Crkva na provaliji – II dio

Crna Madona iz Częstochowa – profanirano

 

Ako živite u vremenu u kojem vam niko neće dati dobar savjet,
niti ti iko daje dobar primjer,
kada ćeš videti da je vrlina kažnjena, a porok nagrađen...
stojte čvrsto i čvrsto se držite Boga uz bolove života...
— Sveti Tomas More,
odrubljen 1535. godine zbog odbrane braka
Život Thomasa Morea: Biografija Williama Ropera

 

 

ONE od najvećih darova koje je Isus ostavio svojoj Crkvi bila je milost nepogrešivost. Ako je Isus rekao: “znat ćete istinu, i istina će vas osloboditi” (Jovan 8:32), onda je imperativ da svaka generacija zna, bez ikakve sumnje, šta je istina. U suprotnom, neko bi mogao uzeti laž za istinu i pasti u ropstvo. Za…

… Svako ko čini grijeh, rob je grijeha. (Ivan 8:34)

Dakle, naša duhovna sloboda jeste intrinsic do spoznaje istine, zbog čega je Isus obećao, “Kada dođe, Duh istine, On će vas uputiti na svu istinu.” ^[1]John 16: 13 Unatoč manama pojedinih članova katoličke vjere tijekom dva milenijuma, pa čak i moralnim neuspjesima Petrovih nasljednika, naša Sveta tradicija otkriva da su Kristova učenja točno sačuvana više od 2000 godina. To je jedan od najsigurnijih znakova Kristove providnosne ruke nad Njegovom Nevjestom.

 

A New Precipice

Ipak, bilo je trenutaka u našoj istoriji kada se činilo da istina klati na provaliji - kada je čak i većina biskupa krenula u pravcu greške (kao što je arijanska jeres). Danas ponovo stojimo na ivici još jedne opasne litice na kojoj nije u pitanju samo jedna doktrina, već sami temelji Istine.^[2]Iako će istina biti nepogrešivo sačuvana do kraja vremena, to ne znači da će ostati poznata i praktikovana svuda. Tradicija nam, u stvari, govori da će u posljednja vremena biti sačuvana praktički ostatkom; cf. Dolazeća utočišta i samoće To je opasnost koju je papa Franjo ispravno identificirao u govoru na sinodi o porodici:

Iskušenje destruktivne težnje ka dobroti, koja u ime varljive milosti veže rane, a da ih prethodno nije izliječila i liječila; koji tretira simptome, a ne uzroke i korijene. To je iskušenje „dobročinitelja“, strašljivih, a takođe i takozvanih „naprednjaka i liberala“. 

Otišao je dalje, upozoravajući na…

Iskušenje sići s Krsta, udovoljiti narodu i ne ostati tamo, kako bi se ispunila Očeva volja; pokloniti se svjetovnom duhu, umjesto da ga pročisti i savije Duhu Božjem.—Usp. Pet ispravki

To je bila sinoda koja je proizvela apostolsku pobudu Amoris Laetitia, koji je, ironično, optužen da je dao zajam upravo tom duhu progresivizma koji nastoji sekularizirati sakrament braka i relativizirati ljudsku seksualnost (vidi Milosrđe). Bez obzira da li se neko slaže sa onim teolozima koji veruju da ovaj dokument sadrži grešku, mora se priznati da je od te sinode došlo do klizišta moralnog relativizma, posebno u hijerarhiji. 

Danas imamo čitave biskupske konferencije koje pokušavaju da promovišu heterodoksna učenja,^[3]npr. njemački biskupi, cf. catholicnewsagency.com svećenici koji vode “Mise ponosa”,^[4]cf. OVDJE, OVDJE, OVDJE i OVDJE i, istina, papa koji postaje sve nejasniji po nekim od najozbiljnijih moralnih pitanja našeg vremena. To je nešto na što katolici nisu navikli, posebno nakon teološki preciznih pontifikata Ivana Pavla II i Benedikta XVI.

 

Šta je rekao?

U svojoj biografiji o Franji, novinar Austen Ivereigh je napisao:  

[Francis] je rekao katoličkom gej aktivisti, bivšem profesoru teologije po imenu Marcelo Márquez, da se zalaže za prava homoseksualaca, kao i za pravno priznavanje građanskih sindikata, kojima bi gej parovi također mogli pristupiti. Ali on se u potpunosti protivio svakom pokušaju da se zakonski redefiniše brak. 'Želio je braniti brak, ali bez povrede ičijeg dostojanstva ili pojačavanja njihove isključenosti', kaže bliski kardinalov saradnik. 'On je favorizovao najveću moguću zakonsku inkluziju homoseksualaca i njihova ljudska prava izražena u zakonu, ali nikada ne bi ugrozio jedinstvenost braka kao braka između muškarca i žene za dobrobit djece'. -Veliki reformator, 2015; (str. 312)

Kao što sam napomenuo u Telo, razbijanje, činilo se da je Papa jasno zauzeo ovu poziciju. Iako u Ivereighovom izvještaju o Franji ima mnogo toga što je za svaku pohvalu, ima i mnogo toga što je zbunjujuće budući da je Učiteljstvo već potvrdilo da bi “pravno priznanje homoseksualnih zajednica zamaglilo određene osnovne moralne vrijednosti i izazvalo devalvaciju institucije braka.”^[5]Razmatranja u vezi sa prijedlozima za pravno priznavanje sindikata između homoseksualnih osoba; n. 5, 6, 10 Ipak, taj vakuum jasnoće popunjavaju „naprednjaci i liberali“, kao što je kontroverzni o. James Martin^[6]vidi kritiku Trenta Horna o Fr. Pozicije Jamesa Martina OVDJE ko je svetu rekao:

Ako je o. Martin je pogriješio, Vatikan je malo učinio da razbistri zrak.^[7]cf. Telo, razbijanje Ovo je ostavilo vjernike da se bore, ne toliko s istinom (jer autentična magistralna učenja Katoličke crkve ostaju jasna) već s novim valom naizgled prihvaćenog papskog liberalizma koji pomračuje istinu i širi naše klupe.

Godine 2005. pisao sam o nadolazećem moralnom cunamiju koji je sada ovdje (usp. Progon! ... i moralni cunami) praćen opasnim drugim talasom (usp. Duhovni cunami). Ono što ovo čini tako bolnim suđenjem je to što ova obmana pronalazi zamah unutar same hijerarhije...^[8]cf. Kad zvezde padnu

Prije Hristovog drugog dolaska Crkva mora proći kroz posljednje suđenje koje će poljuljati vjeru mnogih vjernika ...   —CCC, br. 675

 

Milosrđe

Franjo je od početka svog papinstva insistirao da se Crkva digne s nogu, izađe iza zatvorenih vrata i dopre do periferije društva. 

... od svih nas se traži da se pokorimo Njegovom pozivu da izađemo iz vlastite zone komfora kako bismo dosegli sve „periferije“ kojima je potrebna svjetlost Evanđelja. —PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, ne. 20

Iz ovog nagovora proizašla je njegova tema "umijeća pratnje"^[9]br. 169, Evangelium Gaudium pri čemu „duhovna pratnja mora voditi druge sve bliže Bogu, u kojem postižemo istinsku slobodu“.^[10]br. 170, Evangelium Gaudium Amin na to. Nema ničeg novog u tim rečima; Isus je provodio vrijeme s dušama, razgovarao je, odgovarao na pitanja onih koji su žedni istine, i dotakao je i izliječio društvene izopćenike. Zaista, Isus je jeo s “carinicima i prostitutkama”^[11]cf. Matej 21:32, Matej 9:10

Ali naš Gospod nije krao niti spavao s njima. 

U tome leži opasna sofistika koju koriste neki biskupi koji su pratnju pretvorili u mrak umjetnost: to je novost koju Crkva pozdravlja, otvara, i prateći - ali bez pozivajući sve koji ulaze na njena vrata da se odvrate od grijeha kako bi se spasili. Zaista, Kristova vlastita objava „Pokajte se i vjerujte u Evanđelje“^[12]Označi 1: 15 je često uzurpirano "Budite dobrodošli i ostanite takvi kakvi jeste!"  

U Lisabonu prošle sedmice, Sveti Otac je više puta naglasio poruku dobrodošlice:

U jednom od najznačajnijih trenutaka nakon Svjetskog dana mladih, papa Franjo pozvao je stotine hiljada okupljenih pred njim da mu uzvrate da je Katolička crkva za “todos, todos, todos” — svi, svi, svi. „Gospod je jasan“, insistirao je papa u nedelju. “Bolesni, stari, mladi, stari, ružni, lijepi, dobri i loši.” —7. Kolovoza 2023, ABC News

Opet ništa novo. Crkva postoji kao “sakrament spasenja”:^[13]CCC, br. 849; n. 845: „Da ponovo ujedini svu svoju djecu, raspršenu i zavedenu grijehom, Otac je htio pozvati cijelo čovječanstvo zajedno u Crkvu svoga Sina. Crkva je mjesto gdje čovječanstvo mora ponovo otkriti svoje jedinstvo i spasenje. Crkva je “pomiren svijet”. Ona je ta barka koja „u punom jedru krsta Gospodnjeg, dahom Duha Svetoga, sigurno plovi ovim svetom“. Prema drugoj slici dragoj crkvenim ocima, ona je predočena Noinom arkom, koja jedina spašava od potopa. Njen zdenac za krštenje ispunjen je svetom vodom izgubljen; Njene ispovjedaonice su otvorene za grešnika; Njena učenja su poznata po umoran; Njena sveta hrana se nudi za slab.

Da, Crkva je otvorena za sve - ali Nebo je otvoreno samo za pokajnike. 

Neće svako ko mi kaže: 'Gospode, Gospode' ući u kraljevstvo nebesko, nego samo onaj koji vrši volju Oca moga koji je na nebesima. (Matej 7:21)

Dakle, Crkva pozdravlja sve koji se bore sa požudom kako bi ih oslobodili. Ona pozdravlja sve koji su slomljeni kako bi ih obnovili. Ona pozdravlja sve u disfunkciji kako bi preuredite ih — sve prema Božjoj Reči. 

…zaista [Hristova] svrha nije bila samo da potvrdi svijet u njegovoj svjetovnosti i da mu bude pratilac, ostavljajući ga potpuno nepromijenjenim. —PAPA BENEDIKT XVI, Freiburg im Breisgau, Nemačka, 25. septembra 2011; www.chiesa.com

Obraćenje mora uslijediti nakon krštenja da bi se spasilo; svetost mora slijediti obraćenje da bi bila primljena u Nebo - čak i ako to zahtijeva pročišćenje Purgatory.

Pokajte se i krstite se, svako od vas, u ime Isusa Krista za oproštenje vaših grijeha; i vi ćete primiti dar Duha Svetoga... Pokajte se, dakle, i obratite se, da vaši grijesi budu izbrisani. (Djela 2:38, 3:19)  

Kako bi njegova misija bila plodonosna u dušama pojedinaca, Isus je izjavio da Crkva mora poučavati narode “da drže sve što sam vam zapovjedio”.^[14]Matt 28: 20 Otuda,

...Crkva... ništa manje od njenog božanskog Osnivača, predodređena je da bude "znak kontradikcije". …Nikada ne bi moglo biti ispravno da ona proglasi zakonitim ono što je u stvari nezakonito, jer se to po svojoj prirodi uvijek protivi pravom dobru čovjeka.  —PAPA PAUL VI, Humanae Vitae, n 18

 

The Cliff's Edge

Na povratnom letu iz Lisabona, novinar je upitao Papu:

Sveti oče, u Lisabonu ste nam rekli da u Crkvi ima mjesta za „svakog, svakoga, svakoga“. Crkva je otvorena za sve, ali u isto vrijeme nemaju svi ista prava i mogućnosti, u smislu da, na primjer, žene i homoseksualci ne mogu primati sve sakramente. Sveti oče, kako objašnjavate ovu nedosljednost između “otvorene Crkve” i “crkve koja nije jednaka za sve?”

Francis je odgovorio:

Postavili ste mi pitanje iz dva različita ugla. Crkva je otvorena za sve, tada postoje pravila koja reguliraju život unutar Crkve. A neko ko je unutra je [tako] u skladu sa pravilima... Ovo što govorite je vrlo pojednostavljen način govora: „Ne može se primati sakramente“. To ne znači da je Crkva zatvorena. Svaka osoba se susreće s Bogom na svoj način, unutar Crkve, a Crkva je majka i vodič (za) svakog čovjeka na svom putu. Iz tog razloga ne volim da kažem: neka dođu svi, ali onda ti uradi ovo, a ti, uradi ono... Svi. Nakon toga, svaka osoba u molitvi, u unutrašnjem dijalogu iu pastoralnom dijalogu sa pastoralnim radnicima traži put naprijed. Iz tog razloga, postaviti pitanje: „Šta je sa homoseksualcima?…“ Ne: svi… Jedna od važnih stvari u radu službe je da pratimo ljude korak za korakom na njihovom putu ka zrelosti…. Crkva je majka; ona prihvata svakoga, i svaka osoba radi svoj put naprijed unutar Crkve, bez buke, a to je vrlo važno. - Konferencija za štampu tokom letaAvgust 6, 2023

Umjesto da pokušavamo raščlaniti Papine riječi i ono što on misli pod „pravilima“, šta misli pod traženjem puta naprijed bez buke, itd. — jednostavno ponovimo ono u šta je Crkva vjerovala i učila 2000 godina. Pratiti nekoga „korak za korakom na njihovom putu ka zrelosti“ ne znači potvrđivati ​​ga u grijehu, govoreći mu samo da „Bog voli kao što si ti“. Prvi korak u kršćanskoj zrelosti je odbacivanje grijeha. A ni ovo nije subjektivan proces. “Savjest nije nezavisna i isključiva sposobnost odlučivanja šta je dobro, a šta zlo”, poučavao je Ivan Pavao II.^[15]Dominum et Vivificantem, ne. 443 Niti se cenjka s Bogom kao što je to jednom učinio Avgustin: „Daj mi čednost i uzdržljivost, ali ne još!“

Takvo razumijevanje nikada ne znači kompromitiranje i falsificiranje standarda dobra i zla kako bi se ono prilagodilo određenim okolnostima. Sasvim je ljudsko da grešnik prepozna svoju slabost i zatraži milost za svoju propuste; ono što je neprihvatljivo je stav onoga ko svoju slabost čini kriterijem istine o dobru, kako bi se osjećao samoopravdanim, čak i bez potrebe da se pribjegava Bogu i njegovoj milosti. —PAPA SV. JOHN PAUL II, Veritatis Splendor, n. 104; vatican.va

U paraboli o velikoj gozbi, kralj pozdravlja „sve“ da uđu. 

Izađite, dakle, na glavne puteve i pozovite na gozbu koga god nađete. 

Ali postoji uslov da bi ostali za stolom: pokajanje.^[16]U stvari, uslov je zaista svetost u kontekstu vječnog banketa.

Kada je kralj ušao da dočeka goste, ugledao je čovjeka koji nije bio obučen u svadbenu odjeću. Rekao mu je: 'Prijatelju moj, kako to da si došao ovamo bez svadbene haljine?' (Matej 22:9, 11-12)

Dakle, znamo da stojimo na provaliji kada novoimenovani prefekt koji će nadgledati najvišu doktrinarnu službu u Crkvi ne samo da otvoreno govori o mogućnost blagoslova homoseksualnih zajednica, ali ideja da je značenje doktrine se može promijeniti (vidi The Last Standing).^[17]cf. Nacionalni katolički registar, Juli 6, 2023 Ovo je zapanjujuće, dolazi od čovjeka koji je zadužen za održavanje doktrine vjere. Kako je rekao njegov prethodnik:

… Kao jedno i jedino nedjeljivo Učiteljstvo Crkve, papa i biskupi u jedinstvu s njim nose najveća odgovornost što od njih ne dolazi nijedan dvosmislen znak ili nejasno učenje, zbunjujući vjernike ili ih uljuljavajući u lažni osjećaj sigurnosti. — Kardinal Gerhard Müller, bivši prefekt Kongregacija za nauk vjere; First Things, April 20th, 2018

Kardinal Raymond Burke također upozorava na ovaj nepromišljeni jezik koji određenim riječima daje novo značenje bez pozivanja na Svetu Tradiciju.

U posljednjih nekoliko godina, određene riječi, na primjer, 'pastoral', 'milosrđe', 'slušanje', 'razlučivanje', 'pratnja' i 'integracija' su primijenjene na Crkvu na neki magičan način, da je, bez jasne definicije, ali kao parole ideologije koja zamjenjuje ono što je za nas nezamjenjivo: stalna doktrina i disciplina Crkve... Perspektiva vječnog života je pomračena u korist svojevrsnog popularnog pogleda na Crkvu u kojoj bi svi trebali osjećaju se 'kao kod kuće', čak i ako je njihov svakodnevni život otvorena kontradikcija istini i ljubavi Hristovoj. —10. avgust 2023; lifeesitenews.com

Biskupi, upozorio je, jesu izdaju apostolsku tradiciju.

Kardinal Müller je otišao toliko daleko da je rekao da će, ako “Sinoda o sinodalnosti” uspije, to biti “kraj Crkve”.

Osnova Crkve je Božja riječ kao otkrivenje... a ne naša čudna razmišljanja. … Ovaj [program] je sistem samootkrivanja. Ova okupacija Katoličke crkve je neprijateljsko preuzimanje Crkve Isusa Krista. —Kardinal Gerhard Müller, 7. oktobra 2022.; Nacionalni katolički registar

Ovo je Judin čas a oni od nas koji misle da stojimo moramo paziti da ne padnemo.^[18]cf. 1. Kor 10:12 Obmana je sada toliko moćna, tako široka, da su katoličke institucije, univerziteti, osnovne škole, pa čak i propovjedaonice pali u otpadništvo. I Sveti Pavle nam govori šta sledi kada pobuna postane skoro univerzalna (usp. 2. Solunjanima 2-3), kako je ponovio sveti Džon Henri Njuman:

Sotona bi mogao usvojiti alarmantnije oružje prevare
— može se sakriti —
može pokušati da nas zavede u malim stvarima,
i tako pokrenuti Crkvu,
ne odjednom, već malo i malo
sa njenog pravog položaja.
…Njegova politika je da nas cijepa i dijeli, da nas istisne
postepeno iz naše stijene snage.
I ako će doći do progona, možda će ga tada i biti;
onda, možda, kada smo svi mi
u svim dijelovima tako podijeljenog kršćanstva,
i tako smanjen, tako pun raskola, tako blizu jeresi.
Kad smo se bacili na svijet i
zavisi od zaštite od toga,
i odrekli smo se naše nezavisnosti i naše snage,
tada će [Antihrist] buknuti na nas u bijesu
koliko mu Bog dozvoli.  

Propovijed IV: Progon antikrista

 

Related Reading

Politička korektnost i veliko otpadništvo

Kompromis: Veliko otpadništvo

 

Potporno Ministarstvo sa punim radnim vremenom:

 

sa Nihil Prepreka

 

Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.

Sada na Telegramu. Kliknite:

Pratite Marka i dnevne "znakove vremena" na MeWe:

Pratite Markova djela ovdje:

Slušajte sljedeće: