovo nepropustan za dobrodošlicu rok zvijezdama, luta prolazom s nezaboravnom poniznošću i spokojstvom - i onom legendarnom nespretnošću koja govori o čovjeku koji je udobniji između filozofske knjige nego bujni obožavatelji. Ali njegova ljubav i odanost za oba ima nikada bila u pitanju.
Međutim, 10. februara 2013. sjedio sam u zaprepaštenoj tišini dok sam slušao papu Benedikta kako objavljuje svoju ostavku na papinstvo. Sljedeće dvije sedmice Gospodin je u mom srcu govorio neobično snažnu i upornu "riječ sada" (nedjelje prije nego što sam prvi put čuo ime kardinala Jorgea Bergoglia):
Sada ulazite u opasna i zbunjujuća vremena.
Ta se riječ obistinila na toliko nivoa, da sam ovdje napisao doslovno ekvivalent nekoliko knjiga kako bih se kretao kroz sve podmuklije vode Velike oluje koja je puštena na cijeli svijet. Ali ovdje opet, same riječi i učenja Benedikta poslužile su kao svjetionik u Oluji, siguran proročki svjetionik i sidro za Riječ Sada i bezbroj drugih katoličkih apostolata širom svijeta (npr. Nedostaje poruka ... papinog proroka i U predvečerje).
Prvi prioritet za Petrovog naslednika Gospod je postavio u Gornjoj sobi najjasnijim rečima: „Vi… ojačajte svoju braću“ (Lk 22:32). Sam Petar je iznova formulirao ovaj prioritet u svom prvom pismu: „Uvijek budite spremni braniti svakoga ko vas poziva na odgovornost za nadu koja je u vama“ (1 Pet 3:15). U naše dane, kada u ogromnim dijelovima svijeta postoji vjera
opasnost da se ugasi poput plamena koji više nema goriva, najvažniji prioritet je učiniti Boga prisutnim na ovom svijetu i pokazati muškarcima i ženama put do Boga. Ne bilo koji bog, već Bog koji je govorio na Sinaju; onom Bogu čije lice prepoznajemo u ljubavi koja pritiska „do kraja“ (usp. Jn 13:1) – u Isusu Hristu, raspetom i vaskrslom. Pravi problem u ovom trenutku naše istorije je taj što Bog nestaje s ljudskog horizonta, a sa zatamnjenjem svjetlosti koja dolazi od Boga, čovječanstvo gubi orijentaciju, sa sve očiglednijim destruktivnim efektima. Vodeći muškarce i žene Bogu , Bogu koji govori u Bibliji: ovo je najviši i temeljni prioritet Crkve i Petrovog nasljednika u današnje vrijeme. -Pismo njegove svetosti pape Benedikta XVI. Svim biskupima svijeta, 10. marta 2009; vatican.va
Ipak, čak ni trenuci duboke zahvalnosti i tuge za tako vjernim papom – ili neizvjesna budućnost – nikada ne bi trebali potkopati našu vjeru u Isusa. On je taj koji gradi Crkvu, „Moju crkvu“, rekao je.
Kad to vidimo u istinitim činjenicama, ne slavimo ljude već slavimo Gospoda, koji ne napušta Crkvu i koji je želio pokazati da je on stijena kroz Petra, mali kamen spoticanja: „tijelo i krv“ čine ne spasi, ali Gospod spašava kroz one koji su tijelo i krv. Poricati ovu istinu nije plus vjere, nije plus poniznosti, već je suzdržavanje od poniznosti koja prepoznaje Boga takvog kakav jest. Stoga Petrino obećanje i njegovo povijesno utjelovljenje u Rimu ostaju na najdubljem nivou uvijek obnovljeni motiv za radost; paklene moći neće nadvladati... - Kardinal Ratzinger (POPE BENEDICT XVI), Pozvan na zajedništvo, razumijevanje crkve danas, Ignatius Press, str. 73-74
Ovo je odjeknulo i kod Benediktovog nasljednika:
Mnoge sile su pokušavale, i još rade, da unište Crkvu, kako izvana tako i iznutra, ali one same bivaju uništene i Crkva ostaje živa i plodna... Ona ostaje neobjašnjivo čvrsta... kraljevstva, narodi, kulture, nacije, ideologije, moći su prošli, ali Crkva, utemeljena na Hristu, bez obzira na brojne oluje i naše brojne grijehe, ostaje uvijek vjerna položenoj vjeri koja se pokazuje u službi; jer Crkva ne pripada papama, biskupima, svećenicima, niti vjernicima laicima; Crkva u svakom trenutku pripada isključivo Hristu. —PAPA FRANJO, homilija, 29. juna 2015 www.americamagazine.org
Siguran sam da je ovo trajna poruka za koju bi Benedikt želio da se držimo, bez obzira koliko će naši dani postati burni. 
Pape i roditelji, naša djeca i supružnici, naši prijatelji i familijari će doći i otići... ali Isus je sada sa mnom, pored mene, i to je sigurno obećanje kao i bilo šta što je rekao Petru.
Evo ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta. (Matej 28:20)
Kada je moja majka umrla prije nekoliko godina, ja sam imao samo 35, ona 62. Iznenadni osjećaj napuštenosti bio je opipljiv, dezorijentirajući. Možda se neki od vas danas tako osjećaju – pomalo napušteni u Majci Crkvi s gašenjem jednog od najsjajnijih plamenova stoljeća. Ali i ovdje Isus odgovara:
Može li majka zaboraviti svoje dijete, biti bez nježnosti za dijete svoje utrobe? Čak i da zaboravi, ja te nikada neću zaboraviti. Vidite, na dlanovima svojih urezao sam te... (Isaija 49:15-16)
Uostalom, Benedikt XVI nije otišao. On nam je sada bliži nego ikada u Jednom, mističnom Tijelu Hristovom.
To ne možemo sakriti
mnogi preteći oblaci se skupljaju na horizontu.
Međutim, ne smijemo klonuti duhom,
nego moramo zadržati plamen nade
živ u našim srcima ...
—PAPA BENEDIKT XVI, Katolička novinska agencija,
Januar 15th, 2009
sa Nihil Prepreka
Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.
Sada na Telegramu. Kliknite:
Pratite Marka i dnevne "znakove vremena" na MeWe:
Pratite Markova djela ovdje:
Slušajte sljedeće:
