Može li nas papa izdati?

SADA RIJEČ O MASOVNIM ČITANJIMA
za 8. oktobar 2014

Liturgijski tekstovi OVDJE

 

Predmet ove meditacije toliko je važan da je šaljem i svojim svakodnevnim čitateljima Sada Riječi i onima koji su na mailing listi Duhovne hrane za misao. Ako primite duplikate, eto zašto. Zbog današnje teme ovo je pisanje nešto duže nego što je uobičajeno za moje svakodnevne čitatelje ... ali vjerujem da je potrebno.

 

I nisam mogao spavati sinoć. Probudio sam se u onome što bi Rimljani zvali „četvrti sat“, taj vremenski period prije zore. Počeo sam razmišljati o svim e-porukama koje dobivam, glasinama koje čujem, sumnjama i zbunjenosti koje se uvlače ... poput vukova na ivici šume. Da, jasno sam u svom srcu čuo upozorenja ubrzo nakon što je papa Benedikt dao ostavku, da ćemo ući u doba velika zabuna. I sada, osjećam se pomalo kao pastir, napetost u leđima i rukama, palica podignuta dok se sjene kreću oko ovog dragocjenog stada koje mi je Bog povjerio da hranim „duhovnom hranom“. Danas se osjećam zaštitnički.

Vukovi su ovdje.

Zgrabio sam krunicu i sjeo u dnevnu sobu, do izlaska sunca je bilo još nekoliko sati. Pomislio sam na Sinodu o porodičnom životu koja je u toku u Rimu. I došle su mi riječi, riječi koje kao da nose težinu iz drugog svijeta:

Budućnost sveta i Crkve prolazi kroz porodicu. —SVETI IVAN PAVLE II, Familiaris Consortium, n 75

Bez želje da pretjerujem, čini se kao da ovaj Sinod tiho djeluje kao sito, prosijavajući srca i umove i laika i klera, poput žita i kukolja bačenih u vjetar moralnog relativizma. Možda ovo nećemo odmah vidjeti, ali ono je tu, odmah ispod površine.

I mnogi se plaše da je papa Franjo pljeva.

On je čovjek koji u svojoj kratkoj vladavini nikome nije ostavio udobnost. Progresivni elementi u klupama čekali su dugo tražena labavljenja moralnih učenja Crkve... ali Papa više govori o đavolu nego o doktrini. Konzervativne četvrti čekale su novog heroja u kulturnim ratovima... ali Papa im kaže da budu manje opsjednuti moralnim pitanjima i više opsjednuti Isusom. On je osudio abortus dok je prao noge muslimanki; toplo je pozdravio ateiste i protestante dok je naizgled odgurnuo vjerne kardinale; pisao je i govorio kao ribar, a ne kao teolog; pozvao je Crkvu na siromaštvo dok je prevrnuo stolove mjenjača.

Podsjećaju li postupci ovog Pape nekoga na Isusa?

Jer, s jedne strane, čujem za svećenike koji su, poput Mateja, ostavili za sobom svoje udobnosti kako bi se više prilagodili Kristovom siromaštvu, kao što ih je Franjo izazvao. Jedan sveštenik je prodao svoj sportski automobil i prihod dao siromašnima. Drugi je odlučio da koristi svoj trenutni mobilni telefon dok ne umre. Moj vlastiti biskup je tiho prodao svoju rezidenciju i uselio se u stan.

Zatim čujem za druge katolike, muškarce i žene koje bi neko nazvao "konzervativnim", koji osuđuju Franju (slično kao i farizeji) u člancima, pismima, video snimcima na YouTubeu, čak i faksovima župnim uredima upozoravajući da bi ovaj Papa mogao biti "lažni prorok” Otkrivenja. Oni citiraju “privatno otkrivenje” kao da je to Sveto pismo, a ignorišu Sveto pismo kao da se ne primjenjuje u ovom slučaju. Oni upozoravaju na podjele koje će ovaj Papa izazvati, a sami postaju taj izvor podjela povrjeđujući slabu savjest slabih i poljuljajući povjerenje zbunjenih.

A tu su i oni glasovi naše razdvojene braće koji glasno lupaju svojim propovjedaonicama i naginju se nad mikrofone kako bi izjavili da je Katolička crkva anticrkva koja vodi čovječanstvo u jednu svjetsku religiju – s papom Franjom na čelu.

Da, i ovo su sve opasne sjene koje se počinju kretati među Kristovim stadom. I to me drži budnim.

Dok su mi sve ove misli prolazile kroz um kao molitvene perle koje mi prolaze kroz prste, pomislio sam na prvo čitanje u ponedeljak:

Braćo i sestre: Čudim se što tako brzo napuštate onoga koji vas je pozvao milošću Hristovom za drugačije evanđelje (nije da postoji drugo). Ali postoje neki koji vas uznemiravaju i žele da izopače Hristovo Jevanđelje. (Gal 1-6)

Moji čitatelji ovdje znaju da sam u nekoliko navrata branio opaske pape Franje. U stvari, pisanje za pisanjem sadržavalo je citat za citatom mnogih papa sve do ranih crkvenih otaca. Zašto? Iz jednostavnog razloga što je Isus rekao apostolima (a time i njihovim nasljednicima) "Ko tebe sluša, mene sluša." [1]cf. Luka 10:16 Mislim da je bolje da čujete Hristov um nego Markov (mada se molim da su isti).

Zbog toga su me optuživali za “papalatriju” – u suštini uzdigao Svetog Oca do nepogrešivog statusa, tako da je svaki slog koji razdvaja njegove usne bez greške. Ovo bi, naravno, bila greška. Zapravo, današnje prvo čitanje otkriva da papa od samog početka može i čini greške:

...kada sam vidio da nisu na pravom putu u skladu sa istinom Jevanđelja, rekao sam Kifi pred svima: „Ako ti, iako si Jevrej, živiš kao neznabožac, a ne kao Jevrejin, kako možete li natjerati nejevreje da žive kao Jevreji?”

Problem je u tome što je Petar počeo da griješi u pastoralnoj primjeni Jevanđelja. Nije promijenio nijednu doktrinu, ali misplaced mercy. Morao je sebi postaviti isto pitanje koje je postavio sv. Pavle:

Da li sada tražim naklonost ljudima ili Bogu? (prvo čitanje u ponedjeljak)

Već sam to rekao i ponoviću: uprkos 2000 godina grešnih ljudi koji su zauzimali hijerarhiju sve do njenog vrha, nijedan papa nije ikad promijenio dogme vjere. Neki bi to nazvali čudom. Ja to jednostavno nazivam Božjom Rečju:

Kažem ti, ti si Petar, i na ovoj stijeni ću sagraditi Crkvu svoju, i vrata pakla je neće nadvladati... Kada dođe, Duh istine, uputit će vas svakoj istini. ((Matej 16:18-19; Jovan 16:13)

Ili kako piše u današnjem psalmu:

…vjernost GOSPODNJA traje zauvijek.

Katekizam to navodi na način koji, iskreno, ne ostavlja malo prostora za zabunu:

Papa, rimski biskup i Petrov nasljednik, „je perpetual i vidljivi izvor i temelj jedinstva i biskupa i čitave čete vjernika. " -Katekizam Katoličke crkve, n 882

Može li nas Papa izdati? Šta misliš pod tim izdati? Ako mislite, hoće li Papa promijeniti nepromjenljiva učenja Svete Tradicije, onda ne, neće. On ne može. Ali može li Papa pogriješiti, čak i loše prosuđivati ​​u pastoralnim odlukama? Čak je i Jovan Pavle II priznao pred kraj svog života da nije bio dovoljno strog prema disidentima.

Pape su činili i griješe i to nije iznenađenje. Nepogrešivost je zadržana ex cathedra [„Iz Petrovog sjedišta“, to jest proklamacije dogmi zasnovane na Svetoj tradiciji]. Nijedan papa u istoriji Crkve nikada nije stvorio ex cathedra greške. —Rev. Joseph Iannuzzi, teolog, u ličnom pismu

Dakle, da, Sveti Otac može davati izjave u svakodnevnom toku svojih interakcija koje nisu uvijek važne, budući da je nepogrešivost ograničena na njegov autoritet učenja. Ali to ga ne čini „lažnim prorokom“, već pogrešivom osobom.

…ako vas uznemiravaju neke izjave koje je papa Franjo dao u svojim nedavnim intervjuima, nije nelojalnost, ili nedostatak “Romanita” da se ne slažete s detaljima nekih intervjua koji su dani van ruke. Naravno, ako se ne slažemo sa Svetim Ocem, činimo to s najdubljim poštovanjem i poniznošću, svjesni da možda trebamo biti ispravljeni. Međutim, papini intervjui ne zahtijevaju ni pristanak vjere koji se daje ex cathedra izjave ili ono unutrašnje potčinjavanje uma i volje koje je dato onim izjavama koje su dio njegovog nepogrešivog, ali autentičnog magisterija. —Fr. Tim Finigan, tutor sakramentalne teologije u St John's Seminary, Wonersh; od Hermeneutika zajednice, „Saglasnost i Papsko učiteljstvo“, 6. oktobar 2013.; http://the-hermeneutic-of-continuity.blogspot.co.uk

Osobno, smatrao sam da su homilije i apostolski poticaji pape Franje neizmjerno bogati, proročki i pomazani Duhom Svetim. Jer skoro svi smo izgubili svoju prvu ljubav. Gotovo svi smo se na ovaj ili onaj način poklonili duhu svijeta. Mi smo generacija kojoj jako nedostaju sveci. Mi smo civilizacija gladna za svetošću, žedna za autentičnošću. I moramo da vidimo da ova kriza vere gleda u nas u ogledalu. Možda je dio mog nemira danas to što nisam mali pastir za koji znam da bih trebao biti...

Svako ko je postavljen da bude čuvar naroda mora čitavog života stajati na visini da bi im pomogao svojom dalekovidošću. Kako mi je teško ovo da kažem, jer upravo ovim rečima prokazujem sebe. Ne mogu propovijedati s bilo kakvom kompetentnošću, a ipak, u onoj mjeri u kojoj uspijevam, ipak ne živim svoj život prema vlastitom propovijedanju. ne poričem svoju odgovornost; Priznajem da sam lijen i nemaran, ali možda će me priznanje moje greške dobiti pomilovanje od mog pravednog sudije. —Sv. Grgur Veliki, homilija, Liturgija sati, Vol. IV, str. 1365-66

I tako, mediji su opčinjeni papom Franjom jer on živi onom jednostavnošću života vabljenom evanđeljem koje nosi neobjašnjivu privlačnost, čak i za ateiste. Ali da budem iskren, ne vidim ništa tako novo u ovom pontifikatu. Sveti Ivan Pavle II je bio prvi koji je razbio papski kalup formalnosti, večerajući sa osobljem, hodajući usred gomile, pevajući i pljeskajući sa omladinom, itd. A ono što je činio spolja, Benedikt XVI je uradio iznutra kroz prelepe, bogate, evanđeoske spisi koji su nas usidrili tokom četiri decenije više nego što većina ljudi misli. Papa Franjo je sada uzeo spontanost Ivana Pavla II i dubinu Benedikta XVI i destilirao je do suštinskog: Hristos razapet iz ljubavi prema čovečanstvu. I ovo preusmjeravanje natrag u srce naše katoličke vjere započelo je potresanje i prosijavanje u Crkvi koje se neće završiti dok se ne pojavi pročišćeni narod.

Može li nas Papa izdati – kao da bi vodio Crkvu u naručje Antikrista? Pustiću dvojicu živih papa da imaju posljednju riječ. A onda, idem u krevet nakon što se pomolim za sve vas, Hristovo ljubljeno stado. Jer ovaj sat je skoro gotov.

Moja molitva je ovo, završne riječi današnjeg Jevanđelja:

…nemojte nas podvrgnuti konačnom testu.

Jer s istim realizmom kojim danas izjavljujemo grijehe papa i njihov nesrazmjer veličini njihovog povjerenja, moramo također priznati da je Petar više puta stajao kao stijena protiv ideologija, protiv rastvaranja riječi u vjerojatnosti određeno vreme, protiv podvrgavanja moćima ovog sveta. Kad to vidimo u istinitim činjenicama, ne slavimo ljude već slavimo Gospoda, koji ne napušta Crkvu i koji je želio pokazati da je on stijena kroz Petra, mali kamen spoticanja: „tijelo i krv“ čine ne spasi, ali Gospod spašava kroz one koji su tijelo i krv. Poricati ovu istinu nije plus vjere, nije plus poniznosti, već je suzdržavanje od poniznosti koja prepoznaje Boga takvog kakav jest. Stoga Petrino obećanje i njegovo povijesno utjelovljenje u Rimu ostaju na najdubljem nivou uvijek obnovljeni motiv za radost; paklene moći neće nadvladati... - Kardinal Ratzinger (POPE BENEDICT XVI), Pozvan na zajedništvo, razumijevanje crkve danas, Ignatius Press, str. 73-74

…o vjeri se ne može pregovarati. U narodu Božijem ovo iskušenje je oduvijek postojalo: smanjiti vjeru, pa čak ni za "mnogo"... pa moramo da se izborimo sa iskušenjem da se ponašamo manje-više 'kao svi ostali', da ne budemo previše, previše kruti. ...od toga se odvija put koji završava otpadništvom... kada počnemo da rušimo vjeru, da pregovaramo o vjeri i manje-više da je prodajemo onome ko ponudi najbolju, krećemo putem otpadništva , bez vjernosti Gospodu. —PAPA FRANJO, misa u Sanctae Marthae, 7. aprila 2013; L'osservatore Romano, 13. aprila 2013

 

POVEZANO ČITANJE 

O proročanstvima „Marijinog milosrđa“:

 

 

 

 

Hvala na molitvama i podršci.

OBAVEZNO PROČITATI!

Poslušajte šta drugi govore o…

 

TREE3bkstk3D.jpg

DRVO

by
Denise Mallett

 

Ova književna spletka, tako spretno ispredena, pleni maštu koliko dramom, tako i vladanjem riječima. To je priča koja se osjeća, a ne priča, s vječnim porukama za naš vlastiti svijet.
- Patti Maguire Armstrong, koscenarista Amazing Grace serija

Od prve do posljednje riječi bio sam očaran, suspendiran između strahopoštovanja i čuđenja. Kako je netko tako mlad napisao tako zamršene linije radnje, tako složene likove, tako uvjerljiv dijalog? Kako je puki tinejdžer savladao zanat pisanja, ne samo stručno, već dubinom osjećaja? Kako je mogla tako spretno da se ponaša prema dubokim temama bez i najmanje propovijedi? Još uvijek sam u strahu. Jasno je da je Božja ruka u ovom daru. Baš kao što vam je do sada dodijelio svaku milost, neka vas nastavi voditi putem koji je za vas odabrao od vječnosti.
-Janet Klasson, autorica Blog časopisa Pelianito

 S uvidom i jasnoćom u probleme ljudskog srca nakon njenih godina, Mallett nas vodi na opasno putovanje, pleteći umiljate trodimenzionalne likove u zaplet koji okreće stranicu.

- Kirsten MacDonald, catholicbridge.com

 

NARUČITE SVOJU KOPIJU DANAS!

Tree Book

Za ograničeno vrijeme ograničili smo dostavu na samo 7 USD po knjizi.
NAPOMENA: Besplatna poštarina za sve narudžbe veće od 75 USD. Kupi 2, uzmi 1 besplatno!

Primiti The Sada Word,
Markove meditacije o misnim čitanjima,
i njegove meditacije o "znakovima vremena"
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.

NowWord Banner

Pridružite se Marku na Facebooku i Twitteru!
FacebooklogoTwitterlogo

Print friendly, PDF i e-pošta

Fusnote

Fusnote
1 cf. Luka 10:16
objavljeno u HOME i tagged , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , .

Komentari su zatvoreni.