Znakovi našeg vremena

Notre Dame u plamenu, Thomas Samson / Agence France-Presse

IT bio je najhladniji dan naše posjete Jeruzalemu prošlog mjeseca. Povjetarac je bio nemilosrdan dok se sunce borilo protiv oblaka za gospodstvo. Ovdje je na Maslinskoj gori Isus plakao nad tim drevnim gradom. Naša hodočasnička skupina ušla je tamo u kapelu, uzdižući se iznad Getsemanskog vrta, kako bi održala misu. 

Čim je započela Liturgija (bilo je Tri sata), neočekivani zvuk onoga što se činilo shofar odjeknuo i nastavio da se puše s prekidima. Šofar je ovnov rog ili truba koji se duva u Starom zavjetu da bi navijestio oba zalazak sunca i Sudnji dan (Rosh Hashanah). Nama nepoznato u u isto vrijeme to se događalo, moja prijateljica Kitty Cleveland i njezina hodočasnička grupa iz Amerike bile su s vanjske strane kapele. Svi su bili svjedoci čudo sunca-njegov disk se miče, pleše, svjetluca, odaje izbojke svjetlosti, sve vidljivo golim okom bez štete i poteškoća. Tada, tačno kako je završila misa, tako je zvučao i ovaj šofar, koji se više neće čuti. 

Sljedeći dan, Kitty mi je ispričala svoju priču, a shvativši da se to događalo za vrijeme naše mise, pitao sam je li i ona čula šofar, i čula je. Mislio sam da će mi reći da je to netko iz njene grupe jer je bio tako blizu, gotovo kao da neko stoji na kapeli i puše. Ali ona je na moje zaprepaštenje odgovorila: "Ni ja ne znam odakle zvuk." 

ZNAKOVI NAŠEG VREMENA

Bilo je nepogrešivih proročanstava i znakova koji su prvi put naviještali Isusov dolazak. Uštedite za tri mudar ljudi sa Istoka, svima su nedostajali. Sada, dvije hiljade godina kasnije, živimo u generaciji koja je uronjena u nebrojene znakove. Iz neraspadljiva tijela svetaca vidljivih u staklenim lijesovima raštrkanim širom Europe, do Euharistijska čuda, u Marijanska ukazanja, do neobjašnjivih iscjeljenja „u ime Isusovo“, generacija smo ZNAKOVA. I sve to, sve to, dostupno putem pretraživača.

Pa ipak, nekako, nevjerovatno, opet nam nedostaju znakovi vremena. Na tom mjestu smještenom u planinama Bosne i Hercegovine gdje je sada Vatikan dozvoljava službena hodočašća; to mjesto koje je Vatikan Ruinijeva komisija, prema a procurio izvještaj, potvrdio je natprirodno porijeklo prvih ukazanja ondje ... Međugorska Gospa navodno je ne tako davno izjavila:

Djeco moja, ne prepoznajete li znakove vremena? Zar ne govorite o njima?—2. Aprila 2006, citirano u Moje srce će trijumfirati autor Mirjana Soldo, str. 299

I opet,

Samo s potpunim odricanjem od unutrašnjosti prepoznat ćete Božju ljubav i znakove vremena u kojem živite. Vi ćete biti svjedoci ovih znakova i počet ćete govoriti o njima. —18. Marta 2006, Ibid.

Mislim da se zbog toga Gospa kroz vijekove gotovo djeci ukazivala djeci: ona su već predisponirana da budu mala i ponizna - koja još nisu opsjednuta duh racionalizma to je nagrizalo razlučivanje „odraslih“ našeg doba.

Još jednom ove sedmice otkrio se još jedan izvanredan znak, ili bi se barem moglo reći, simbolika svega je nedvojbena. Prošle nedelje, oboje Kardinal Robert Sarah i Papa Benedikt XVI obratio posvemašnjem kolapsu vjere u zapadnom svijetu koji je podstakao duhovnu krizu koja je danas širom svijeta. A onda se, samo nekoliko dana kasnije, srušio krov najvećeg simbola hrišćanstva izvan Rima, dok se vatra probila kroz zrake Notre Dame. Podsjeća me na ono što sam prije nekoliko sedmica napisao o "otpadništvu" u hijerarhiji padati klerikalnih zvijezda (vidi Kad zvezde padnu). Kardinal Sarah oblikovao je ovo otpadništvo upravo u kontekstu vlastite strasti Crkve:

Da, postoje nevjerni svećenici, biskupi, pa čak i kardinali koji ne poštuju čednost. Ali takođe, a to je takođe vrlo teško, ne uspijevaju se čvrsto držati doktrinarne istine! Oni zbunjuju hrišćanske vjernike svojim zbunjujućim i dvosmislenim jezikom. Oni krivotvore i krivotvore Riječ Božju, spremni da je izvrnu i savije kako bi stekli odobrenje svijeta. Oni su Juda Iskarioti našeg doba. -Catholic Herald, April 5th, 2019

A onda još jedan znak: svećenik, otac Jean-Marc Fournier, utrčao je u tu goruću katedralu i spasio relikviju trnove krune. Notre Dame je davno, barem za većinu naroda Francuske, postao tek nešto više od muzeja. Zapravo, kako se crkve zatvaraju širom zapadnog svijeta, a preostale ostaju otvorene, potpomognute imigracijom, jasno je da Crkva sada mora sama nositi te trnje. Podsjećam se riječi Ivana Pavla II grupi njemačkih hodočasnika. 

Moramo biti spremni na velika iskušenja u ne tako dalekoj budućnosti; iskušenja koja će zahtijevati od nas da se odreknemo čak i svog života i potpunog darivanja sebe Hristu i za njega. Kroz vaše i moje molitve moguće je ublažiti ovu nevolju, ali više je nije moguće odvratiti, jer samo se na taj način Crkva može efikasno obnoviti. Koliko je puta, zaista, obnova Crkve izvršena u krvi? Ovog puta, opet, neće biti drugačije. —PAPA ST. IVAN JOHN PAUL II, vlč. Regis Scanlon, citirano u Poplava i vatra, Homiletička i pastoralna kritika, April 1994

Jučer, dok sam razmišljao o tim stvarima ... zapaljena katedrala, očuvanje trnove krune, nadolazeća muka crkve, itd. Odlučio sam da još ništa ne napišem. Zatim, ali sat vremena kasnije, dok sam se vozio kroz gradić u blizini gdje živimo, primijetio sam dim. Za nekoliko minuta utrčao sam u zapaljenu kuću susjeda, spašavajući sve što smo mogli prije nego što mu vatra proguta okvir. Još jedan zapanjujući uskličnik ovonedeljnim događajima. 

PRONAĐENI ZNACI

Da, već trinaest godina primoran sam da govorim o muci Crkve. U početku zvuči kao sumorna tema. Ali nije. Ono što dolazi je uskrsnuće Hristove Neveste koje će vratiti iskonsku unutrašnju lepotu koju je nekada imalo Eden. Ali prije nego što zaključim na toj noti, moramo razmotriti „Veliki petak“ Crkve.

Jedan od glavnih „znakova tog vremena“ je ono što sam bio kad smo kod cijele sedmice: otpadništvo, masovno otpadanje od vjere, čemu svjedočimo u stvarnom vremenu. Katekizam govori o ovome:

... otpadništvo je potpuno odbacivanje kršćanske vjere ... Vrhunska vjerska obmana je ona Antikrista, pseudo-mesijanizam kojim se čovjek proslavlja umjesto Boga i svog Mesije koji je došao u tijelu. Antihristova obmana već počinje da se oblikuje u svijetu svaki put kad se tvrdi da se u povijesti shvata ona mesijanska nada koja se može ostvariti izvan povijesti eshatološkim sudom. Crkva je odbacila čak i modificirane oblike ovog falsifikovanja kraljevstva da bi se svrstali pod naziv milenijarizam, posebno „suštinski perverzni“ politički oblik sekularnog mesijanizma. -Katekizam Katoličke crkve, n. 2089, 675-676

Katolički govornik, autor, profesor i dragi prijatelj, Michael D. O'Brien, ponovio je ono što su kardinal Sarah i Benedikt XVI istakli u ovom korizmenom postu:

Gledajući u savremeni svijet, čak i u naš „demokratski“ svijet, ne bismo li mogli reći da živimo usred upravo ovog duha sekularnog mesijanizma? I zar se taj duh ne očituje posebno u svom političkom obliku, koji Katekizam naziva najjačim jezikom, „suštinski perverzan“? Koliko ljudi u današnje vrijeme vjeruje da će trijumf dobra nad zlom u svijetu biti postignut socijalnom revolucijom ili socijalnom evolucijom? Koliko je njih podleglo vjerovanju da će se čovjek spasiti kada se na ljudsko stanje primijeni dovoljno znanja i energije? Predložio bih da ta suštinska perverznost sada dominira čitavim zapadnim svijetom. —Razgovor u bazilici Svetog Patrika u Otavi, Kanada, 20. septembra 2005; studiobrien.com

… Od apstraktne, negativne religije se stvara tiranski standard kojeg svi moraju slijediti. —PAPA BENEDIKT XVI, Svjetlost svijeta, razgovor s Peterom Seewaldom, str. 52

Ove sedmice dobio sam nekoliko komentara čitatelja koji se bore s ovim upozorenjima. Smatrali su da bih se trebao više usredotočiti na pozitivno. „Pogledajte blagoslove i odgovor ljudi u Francuskoj! Pogledajte blistavi krst i relikvije koje su spašene! Pogledajte štetu učinio ne dogodi se! " Sa stanovišta naslijeđa, slažem se. Čak i s duhovnog stanovišta, to je svjedok ... ali u istom smislu kao i "kćeri Jeruzalema" koje su stajale plakati dok je Isus prolazio pored njih. Zapad je napustio Isusa. Nemojmo se pretvarati da je to već Uskrsnuće! Oni vjerni pjevaju Ave Maria prije nego što su Notre Dameov dimni pramen bili hrabri i nadahnjujući svjedok za razliku od onih katolika koji su danas stidi se Isusa.

Pri kanonizaciji tog velikog francuskog sveca, Ivana Arc, papa sveti Pio X primijetio je:

U naše vrijeme više nego ikad prije najveće bogatstvo zlih raspoloženja su kukavičluk i slabost dobrih ljudi, a sva snaga Sotonine vladavine posljedica je lagane slabosti katolika. O, ako bih mogao pitati božanskog Otkupitelja, kao što je to u duhu činio prorok Zachary, 'Kakve su to rane u tvojim rukama?' odgovor ne bi bio sumnjiv. 'S njima sam ranjen u kući onih koji su me voljeli. Ranjeli su me prijatelji koji nisu učinili ništa da me brane i koji su se, u svakoj prilici, učinili saučesnicima mojih protivnika. ' Ovaj prijekor može se uputiti slabim i plašljivim katolicima svih zemalja. -Objava uredbe o herojskim vrlinama svete Jovane od Arke, itd., 13. decembra 1908; vatican.va

Trenutno vlada velika nelagoda u svijetu i u Crkvi i ono što je u pitanju je vjera... Ponekad čitam odlomak iz Evanđelja iz posljednjih vremena i potvrđujem da se u ovom trenutku pojavljuju neki znakovi tog kraja ... Ono što me pogađa, kad pomislim na katolički svijet, jest da u katolicizmu izgleda ponekad -dominirati nekatoličkim načinom razmišljanja i može se dogoditi da sutra ta nekatolička misao unutar katoličanstva hoće sutra postanite jači. Ali to nikada neće predstavljati misao Crkve. Neophodno je da malo jato egzistira, bez obzira koliko mala mogla biti. —PAPA PAUL VI, Tajni Pavao VI, Jean Guitton, str. 152-153, referenca (7), str. ix.

Danas se optužba protiv Boga, prije svega, odnosi na karakterizaciju Njegove Crkve kao potpuno loše i na taj način nas odvraća od nje. Ideja o boljoj Crkvi, koju smo stvorili sami, zapravo je prijedlog đavla, kojim nas želi odvesti od živog Boga, lažljivom logikom kojom nas prelako varaju. Ne, ni danas se Crkva ne sastoji samo od loše ribe i korova. Crkva Božja postoji i danas, a danas je sam instrument kroz koji nas Bog spašava. —EMERITUS PAPE BENEDICT XVI, 10. aprila 2019, Katolička novinska agencija

Muka Hristova štedi nas. Strast Crkve posvećuje nas. Zbog toga vatra Notre Dame nije trenutak za očaj - ali nije ni trenutak za lažna očekivanja. To je poziv da podignemo oči daleko izvan tog tinjajućeg horizonta u novu eru i novu Vatru koja dolazi da obnovi Crkvu, zaista, obnavlja lice zemlje. ^[4]cf. Uskrsnuće crkve Riječima drugog velikog francuskog sveca:

Kada će se to dogoditi, ovaj vatreni potop čiste ljubavi kojim ćete zapaliti cijeli svijet i koji dolazi, tako nježno, ali tako snažno, da svi narodi ... će biti zahvaćen svojim plamenom i preobraćen? …Kad im udahnete svoj Duh, oni su obnovljeni i lice zemlje je obnovljeno. Pošaljite ovog sveobuhvatnog Duha na zemlju da stvori svećenike koji gore istom vatrom i čija će služba obnoviti lice zemlje i reformirati vašu Crkvu. —Sv. Louis de Montfort, Od samoga Boga: Sabrani spisi St. Louis Marie de Montfort; April 2014, Magnificat, str. 331

POVEZANO ČITANJE

Da li Isus zaista dolazi?

Dragi Sveti Oče ... je Dolazim!

Srednji dolazak

Trijumf - dijelovi I-III

Dolazeća nova i božanska svetost

Nova svetost ... ili nova hereza?

Otvaraju li se Istočna vrata?

Šta ako…?

Vaša financijska podrška i molitve su zašto
čitate ovo danas.
 Blagoslovio vas i hvala vam. 

Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.