Dolazeće doba ljubavi

 

Prvi put objavljeno 4. oktobra 2010. 

 

Dragi mladi prijatelji, Gospodin traži od vas da budete proroci ovog novog doba ... —PAPA BENEDIKT XVI, Homilija, Svjetski dan mladih, Sydney, Australija, 20. srpnja 2008

Želio bih više govoriti o ovom 'novom dobu' ili dobu koje dolazi. Ali želim na trenutak zastati i zahvaliti Bogu, našoj stijeni i našem utočištu. Jer u svojoj milosti, znajući za krhkost ljudske prirode, dao nam je a opipljiv na kamenu da stoji, Njegova crkva. Obećani Duh nastavlja voditi i otkrivati ​​dublje istine onog pologa vjere koji je povjerio apostolima i koji se i danas prenosi putem njihovih nasljednika. Nismo napušteni! Nije nam preostalo da sami pronađemo istinu. Gospod govori i jasno govori kroz Svoju Crkvu, čak i kad je ožiljljena i ranjena. 

Zaista, Gospod Bog ne čini ništa a da ne otkrije svoj plan svojim slugama, prorocima. Lav riče - - ko se neće bojati! Gospod Bog govori - koji neće prorokovati! (Amos 3: 8)

 

DOBA VJERE

Dok sam meditirao o ovoj nadolazećoj novoj eri o kojoj govore crkveni oci, pale su mi na pamet riječi svetog Pavla:

Dakle, ovo troje ostaje vjera, nada, ljubav; ali najveća od njih je ljubav (1 Kor 13).

Nakon pada Adama i Eve, započeo je Doba vjere. Ovo bi moglo izgledati čudno reći u početku nakon proglašenja da jesmo “Spasili milošću kroz vjeru” (Ef 2) neće doći do Mesijeve misije. Ali od vremena pada pa sve do Hristovog prvog dolaska, Otac je neprestano pozivao svoj narod u saveznički odnos vjere kroz poslušnost, kako je govorio prorok Habbakuk:

… Pravednik će zbog svoje vjere živjeti. (Hab 2: 4)

Istodobno, pokazivao je beskorisnost ljudskih djela, poput žrtvovanja životinja i drugih aspekata hebrejskog zakona. Bogu je zaista bilo važno vjera—Osnova obnavljanja odnosa s Njim.

Vjera je ostvarenje onoga čemu se nadaju i dokaz nevidjenog ... Ali bez vjere nemoguće mu je udovoljiti ... Vjerom je Noa, upozoren na ono što još nije viđeno, sa poštovanjem sagradio kovčeg za spas svog domaćinstva. Kroz to je osudio svijet i naslijedio pravednost koja dolazi kroz vjeru. (Heb 11: 1, 6-7)

Sveti Pavao nastavlja, u čitavom jedanaestom poglavlju Hebrejima, objašnjavajući kako im je akreditirana pravednost Abrahama, Jakova, Josifa, Mojsija, Gideona, Davida itd. vjera.

Ipak, svi oni, iako odobreni zbog svoje vjere, nisu dobili obećano. Bog nam je predvidio nešto bolje, tako da bez nas ne bi mogli biti savršeni. (Jevr 11: 39-40)

Tada je doba vjere bilo anticipacija ili seme sledećeg doba, Doba nade.

 

DOBA NADE

„Nešto bolje“ što ih je čekalo bilo je duhovno preporod čovječanstva, dolazak Božjeg kraljevstva u srcu čovjeka.

Da bi ispunio Očevu volju, Krist je uveo Kraljevstvo nebesko na zemlji. Crkva je „Kristova vladavina koja je već prisutna u tajni“. -Katekizam Katoličke crkve, 763

Ali to će imati cijenu jer je zakon grijeha već pokrenut:

Jer plaća za grijeh je smrt ... jer je stvaranje postalo podložno uzaludnosti ... u nadi da će samo stvaranje biti oslobođeno od ropstva do korupcije (Rim 6:23; 8: 20-21).

Bog je u vrhovnom činu ljubavi sam platio platu. Ali Isus je konzumirao smrt na križu! Ono što se činilo da Ga je osvojilo je sama progutana u ustima grobnice. Učinio je ono što Mojsije, Abraham i David nisu mogli: Ustao je iz mrtvih, pobijedivši smrt smrću kroz Svoju besprijekornu Žrtvu. Nakon svog uskrsnuća, Isus je preusmjerio smrtonosne struje sa vrata Pakla prema vratima Raja. Nova nada bila je ova: da je ono što je čovjek dozvolio svojom slobodnom voljom - smrću - sada postalo novi put do Boga kroz Muku našega Gospoda.

Zlokobna tama tog časa nagovijestila je kraj „prvog čina“ stvaranja, zgrčena grijehom. Činilo se kao pobjeda smrti, trijumf zla. Umjesto toga, dok je grobnica ležala u hladnoj tišini, plan spasenja dostizao je svoje ispunjenje i „novo stvaranje“ je trebalo započeti. - POZIVI JOHN PAUL II, Poruka Urbi i Orbi, Uskršnja nedelja, 15. april 2001

Iako smo sada „novo stvaranje“ u Kristu, to je kao da je to novo stvaranje bilo koncipiran nego u potpunosti formirana i rođena. Novi život je sada moguć kroz križ, ali čovječanstvu ostaje da to učini primiti ovaj dar vjerom i tako začeti novi život. „Maternica“ je krstionica; "sjeme" je Njegova Riječ; i naše fiat, naše da u vjeri, je li „jaje“ koje čeka da bude oplođeno. Novi život koji izlazi u nama je sam Hristos:

Zar ne shvatate da je Isus Hrist u vama? (2. Kor. 13: 5)

I stoga s pravom kažemo sa svetim Pavlom: „Jer u nadi smo bili spašeni”(Rim 8:24). Kažemo „nada“ jer, iako smo otkupljeni, još nismo usavršeni. Ne možemo sa sigurnošću reći da „više ne živim ja, već Hristos koji živi u meni”(Gal 2). Ovaj novi život sadržan je u „zemljanim posudama“ ljudske slabosti. Još uvijek se borimo protiv „starca“ koji nas vuče i vuče natrag prema ponoru smrti i opire se tome da postane novo stvaranje.

... trebali biste ukloniti staro ja svog prijašnjeg načina života, iskvarenog varljivim željama, i obnoviti se u duhu svojih umova, i obući novo sebe, stvoreno na Božji način u pravednosti i svetosti istine. (Ef 4: 22-24)

Dakle, krštenje je samo početak. Putovanje u maternici sada se mora nastaviti istim putem koji je Krist objavio: križni put. Isus je to rekao tako duboko:

… Osim ako zrno pšenice ne padne na zemlju i ne umre, ono ostaje samo zrno pšenice; ali ako umre, rađa puno ploda. (Ivan 12:24)

Da bih postao ono što uistinu jesam u Kristu, moram iza sebe ostaviti onoga tko nisam. To je putovanje u mrak maternice, pa je to putovanje vjere i borbe ... ali nade.

… Uvijek noseći u tijelu Isusovo umiranje, kako bi se i Isusov život očitovao u našem tijelu ... Jer dok smo u ovom šatoru, stenjemo i težimo, jer ne želimo biti odjeveni, već biti dalje odjeven, tako da ono što je smrtno život može progutati. (2. Kor 4, 10 Kor 2: 5)

Mi stenjemo da se rodimo! Majka Crkva stenje da rodi svece!

Djeco moja, za koju se opet trudim dok se Hristos ne oblikuje u vama! (Gal 4:19)

Budući da smo obnovljeni na sliku Božju, koja je ljubav, moglo bi se reći da sve stvorenje čeka pun otkrivenje ljubavi:

Jer stvorenje s nestrpljivim iščekivanjem čeka otkrivenje djece Božje ... Znamo da sve stvorenje jeca i muči se i do sada ... (Rim 8-19)

Dakle, doba nade je takođe doba od anticipacija sledećeg... an Doba ljubavi.

 

DOBA LJUBAVI

Bog, koji je bogat milosrđem, zbog velike ljubavi koju je imao prema nama, čak i kad smo bili mrtvi u svojim prijestupima, oživio nas je s Hristom (milošću ste spašeni), podigao nas je s njim i sjeo mi s njim na nebesima u Kristu Isusu, to u budućim vekovima mogao bi pokazati neizmjerno bogatstvo svoje milosti u svojoj dobroti prema nama u Hristu Isusu. (Ef 2: 4-7)

"... u vekovima koji dolaze ...“, Kaže Sveti Pavao. Prva Crkva počela je shvaćati strpljenje Boga jer se činilo da je Isusov povratak odgođen (usp. 2 Pt 3) i suvjernici su počeli prolaziti. Sveti Petar, glavni pastir hrišćanske crkve, pod nadahnućem Duha Svetoga, rekao je riječ koja i danas hrani ovce:

... nemojte zanemariti ovu jednu činjenicu, voljeni, da je s Gospodom jedan dan kao hiljadu godina i hiljadu godina kao jedan dan. (2 Ljubimci 3: 8)

Zapravo, ni „drugi čin“ stvaranja nije konačan. Upravo je Ivan Pavle II napisao da sada „prelazimo prag nada. " Gdje? Za an Doba Lovaje ...

... najveća od njih je ljubav ... (1. Kor 13)

Kao pojedinci u Crkvi, mi smo začeti, umiremo za sebe i podižemo se u novi život kroz stoljeća. Ali Crkva u cjelini radi. I ona mora slijediti Hrista od duge zime posljednjih vijekova do „novog proljeća“.

Prije Hristovog drugog dolaska, Crkva mora proći kroz posljednje suđenje koje će poljuljati vjeru mnogih vjernika ... Crkva će ući u slavu kraljevstva tek ovom posljednjom Pashom, kada će slijediti svog Gospoda u njegovoj smrti i uskrsnuću. -CCC, 675, 677

Ali kako nas podsjeća sveti Pavao, mi smo „pretvorena iz slave u slavu”(2. Kor 3), poput bebe koja raste od faze do faze u majčinoj utrobi. Dakle, u Knjizi Otkrivenja čitamo da „žena zaodjenuta suncem, ” za kojeg papa Benedikt kaže da je simbol i Marije i majke Crkve ...

... glasno je zajecala od bolova trudeći se da rodi. (Otk 12: 2)

Ovo „muško dijete“ koje bi se pojavilo je bilo „predodređen da gvozdenom palicom vlada svim narodima. " Ali onda St. John piše,

Njeno je dijete bilo uhvaćeno za Boga i njegov tron. (12: 5)

Naravno, ovo je referenca na Hristovo uzašašće. Ali upamtite, Isus ima tijelo, a mistično tijelo roditi se! Dijete koje će se roditi u doba ljubavi je, dakle, „cjeloviti Hristos“, „zreli“ Hristos:

… Sve dok svi ne postignemo jedinstvo vjere i znanja Sina Božjeg, zrelu muškost u mjeri punog Hristovog rasta. (Ef 4)

U Dobu ljubavi, Crkva će napokon dostići „zrelost“. Volja Božja bit će pravilo života (tj. „Gvozdena šipka“) budući da je Isus rekao, „Ako se držite mojih zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi ” (Iv 15:10).

Ova privrženost [Presvetom Srcu} bio je posljednji napor Njegove ljubavi koji će pružiti ljudima u ovim kasnijim vijekovima, kako bi ih povukao iz carstva Sotone, koje je želio uništiti, i tako ih uveo u slatku slobodu vladavine Njegove ljubavi, koju je želio vratiti u srca svih onih koji bi trebali prihvatiti ovu odanost.—Sv. Margaret Mary,www.sacredheartdevotion.com

Vitice vinove loze i grana doseći će sve primorske krajeve (usp. Isaija 42: 4)…

Katolička crkva, koja je Kristovo kraljevstvo na zemlji, predodređena je za širenje među svim ljudima i svim narodima ... —PAPA PIJ XI, Quas Primas, Enciklika, n. 12., 11. decembra 1925

... i dugo predviđena proročanstva koja se tiču ​​Jevreja također će se ostvariti, jer će i oni činiti dio "cjelovitog Hrista":

„Potpuno uključivanje“ Židova u Mesijino spasenje, nakon „punog broja neznabožaca“, omogućit će Božjem narodu da postigne „mjeru visine punoće Kristove“, u kojoj „ Bog može biti sve u svemu ”. -Katekizam Katoličke crkve, n 674 

U vremenskim granicama, najveće od ovih doba je Ljubav. Ali i to je doba anticipacija kada ćemo se napokon odmoriti u zagrljaju Vječne ljubavi ... u Vječno doba ljubavi.

Hvaljen Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, onaj koji nam je u svojoj velikoj milosti dao novo rođenje; rođenje nade koje svoj život crpi iz uskrsnuća Isusa Hrista iz mrtvih; rođenje neprolaznog nasljedstva, nesposobnog da nestane ili oskvrniti, koje se čuva na nebu za vas koji ste s vjerom čuvani Božjom snagom; rođenje spasenja koje je spremno za otkrivanje u posljednjim danima. (1 Kućni ljubimac 1: 3-5)

Došlo je vrijeme uzdizanja Svetog Duha u svijetu ... Želim da se ova posljednja epoha posveti na poseban način ovom Svetom Duhu ... Njegov je red, Njegova je epoha, trijumf ljubavi u Mojoj Crkvi, u celom svemiru—Izus časnoj Mariji Concepción Cabrera de Armida; Fr. Marie-Michel Philipon, Conchita: duhovni dnevnik majke, str. 195-196

Došao je čas kada je poruka Božanske milosti sposobna ispuniti srca nadom i postati iskra nove civilizacije: civilizacije ljubavi. —PAPA JOHN PAUL II, homilija, Krakov, Poljska, 18. avgusta 2002; www.vatican.va

Ah, kćeri moja, stvorenje se uvijek više utrkuje u zlo. Koliko mahinacija od ruševina pripremaju! Oni će ići toliko daleko da se iscrpljuju u zlu. Ali dok se oni okupiraju idući svojim putem, ja ću zauzeti Sebe dovršenjem i ispunjenjem Moga Fiat Voluntas Tua  ("Tvoje će biti učinjeno") tako da će Moja volja zavladati na zemlji - ali na sasvim novi način. Ah da, želim zbuniti čovjeka u ljubavi! Zato budite pažljivi. Želim da sa mnom pripremite ovu eru nebeske i božanske ljubavi ... —Isus sluzi Božjem, Luisa Piccarreta, Rukopisi, 8. februara 1921; izvod iz Sjaj kreacije, Vlč. Joseph Iannuzzi, str.80

… Svaki dan u molitvi Oca našega molimo Gospodina: „Neka bude volja tvoja i na zemlji kao i na nebu“ (Mt 6)… prepoznajemo da je „nebo“ tamo gdje se vrši volja Božja, a da „zemlja“ postaje „nebo“ - tj. mjesto prisustva ljubavi, dobrote, istine i božanske ljepote - samo ako je na zemlji volja Božja je izvršena. —PAPA BENEDIKT XVI, opšta audijencija, 1. februara 2012., Vatikan

Bog voli sve muškarce i žene na zemlji i daje im nadu u novu eru, eru mira. Njegova ljubav, u potpunosti otkrivena u Utjelovljenom Sinu, temelj je univerzalnog mira.  - GLAS JOHN PAUL II, Poruka pape Ivana Pavla II za proslavu Svetskog dana mira, 1. januara 2000.

Ali čak i ova noć na svijetu pokazuje jasne znakove zore koja će doći, novog dana koji će primiti poljubac novog i sjajnijeg sunca ... U porodicama noć ravnodušnosti i hladnoće mora ustupiti mjesto suncu ljubavi. U fabrikama, gradovima, državama, zemljama nerazumijevanja i mržnje noć mora postati sjajna kao dan, nox sicut umire iluminatur, i svađa će prestati i postojat će mir. —PAPA PIUX XII, Urbi i Orbi adresa, 2. marta 1957 .; vatican.va

Neka svima svane vrijeme mira i slobode, vrijeme istine, pravde i nade. —PAPA JOHN PAUL II, Radio poruka, Vatikan, 1981

 


DALJE ČITANJE:

  • Da biste razumjeli „veliku sliku“ s brojnim referencama na pape, crkvene oce, crkvena učenja i odobrena ukazanja, pogledajte Markovu knjigu: Konačni sukobn.
  • Predstojeće „rađanje“ Crkve: Veliko Da

 

 

Sada je riječ služba koja radi puno radno vrijeme
nastavlja uz vašu podršku.
Blagoslovio vas i hvala vam. 

 

Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.

 

Print friendly, PDF i e-pošta
objavljeno u HOME, DOBA MIRA i tagged , , , , , , , , , , , , , , .