Lateranska bazilika sv. Ivana u Rimu
DAN DRUGI
AFTER pišući vam sinoć, uspio sam samo tri sata odmora. Čak ni mračna rimska noć nije mogla zavarati moje tijelo. Jet lag ponovo pobjeđuje.
••••••
Prva vijest koju sam jutros pročitala ostavila mi je vilicu na podu zbog vremena. Prošle nedelje sam pisao o tome Komunizam protiv kapitalizma,[1]cf. Nova zvijer u usponu i kako je socijalna doktrina Crkve u odgovor na odgovarajuću ekonomsku viziju za nacije koja ljude stavlja ispred profita. Tako da sam bio prilično uzbuđen kada sam čuo da, dok sam juče sletao u Rim, Papa je propovedao upravo o ovoj temi, iznoseći društvenu doktrinu Crkve u najpristupačnijim terminima. Evo samo jedne sitnice (cijela adresa se može pročitati OVDJE i OVDJE):
Ako na zemlji postoji glad, to nije zato što nedostaje hrane! Umjesto toga, zbog zahtjeva tržišta, ponekad je uništeno; bačeno je. Ono što nedostaje je slobodno i dalekovidno preduzetništvo koje obezbeđuje adekvatnu proizvodnju i solidarno planiranje koje obezbeđuje pravičnu raspodelu. Katekizam opet kaže: “U svojoj upotrebi stvari čovjek treba da smatra vanjska dobra koja legitimno posjeduje ne samo kao isključiva za sebe, već i za zajednička i drugima, u smislu da mogu koristiti drugima kao i njemu samom” (br. 2404) . Svako bogatstvo, da bi bilo dobro, mora imati društvenu dimenziju... pravo značenje i svrhu svakog bogatstva: ono stoji u službi ljubavi, slobode i ljudskog dostojanstva. —Opća publika, 7. novembar, Zenit.org
••••••
Nakon doručka, otišao sam do Trga Svetog Petra u nadi da ću prisustvovati misi i ispovjediti se. Postavi u baziliku su ipak bili ogromni - puzali. Morao sam da se isključim jer smo imali obilazak St. John Laterana (“Papina crkva”) koji je počinjao za nekoliko sati, i ne bih to uspio da ostanem.
Pa sam prošetao šoping zonom u blizini Vatikana. Hiljade turista vijugalo je pored prodavnica dizajnerskih imena dok je trubeći saobraćaj prolazio na prepunim ulicama. Ko kaže da je Rimsko Carstvo mrtvo? Ima samo fejslifting. Umjesto vojske, pokorio nas je konzumerizam.
Današnje prvo misno čitanje: “Čak sve smatram gubitkom zbog najvećeg dobra poznavanja Hrista Isusa mog Gospoda.” Kako Crkva treba da živi ove riječi sv. Pavla.
••••••
Mala grupa nas koji ovog vikenda prisustvujemo ekumenskoj konferenciji složila se u taksije i krenula prema St.
John Lateran. Večeras je bdjenje svetkovine posvete te bazilike. Samo nekoliko stotina metara dalje je drevni zid i glavni svodovi kroz koje je sveti Pavle prošao pješice prije 2000 godina. Volim Paula, mog omiljenog biblijskog pisca. Teško je stajati na zemlji koju je hodao.
Unutar crkve prošli smo pored relikvijara sv. Petra i Pavla gdje su sačuvani fragmenti njihovih lubanja za
poštovanje. A onda smo došli do “Petrove stolice”, sjedišta rimskog biskupa koji je ujedno i glavni pastir Univerzalne Crkve, pape. Evo, još jednom se podsećam na to Papinstvo nije jedan papa. Petrova služba, koju je stvorio Krist, ostaje stijena Crkve. Tako će biti do kraja vremena.
••••••
Ostatak večeri proveo sam sa katoličkim apologetom Timom Staplesom. Zadnji put kada smo se vidjeli, kosa nam je još uvijek bila smeđa. Razgovarali smo o starenju i o tome kako uvijek moramo biti spremni za susret s Gospodinom, posebno sada kada smo u pedesetim. Kako riječi svetog Petra zvuče istinito kada stariji postaje:
Svako tijelo je kao trava i sva njegova slava kao cvijet trave. Trava vene, i cvijet pada, ali riječ Gospodnja ostaje zauvijek. (1 Pet 1:24-25)
••••••
Ušli smo u Basilicu di Santa Croce u Gerusalemi. Ovde je majka cara Konstantina I, Sveta Jelena, 
doneo mošti muke Gospodnje iz Svete zemlje. Ovdje su sačuvana dva trna sa Kristove krune, ekser koji ga je probio, drvo križa, pa čak i plakat koji je Pilat okačio na njega. Dok smo se približavali moštima, obuzeo nas je osjećaj neizmjerne zahvalnosti. “Zbog naših grijeha”, šapnuo je Tim. "Isuse smiluj se" Odgovorio sam. Potreba da kleknemo savladala nas je. Nekoliko stopa iza mene, starija žena je tiho plakala.
Upravo jutros sam se osjetio potaknutim da pročitam poslanicu sv.
U tome je ljubav, ne da smo mi voljeli Boga, nego da je on volio nas i poslao svog Sina da bude iskupljenje za naše grijehe. (1. Jovanova 4:10)
Hvala ti Isuse što nas voliš, uvijek.
••••••
Tokom večere, Tim i ja smo mnogo pričali o papi Franji. Podijelili smo ožiljke koje imamo obojica od obrane papstva od same javnosti i često neprimjerenih napada na Kristovog namjesnika, a time i na jedinstvo same Crkve. Nije da Papa nije pogriješio – njegova je služba božanska, a ne sam čovjek. Ali upravo zbog toga su često nepromišljene i neutemeljene presude Franji na mjestu, kao što bi bilo i svlačenje vlastitog oca na javnom trgu. Tim je pomenuo papu Bonifacija VIII, koji je pisao u četrnaestom veku:
Stoga, ako zemaljska sila pogriješi, to će biti suđeno duhovnom moći; ali ako manja duhovna sila pogriješi, to će biti suđeno od strane superiorne duhovne sile; ali ako najviša sila svih griješi, može je suditi samo Bog, a ne čovjek... Dakle, tko se opire ovoj tako određenoj moći od Boga, opire se naredbi Božjoj [Rim 13]. -Unam Sanctam, papalencyclicals.net
••••••
Vrativši se večeras u svoj hotel, pročitao sam današnju homiliju u Santa Casta Marta. Papa je sigurno očekivao moj razgovor s Timom:
Svjedočenje nikad nije bilo ugodno u historiji… za svjedoke — oni često plaćaju mučeništvom… Svjedočiti znači prekinuti naviku, način postojanja… prekinuti, promijeniti… ono što privlači je svjedočenje, a ne samo riječi…
Franjo dodaje:
Umjesto da “pokušavamo riješiti konfliktnu situaciju, mi mrmljamo u tajnosti, uvijek tihim glasom, jer nemamo hrabrosti da govorimo jasno...” Ovi žamori su “rupa za nesagledavanje stvarnosti”. —Opća publika, 8. novembar 2018. Zenit.org
Na sudnji dan, Hrist me neće pitati da li je Papa bio veran – već da li jesam.
Sada je riječ služba koja radi puno radno vrijeme
nastavlja uz vašu podršku.
Blagoslovio vas i hvala vam.
Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.
Fusnote
| ↑1 | cf. Nova zvijer u usponu |
|---|