Pet načina za "Ne bojte se"

NA SPOMEN SV. JOHN PAUL II

Ne boj se! Širom otvorite vrata Hristu ”!
—ST. JOHN PAUL II, Homilija, Trg Svetog Petra
22. oktobra 1978, br. 5

 

Prvi put objavljeno 18. juna 2019.

 

DA, Znam da je Ivan Pavle II često govorio, "Ne bojte se!" Ali dok vidimo kako se olujni vjetrovi povećavaju oko nas i valovi koji počinju preplaviti Petrovu Barku... kao sloboda vjere i govora postaju krhki i mogućnost antikrista ostaje na horizontu ... kao Marijanska proročanstva se ispunjavaju u realnom vremenu i upozorenja papa ostanite bez pažnje ... dok se vaše lične nevolje, podjele i tuge podižu oko vas ... kako to neko može ne plašiti se?"

Odgovor je da sveta hrabrost Sveti Ivan Pavle II na koji nas poziva nije emocija, već a božanski poklon. To je plod vjere. Ako se bojite, to je možda upravo zato što još niste u potpunosti otvorio poklon. Dakle, evo pet načina da počnete hodati u svetoj hrabrosti u našem vremenu.

 

I. PUSTITE ISUSA!

Ključ riječi Ivana Pavla II da se "ne bojte se" nalazi se u drugom dijelu njegovog poziva: "Širom otvorite vrata Hristu!"

Apostol Jovan je napisao:

Bog je ljubav, a tko ostane u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu ... U ljubavi nema straha, ali savršena ljubav tjera strah ... (1. Ivanova 4:18)

bog is ljubav koja tjera sav strah. Što mu više otvaram svoje srce u djetinjoj vjeri i „ostajem zaljubljen“, to više ulazi, istjerujući mrak straha i dajući mi sveto povjerenje, smjelost i mir. ^[1]cf. Djela 4: 29-31

Mir vam ostavljam; svoj mir ti dajem. Ne onako kako svijet daje, dajem ga i vama. Ne dopustite da se vaša srca uznemire ili uplaše. (Ivan 14:27)

Samopouzdanje dolazi iz neznanja oko Njega kao iz udžbenika, ali znajući za Nego kao iz veze. Problem je što mnogi od nas nisu zaista otvorili naša srca Bogu.

Ponekad su čak i katolici izgubili ili nikada nisu imali priliku lično iskusiti Hrista: ne Hrista kao puku „paradigmu“ ili „vrijednost“, već kao živog Gospoda, „put, istinu i život“. —PAPA JOHN PAUL II, L'Osservatore Romano (englesko izdanje Vatikanskih novina), 24. marta 1993., str.3

Ili ga držimo na dohvat ruke iz mnogih razloga - iz straha da me odbija ili neće pružiti, ili posebno, da će tražiti previše od mene. Ali Isus kaže da ako ne postanemo pouzdani poput male djece, ne možemo imati kraljevstvo Božje, ^[2]cf. Matej 19:14 ne možemo znati tu Ljubav koja tjera strah…

… Jer ga pronalaze oni koji ga ne testiraju, a očituje se onima koji mu ne vjeruju. (Mudrost Salomonova 1: 2)

Stoga je prvi i temeljni ključ da se ne bojite pustiti Ljubav unutra! A ova Ljubav je osoba.

Ne zatvarajmo srca, ne gubimo samopouzdanje, nemojmo nikada odustati: nema situacija koje Bog ne može promijeniti ... —PAPA FRANJO, propoved o uskršnjem bdenju, n. 1, 30. marta 2013; www.vatican.va

 

II. MOLITVA OTVARA VRATA

Prema tome, „širom otvoriti vrata Hristu“ znači stupiti u stvarni i živi odnos s Njim. Dolazak na misu u nedjelju nije kraj po sebi, kao da je to neka vrsta karte za Nebo, to je početak. Da bismo u svoja srca privukli Ljubav, moramo mu se iskreno približiti "Duh i istina." ^[3]cf. Ivan 4:23

Približite se Bogu, a on će se približiti vama. (Jakov 4: 8)

Ovo približavanje Bogu „u duhu“ je prije svega pozvano molitva. A molitva je a odnos.

...molitva je živi odnos djece Božje s njihovim Ocem koji je dobar preko svake mjere, sa njegovim Sinom Isusom Hristom i sa Svetim Duhom ... Molitva je susret Božje žeđi s našom. Bog je žedan da i mi žednimo za njim.  -Katekizam Katoličke crkve, br. 2565, 2560

Molitva, rekla je sveta Terezija Avilska, „blisko je dijeljenje između dva prijatelja. To znači često odvojiti vrijeme da budemo nasamo s Onim koji nas voli. " Upravo u molitvi susrećemo Isusa, ne kao udaljeno božanstvo, već kao živu osobu koja voli.

Neka vaskrsli Isus uđe u vaš život, dočekajte ga kao prijatelja, s povjerenjem: On je život ... —PAPA FRANJO, propoved o uskršnjem bdenju, 30. marta 2013; www.vatican.va

Kada jednostavno razgovaramo s Bogom iz srca -da je molitva. A molitva je ono što uvlači sok Duha Svetoga od Hrista, koji je Vinova loza, u naša srca. Uvlači ljubav koja izbacuje sav strah.

Molitva prati potrebnu milost ... -CCC, 2010

Milosti Moje milosti crpe se samo pomoću jedne posude, a to je - povjerenje. Što duša više vjeruje, više će primiti. Duše koje se bezgranično uzdaju velika su mi utjeha, jer u njih ulivam sva blaga svojih milosti. Radujem se što traže puno, jer je moja želja da dam mnogo, jako puno. S druge strane, tužna sam kad duše traže malo, kada sužavaju srce. —Dnevnik svete Marije Faustine Kowalske, Božansko milosrđe u mojoj duši, ne. 1578

Pa vidiš, Bože želi ti da Mu širom otvoriš svoje srce. A to znači davanje sebe. Ljubav je razmjena, razmjena vremena, riječi i povjerenja. Ljubav znači postati ranjiv - i vi i Bog postaje vuleran jedan za drugog (a šta je ranjivije od vješanja golog na križu za onoga koji vas zauzvrat nikad neće voljeti?) Kao što približavanje vatri odagnava hladnoću, tako i približavanje Njemu u „molitvi srce “tjera strah. Dok izdvajate vrijeme za večeru, morate izdvojiti vrijeme za molitvu, za onu duhovnu hranu koja sama hrani, liječi i oslobađa dušu od straha.

 

III. Ostavite to iza

Ipak postoji dobar razlog zašto se neki ljudi plaše. To je zato što namjerno griješe protiv Boga. ^[4]cf. Namjerni grijeh Odlučili su se pobuniti. Zato sveti Jovan dalje kaže:

... strah ima veze s kaznom, pa onaj ko se boji još nije savršen u ljubavi. (1. Ivanova 4:18)

Ali mogli biste reći, "Pa onda, pretpostavljam da sam osuđen da se bojim jer stalno spotičem se."

Ono o čemu ovdje govorim nisu oni grozni grijesi koji proizlaze iz ljudske slabosti i slabosti, iz nesavršenosti i slično. Oni vas ne odsječuju od Boga:

Ljubazni grijeh ne krši savez s Bogom. S Božjom milošću to se može popraviti po čovjeku. Mučni grijeh ne uskraćuje grešniku posvećujuće milosti, prijateljstva s Bogom, milosrđa i posljedično vječne sreće. —CCC, n1863

Ovo o čemu govorim je poznavanje da je nešto ozbiljan grijeh, a opet ga namjerno počinite. Takva osoba prirodno u njihova srca poziva mrak, a ne ljubav. ^[5]cf. Ivan 3:19 Takva osoba namjerno unosi strah u svoja srca jer "Strah ima veze s kaznom." Savjest im je uznemirena, strasti su pobuđene i lako se umaraju posrćući u tami. Stoga, kad širom otvorimo svoje srce Isusu kroz molitvu, to moramo učiniti prvo započnite tu molitvu u „istini koja nas oslobađa“. I prva istina je ona o tome ko sam - a ko nisam.

... poniznost je temelj molitve ... Traženje oproštaja preduvjet je i za Euharistijsku liturgijuy i lična molitva. -Katekizam Katoličke crkve, n 2559, 2631

Da, ako želite živjeti u slobodi sinova i kćeri Božjih, morate donijeti odluku da se okrenete od svih grijeha i nezdravih vezanosti:

Ne budite toliko sigurni u opraštanje da dodate grijeh na grijeh. Ne govori, Njegova je milost velika; oprostiće mi mnoge moje grijehe. (Sirak 5: 5-6)

Ali ako vi iskreno priđite mu "u istini", Bog je čeka svim srcem da ti oprosti:

O dušo ogrezla u tami, ne očajavaj. Sve još nije izgubljeno. Dođite i povjerite se svom Bogu, koji je ljubav i milosrđe ... Neka se nijedna duša ne pribojava da mi se približi, iako su njeni grijesi grimizni ... Ne mogu kazniti ni najvećeg grešnika ako se pozove na Moje suosjećanje, ali na naprotiv, opravdavam ga Svojom nedokučivom i neupitljivom milošću. —Izus do Svete Faustine, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, br. 1486, 699, 1146

Ako priznamo svoje grijehe, on je vjeran i pravedan i oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1. Jovanova 1: 9)

Ispovijest je mjesto koje je sam Hristos odredio da bi se čovjek oslobodio moći grijeha.^[6]cf. Ivan 20:23; Jakov 5:16 To je mjesto na kojem se čovjek približava Bogu „u istini“. Egzorcist mi je rekao da je "Jedno dobro priznanje moćnije od sto egzorcizama." Ne postoji snažniji način da se izbavimo iz duha straha od Sakramenta pomirenja.^[7]cf. Davanje dobrog priznanja

...nema grijeha koji On ne može oprostiti ako mu se samo otvorimo... Ako ste ga do sada držali na distanci, krenite naprijed. Primit će vas raširenih ruku. —PAPA FRANJO, propoved o uskršnjem bdenju, 30. marta 2013; www.vatican.va

 

IV. NAPUŠTANJE

Mnogi od nas mogu učiniti gore navedeno, a opet, i dalje smo skloni narušavanju mira, uzdrmanoj unutrašnjoj sigurnosti. Zašto? Jer mi ne ovisimo u potpunosti na Oca. Ne vjerujemo u to, bez obzira što se dogodilo, jest njegov dopuštajuća volja - i Njegova volja jest "Moja hrana." ^[8]cf. Ivan 3:34 Sretni smo i mirni kad sve ide dobro ... ali bijesni i uznemireni kad naiđemo na prepreke, kontradikcije i razočaranja. To je zato što nismo potpuno prepušteni Njemu, još uvijek ne ovisimo samo o Njegovim nacrtima, načinu na koji su ptice nebeske ili šumska stvorenja (Mt 6:26).

Istina, ne možemo a da ne osjetimo ubod tih „bodlji“, ^[9]cf. Prihvatite krunu ovih neočekivanih i neželjenih patnji - a to je ljudsko. Ali onda bismo trebali oponašati Isusa u Njegovoj ljudskosti kad se u potpunosti prepustio Abbi: ^[10]cf. Spasilac

... oduzmi mi ovu šolju; ipak, ne moja, nego tvoja volja neka bude. (Luka 22:42)

Primijetite kako je nakon što je Isus izgovorio ovu molitvu u Getsemaniju, anđeo poslan da ga tješi. Tada, kao da je ljudski strah ispario, Isus je ustao i predao se svojim progoniteljima koji su došli da ga uhapse. Otac će poslati istog "anđela" snage i hrabrosti onima koji se Njemu potpuno prepuštaju.

Prihvatiti volju Božju, bila ona nama po volji ili ne, znači biti poput malog djeteta. Takva se duša koja hoda u takvoj vrsti napuštenosti više ne boji, ali sve vidi kao da je od Boga, pa prema tome i dobra - čak, ili bolje rečeno, posebno, kada je to Krst. David je napisao:

Tvoja riječ je svjetiljka za moje noge, svjetlost za moj put. (Psalam 119: 105)

Slijedeći "svjetlost" Božje volje odbacuje tamu straha:

Gospod je moje svjetlo i moje spasenje; koga da se bojim? Gospod je uporište mog života; od koga da se bojim? (Psalam 27: 1)

Zaista, Isus je obećao da ćemo u njemu naći "odmor" ...

Dođite k meni svi koji radite i ste opterećeni, a ja ću vas odmoriti.

…ali kako?

Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca; i naći ćete odmor za sebe. (Matej 11:28)

Kad na sebe uzmemo jaram Njegove volje, tada pronalazimo odmor od tjeskobe i straha koji nas žele obuzeti.

Zato se ne bojite ako vam se Bog čini udaljenim u vašoj patnji, kao da vas je zaboravio. Nikad te neće zaboraviti. To je Njegovo obećanje (vidi Isaija 49: 15-16 i Matt 28:20). Umjesto toga, ponekad skriva sebe i svoje namjere u bolnom maskiranju svoje popustljive volje kako bi nam otkrio da li ili ne zapravo vjerujte mu i volja čekaj zbog Njegovog vremena i proviđenja. Kad je trebalo nahraniti pet hiljada, Isus pita:

"Gdje možemo kupiti dovoljno hrane da jedu?" To je rekao da testira [Filipa], jer je i sam znao šta će učiniti. (up. Jovan 6-1)

Dakle, kad vam se čini da se sve urušava, molite:

O Isuse, predajem ti se, pobrini se za sve! (od moćnog Devetnica napuštanja)

... i predajte se svojim okolnostima tako što ćete se vratiti dužnosti trenutka. Moj duhovni direktor često kaže „Ljutnja je tuga“. Kad izgubimo kontrolu, tada se osjećamo tužno, što se očituje u ljutnji, što strahu daje mjesto za prebivanje.

Ako vam se čini da ga je teško pratiti, ne bojte se, vjerujte mu, budite sigurni da vam je blizu, da je s vama i dat će vam mir koji tražite i snagu da živite kao što biste željeli da i vi radite . —PAPA FRANJO, propoved o uskršnjem bdenju, 30. marta 2013; www.vatican.va

 

V. SMIJEH!

I na kraju, strah pobjeđuje radost! Istinska radost plod je Duha. Kada živimo tačke I — IV gore, tada će se radost roditi prirodno kao plod Svetog Duha. Ne možeš se zaljubiti u Isusa i ne biti radostan! ^[11]cf. Djela apostolska 4: 20

Iako „pozitivno razmišljanje“ nije dovoljno da odagna strah, to je ispravan stav za Božje dijete, koji tada stvara dobro tlo za sjeme sveta hrabrost da nikne.

Radujte se uvijek u Gospodu. Ponoviću opet: radujte se! vaša dobrota bi trebala biti poznata svima. Gospod je blizu. Uopće ne brinite, ali u svemu, molitvom i molbom, uz zahvalnost, učinite svoje zahtjeve poznatim Bogu. Mir Božji koji nadmašuje svako razumijevanje čuvat će vaša srca i umove u Kristu Isusu. (Fil 4: 7)

Dan zahvalnosti "u svim okolnostima" ^[12]1 Thess 5: 18 omogućuje nam da širom otvorimo svoja srca Bogu, da izbjegnemo zamke gorčine i prigrlimo Očevu volju. A ovo nema samo duhovne već i tjelesne posljedice.

U fascinantnom novom istraživanju ljudskog mozga, dr. Caroline Leaf objašnjava kako naš mozak nije „popravljen“ kako se nekada mislilo. Naše nas misli mogu i mijenjaju fizički.

Dok mislite, vi birate, a kako odabirete, uzrokujete da se genetski izraz dogodi u vašem mozgu. To znači da stvarate proteine, a ti proteini oblikuju vaše misli. Misli su stvarne, fizičke stvari koje zauzimaju mentalne nekretnine. -Uključite svoj mozak, Dr. Caroline Leaf, BakerBooks, str. 32

Istraživanje, primjećuje ona, pokazuje da 75 do 95 posto mentalnih, tjelesnih i poremećaja ponašanja dolazi iz nečijeg misaonog života. Dakle, detoksikacija nečijih misli može imati dramatičan utjecaj na čovjekovo zdravlje, čak i umanjiti efekte autizma, demencije i drugih bolesti.

Ne možemo kontrolirati događaje i okolnosti u životu, ali možemo kontrolirati svoje reakcije ... Slobodni ste donositi odluke o tome kako ćete usmjeriti pažnju, a to utječe na to kako se mijenjaju i funkcioniraju kemikalije i proteini i ožičenje vašeg mozga.—Usp. str. 33

Bivša sotonistica, Deboarah Lipsky u svojoj knjizi Poruka nade ^[13]taupublishing.com objašnjava kako je negativno razmišljanje poput svjetionika koji privlači zle duhove prema nama, poput truljenja mesa privlači muhe. Dakle, za one koji su predodređeni da budu mrzovoljni, negativni i pesimistični - pripazite! Privlačite mrak, a mrak istjeruje svjetlost radosti, zamjenjujući je gorčinom i sumornošću.

Naši svakodnevni problemi i brige mogu nas umotati u sebe, u tugu i gorčinu ... i tu je smrt. To nije mjesto za traženjem Onoga koji je živ! —PAPA FRANJO, propoved o uskršnjem bdenju, 30. marta 2013; www.vatican.va

Možda će iznenaditi neke čitatelje kad saznaju da su moji nedavni spisi koji se bave ratom, kaznom i Antikristom napisani s uskrsnom radošću u mom srcu! Biti radostan ne zanemaruje stvarnost, tugu i patnju; ne igra-glumi. Zapravo je Isusova radost ta koja nam omogućuje da utješimo žalost, da oslobodimo zatvorenika, da ranjenim ranama izlijemo melem, precizno jer mi u njima nosimo autentičnu radost i nadu, onu u Uskrsnuće koja leži izvan križeva naše patnje.

Donesite svjesno da ćete biti pozitivni, držati jezik, šutjeti u patnji i vjerovati u Isusa. Jedan od najboljih načina da se to postigne je njegovanje duha zahvalnosti u svim stvarima -sve stvari:

U svim okolnostima zahvaljujte, jer ovo je volja Božja za vas u Hristu Isusu. (1. Sol 5:18)

To također znači kad papa Franjo kaže, „ne gledati među mrtvima za Živog. " ^[14]Propoved o Uskršnjem bdenju, 30. marta 2013; www.vatican.va Odnosno, za kršćanina nadu pronalazimo u križu, životu u Dolini smrti i svjetlu u grobu kroz vjeru koja vjeruje sve stvari idu na dobro onima koji Ga vole. ^[15]Rom 8: 28

Življenjem ovih pet sredstava, koja su temeljna za svaku autentičnu kršćansku duhovnost, možemo biti sigurni da će Ljubav pobijediti strah u našem srcu i tamu koja se spušta na naš svijet. Štoviše, pomoći ćete drugima svjetlom svoje vjere da i oni počnu tražiti Živog. Wss

Nećete se bojati straha od noći ni strelice koja leti danju, ni kuge koja luta mrakom, ni kuge koja pustoši u podne. Iako hiljadu padne s vaše strane, deset hiljada s vaše desne strane, blizu vas neće doći. Trebate samo gledati; kaznu bezbožnika vidjet ćete. Jer imate Gospoda za svoje utočište i učinili ste Svevišnjeg svojim uporištem ... (Psalam 91-5-9)

Odštampajte ovo. Neka bude označeno. Pozovite se u tim trenucima tame. Isus se zove Emmanuel - „Bog je s nama“.^[16]Matthew 1: 23 Ne boj se!