SKANDALI, nedostaci i grešnost.
Kada mnogi ljudi posebno gledaju na katolike i svećenstvo (posebno kroz pristranu leću sekularnih medija), Crkva im se čini bilo čime ali Christian.
Istina, Crkva je kroz svoje dvogodišnje razdoblje pretrpjela mnogo grijeha kroz svoje članove - vremena kada su njeni postupci bili sve samo ne odraz Evanđelja života i ljubavi. Zbog toga su mnogi duboko ranjeni, izdani i emocionalno, duhovno, pa čak i fizički oštećeni. Moramo ovo priznati, i ne samo priznati, već i pokajati se zbog toga.
I to je ono što je papa Ivan Pavao II učinio na izvanredan način putujući kroz nekoliko nacija svijeta moleći određene grupe i narode za oproštaj zbog tuga izazvanih grijesima Crkve, prošlosti i sadašnjosti. To su takođe učinili mnogi dobri i sveti biskupi da izvrše reparaciju, posebno za grijehe pedofilskih svećenika.
Ali postoje i mnogi ljudi koji nikada nisu čuli riječi "Žao mi je" od svećenika, biskupa ili laika koji ih je ranio. Dobro razumijem bol koji može prouzrokovati.
MUDRI HIRURG
Ipak, dok razmišljam o ovome, ne mogu a da ne postavim pitanje: ako se utvrdi da je član ljudskog tijela, recimo šaka, obuzet gangrenom, odsiječe li mu cijelu ruku? Ako je noga ranjena i nije joj moguće popraviti, da li jedna amputira i drugu nogu? Ili tačnije, ako se ružičasta prst posječe, uništava li ostatak tijela?
Pa ipak, kad netko ovdje pronađe svećenika ili tamošnjeg biskupa ili tamo priznatog katolika koji je "bolestan", zašto je cijela Crkva izbačena? Ako postoji leukemija (rak) krvi, liječnik liječi koštanu srž. Pacijentu ne izreže srce!
Ne umanjujem bolest. To je ozbiljno i mora se liječiti. U nekim slučajevima, bolestan član mora biti odsječen! Isusova najstroža upozorenja nisu bila rezervirana za grešnike, već za one vjerske vođe i učitelje koji nisu živjeli ono što su propovijedali!
Budući da ste mlaki, ni vrući ni hladni, ispljunut ću vas iz usta. (Otkrivenje 3:16)
STVAR SRCA
Zaista, kad o Katoličkoj crkvi govorim kao o tome jedan Crkva koju je Hristos uspostavio; kad o njoj govorim kao o Izvoru milosti, sakramentu spasenja ili o majci ili medicinskoj sestri, govorim prije svega srca- Presveto Srce Isusovo koje kuca u njenom središtu. Dobro je. To je čisto. To je sveto. Nikada neće izdati, povrijediti, naštetiti ili oštetiti bilo koju dušu. TO JE kroz ovo Srce da svaki od članova ostatka tijela živi i nalazi svoju hranu i sposobnost da funkcionira u skladu s tim. I njihovo isceljenje.
Da ozdravljenje, jer koji od nas, posebno onih koji odbacuju uspostavljenu Hristovu Crkvu, to može reći we nikada nisi povrijedio drugog? Nemojmo se tada računati s onim licemjerima koje će Hristos ispljunuti!
Jer kako vi sudite, tako će vam se suditi i mjera kojom mjerite odmjerit će vam se. Zašto primijetite iver u oku svog brata, a ne opažate drvenu gredu u svom oku? (Matthew 7: 2-3)
Zaista, kako nam kažu apostoli Jakov,
Jer onaj ko drži čitav zakon, ali ne uspije u jednom trenutku, postao je kriv za sve. (Jakov 2:10)
Sveti Toma Akvinski to objašnjava na sljedeći način:
James govori o grijehu, ne u pogledu onoga na što se okreće i što uzrokuje razlikovanje grijeha ... već što se tiče ono od čega se odvraća grijeh ... Boga preziru u svakom grijehu. -Summa Theologica, Odgovor na prigovor 1; Drugo i revidirano izdanje, 1920;
Kad bilo ko sagriješi, okreće leđa Bogu, bez obzira na prirodu grijeha. Kako je sveto od nas, dakle, upirati prstom u nekoga ko je suočen s Bogom dok je naš vlastiti leđa su takođe okrenuta.
Poanta je u sljedećem: Isus dolazi k nama kroz crkva. To je bila Njegova želja kako je On sam zapovjedio u Evanđeljima (Označi 16: 15-16). I zbog čega Isus dolazi? Spasiti grešnike.
Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, tako da svi koji vjeruju u njega ne mogu propasti, ali mogu imati vječni život ... Bog dokazuje svoju ljubav prema nama time što je Hrist umro za nas dok smo još bili grešnici. (Ivan 3:16; Rimljanima 5: 8)
Ako kažemo: "Nismo sagriješili", učinit ćemo ga lažovom, a njegova riječ nije u nama. (1 John 1: 10)
Ako smo tada grešnici - a svi jesmo - onda ne bismo trebali odsjeći sebe od Božjeg dara nama, koji nam dolazi kroz Crkvu, jer je drugi član takođe grešnik. Jer dva su načina da se odsječe od Hrista: jedan je sam Otac koji obrezuje mrtve grane koje više ne daju ploda (John 15: 2). A drugo je naše vlastito odbijanje da se prvo nakalemimo na Isusovu lozu, ili još gore, da se odlučimo ukloniti od Njega.
Onaj ko je okrenuo leđa Crkvi Hristovoj, neće doći do Hristovih nagrada ... Ne možete imati Boga za svog oca ako nemate Crkvu za svoju majku. Naš nas Gospodin upozorava kada kaže: `Onaj koji nije sa Mnom protiv mene je ... ' —Sv. Ciprijan (umro 258. godine nove ere); Jedinstvo katoličke crkve.
Jer Crkva je mistično tijelo Kristovo - izudarano, podljeveno, krvavo i probodeno noktima i trnjem grijeha. Ali još uvijek je njegov tijelo. A ako ostanemo dijelom toga, strpljivo podnoseći patnju i tugu u sebi, opraštajući drugima onako kako nam je Hristos oprostio, također ćemo jednog dana doživjeti cijelu vječnost njegovo uskrsnuće.
