O DOBROTI I IZBORU
TAMO je nešto drugo što se mora reći o stvaranju muškarca i žene što je bilo određeno „u početku“. A ako ovo ne razumijemo, ako to ne shvatimo, onda svaka rasprava o moralu, ispravnom ili pogrešnom izboru, slijeđenju Božjih nacrta riskira da diskusiju o ljudskoj seksualnosti baci na sterilni popis zabrana. A ovo bi, siguran sam, samo moglo produbiti jaz između lijepog i bogatog učenja Crkve o seksualnosti i onih koji se osjećaju otuđeno od nje.
Istina je da ne samo da smo svi stvoreni na Božju sliku, već i:
Bog je pogledao sve što je stvorio i smatrao je to vrlo dobrim. (Post 1:31)
DOBRI SMO, ALI PALI
Mi smo stvoreni na Božju sliku, i prema tome, stvoreni smo na sliku Onoga koji je sama Dobrota. Kao što je Psalmist napisao:
Ti si formirao moje najdublje biće; pleteš me u maternici moje majke. Hvalim vas, jer sam divno stvoren. (Psalam 139: 13-14)
Blažena Djevica Marija gledala je u savršeni odraz sebe kad je držala Krista u naručju, jer je čitav njezin život bio u savršenom skladu sa svojim Stvoriteljem. Bog hoće i za nas ovaj sklad.
Sada smo svi, u različitom stepenu, sposobni raditi ono što rade sva druga stvorenja u stvaranju: jesti, spavati, loviti, okupljati se itd. Ali zato što smo stvoreni po Božjoj slici, mi takođe imamo sposobnost da volimo. Stoga ne bi trebalo biti iznenađenje pronaći par koji živi izvan braka, a koji je ujedno i dobar roditelj. Ili dvoje zajedničkih staništa homoseksualaca koji su vrlo izdašni. Ili suprug ovisnik o pornografiji koji je pošten radnik. Ili ateista koji je nesebičan sluga u sirotištu, itd. Evolucionisti često, osim špekulacija i ograničenog područja nauke, nisu uspjeli objasniti zašto želimo biti dobri ili čak šta je ljubav. Crkveni odgovor je da smo stvoreni na sliku Onoga koji je i sam Dobar i sama Ljubav, i tako, u nama postoji prirodni zakon koji nas vodi prema tim ciljevima. [1]cf. Ljudska seksualnost i sloboda-Deo I Baš kao što gravitacija drži zemlju u orbiti oko sunca, upravo ta dobrota - „gravitacija“ ljubavi - održava čovječanstvo u harmoniji s Bogom i svim stvorenjima.
Međutim, taj sklad s Bogom, jedni s drugima i sa svim stvorenjima narušen je padom Adama i Eve. Stoga na djelu vidimo još jedan princip: sposobnost činjenja zla, vođenja ka sebičnim ciljevima. Isus je upravo u ovu unutarnju bitku između želje za činjenjem dobra i želje za činjenjem zla ušao da nas „spasi“. A ono što nas oslobađa jeste istina.
Bez istine, dobrotvornost se izrođuje
u sentimentalnost. Ljubav postaje prazna ljuska, koju treba ispuniti proizvoljno. U kulturi bez istine ovo je fatalan rizik s kojim se suočava ljubav. Plijeni su potencijalnih subjektivnih emocija i mišljenja, riječ „ljubav“ je zlostavljana i iskrivljena do te mjere da dolazi do suprotnog. —PAPA BENEDIKT XVI, Caritas u Veritateu, ne. 3
Pornografija je ikona „civilizacije ljubavi“ bez istine. Želja je to voljeti, biti voljen i imati odnos - ali bez istine o našoj seksualnosti i njenom suštinskom značenju. Tako i drugi seksualni oblici izražavanja, iako nastojeći biti „dobri“, takođe mogu biti iskrivljenje istine. Ono što smo pozvani je da ono što je u „neredu“ dovedemo u „red“. I milost i milost našeg Gospoda su tu da nam pomognu.
To znači da moramo prepoznati i poticati dobro kod drugih. Ali takođe ne možemo dopustiti da se dobro koje vidimo pretvori u samilost u „sentimentalnost“, kada je ono nemoralno jednostavno pometeno pod tepih. Gospodnja misija je također i misija Crkve: sudjelovati u spasenju drugih. To se ne može postići samozavaravanjem, već samo u istina.
PONOVNO OTKRIVANJE MORALNIH APSOLUTA
I tu je moralnost Moral, odnosno zakoni ili pravila, pomažu prosvijetliti našu savjest i usmjeravati naše postupke prema općem dobru. Ipak, zašto u današnje vrijeme postoji pojam da je naša seksualnost „besplatna za sve“ koja bi se trebala potpuno odvezati od bilo kakve moralnosti?
Kao i sve naše druge tjelesne funkcije, postoje li zakoni koji upravljaju našom seksualnošću i uređuju je prema zdravlju i sreći? Na primjer, znamo ako pijemo previše vode, hiponatremija može nastupiti i čak vas ubiti. Ako jedete previše, pretilost vas može ubiti. Ako čak i prebrzo dišete, hiperventilacija vam može uzrokovati 
da se sruši. Pa vidite, moramo upravljati čak i unosom robe kao što su voda, hrana i zrak. Zašto onda mislimo da nepravilno upravljanje našim seksualnim apetitom ne donosi i ozbiljne posljedice? Činjenice govore drugačiju priču. Seksualno prenosive bolesti postale su epidemija, stope razvoda rastu, pornografija uništava brakove, a trgovina ljudima eksplodirala je u gotovo svim dijelovima svijeta. Može li biti da naša seksualnost takođe ima granice koje je održavaju u ravnoteži s našim duhovnim, emocionalnim i fizičkim zdravljem? Štaviše, šta i ko određuje te granice?
Moral postoji da bi vodio ljudsko ponašanje prema vlastitom dobru i općem dobru. Ali oni nisu proizvoljno izvedeni, kao što smo raspravljali u Deo I. Oni proizlaze iz prirodnog zakona koji „izražava dostojanstvo osobe i određuje osnovu za njena osnovna prava i dužnosti“. [2]cf. Katekizam Katoličke crkve, n 1956
Ali velika opasnost u naše vrijeme je odvajanje etike i morala od prirodnog zakona. Ova opasnost se dodatno prikriva kada se osiguraju „prava“ isključivo "narodnim glasanjem". Istorija nosi činjenicu da čak
većina populacije može početi da prihvata kao „moralno“ nešto što je suprotno „dobroti“. Ne tražite dalje od prošlog vijeka. Ropstvo je bilo opravdano; tako i ograničavanje glasačkog prava žena; i naravno, narod je demokratski provodio nacizam. Sve ovo želi reći da ne postoji ništa tako prevrtljivo kao što je mišljenje većine.
Ovo je zlokoban rezultat relativizma koji vlada neuprto: „pravo“ prestaje biti takvo, jer više nije čvrsto utemeljeno na nepovredivom dostojanstvu osobe, već je podložno volji jačeg dijela. Na taj način demokratija, suprotno vlastitim principima, efikasno se kreće prema obliku totalitarizma. - POZIVI JOHN PAUL II, Evangelium Vitae, „Evanđelje života“, n 18, 20
Čudna su to vremena kada samoprozvani "homoseksualni ateist" dovodi u pitanje Katoličku crkvu u Irskoj, ne zbog njezinih učenja, već zbog "filozofskog nereda koji vjerski konzervativci prave na svom slučaju". Dalje postavlja pitanje:
Zar ovi hrišćani ne mogu shvatiti da se moralna osnova njihove vjere ne može tražiti u aritmetici anketara? … Može li prevladavanje javnog mnijenja preokrenuti polaritet između vrline i poroka? Da li bi Mojsijeu (a kamoli Bogu) na trenutak palo na pamet da se bolje prikloni obožavanju Moloha jer je to većina Izraelaca htjela učiniti? Sigurno mora biti implicitno u tvrdnji bilo koje od velikih svjetskih religija da u moralnim pitanjima većina može pogriješiti ... - Matthew Parris, The Spectator, Može 30th, 2015
Parris je potpuno u pravu. Činjenica da se moralni temelji modernog društva mijenjaju jedva s borbom je zato što su istinu i razum pomračili slabi Crkveni ljudi koji su kompromitirali istinu iz straha ili vlastite koristi.
... treba nam znanje, treba nam istina, jer bez njih ne možemo čvrsto stajati, ne možemo ići naprijed. Vjera bez istine ne spašava, ne pruža sigurno uporište. Ostaje lijepa priča, projekcija naše duboke čežnje za srećom, nešto sposobno
da nas zadovolji do te mjere da smo voljni zavarati sebe. —PAPA FRANJO, Lumen Fidei, Enciklično pismo, n. 24
Ova serija o ljudskoj seksualnosti i slobodi ima za cilj izazvati sve nas da se zapitamo obmanjujemo li sebe ako smo se uvjerili da „sloboda“ koju iskazujemo kroz svoju seksualnost u medijima, u muzici, u način na koji se odijevamo u našim razgovorima i u spavaćim sobama je prije porobljavanje i sebe i druge? Jedini način da odgovorimo na ovo pitanje je "probuditi" istinu o tome ko smo i ponovo otkriti temelje morala. Kao što je upozorio papa Benedikt:
Samo ako postoji takav konsenzus o osnovnim stvarima, ustavi i zakoni mogu funkcionirati. Ovaj temeljni konsenzus izveden iz kršćanske baštine je u opasnosti ... U stvarnosti to čini razum slijepim za ono što je neophodno. Oduprti se ovoj pomrčini razuma i sačuvati njegovu sposobnost da vidi ono bitno, da vidi Boga i čovjeka, da vidi ono što je dobro i što je istina, zajednički je interes koji mora ujediniti sve ljude dobre volje. Ugrožena je sama budućnost svijeta. —PAPA BENEDIKT XVI, Obraćanje Rimskoj kuriji, 20. decembra 2010
Da! Moramo probuditi istinu o svojoj dobroti. Kršćani moraju ići dalje od rasprava i u svijet, zajedno sa izgubljenim, krvavim, pa čak i onima koji nas odbacuju, 
i neka nas vide kako razmišljamo o njihovoj dobroti. Na taj način, kroz ljubav, možemo pronaći zajedničku osnovu za sjeme istine. Možemo pronaći mogućnost da kod drugih probudimo „uspomenu“ na ono što jesmo: sinovi i kćeri stvoreni na sliku Božju. Jer kao što je rekao papa Franjo, patimo od „velike amnezije u našem suvremenom svijetu“:
Pitanje istine je zaista pitanje sjećanja, duboko pamćenje, jer se bavi nečim prije nas samih i može nas uspjeti ujediniti na način koji nadilazi našu sitnu i ograničenu individualnu svijest. Pitanje je porijekla svega onoga što jest, u čijem svjetlu možemo nazrijeti cilj, a time i značenje našeg zajedničkog puta. —PAPA FRANJO, Lumen Fidei, Enciklično pismo, 25
LJUDSKI RAZUM I MORAL
"Mi moram se pokoravati Bogu nego ljudima. "
To je bio odgovor Petra i apostola vođama njihovog naroda kada im je naređeno da zaustave svoja učenja. [3]cf. Djela apostolska 5: 29 To bi također trebao biti odgovor naših sudova, zakonodavnih tijela i zakonodavaca danas. Za prirodni zakon o kojem smo razgovarali Deo I nije izum čovjeka niti Crkve. To je, opet, „ništa drugo nego svjetlo razumijevanja koje nam je Bog stavio“. [4]cf. Katekizam Katoličke crkve, ne. 1955 Naravno, neki bi mogli uzvratiti da ne vjeruju u Boga i stoga nisu vezani prirodnim zakonom. Međutim, „moralni kodeks“ zapisan u kreaciji nadilazi sve religije i može ga percipirati samo ljudski razum.
Uzmimo za primjer dječačića. Nema pojma zašto ima tu "stvar" tamo dolje. Za njega nema nikakvog smisla. Međutim, kad dostigne dob razuma, saznaje da je ta „stvar“ 
i dalje nema smisla osim ženskih genitalija. Tako i mlada žena može smatrati da njena seksualnost nema smisla osim muškog spola. Oni su komplementarni. To može razumjeti samo ljudski razum. Mislim, ako se jednogodišnjak može naučiti stavljati okrugli klin za igračke u okruglu rupu, ideja da je seksualno eksplicitno obrazovanje u učionicama „neophodno“ postaje pomalo farsa, izlažući dnevni red druge vrste ...
To je reklo, naš ljudski razum potamnio je grijehom. Stoga su istine naše ljudske seksualnosti često prikrivene.
Propisi prirodnog zakona ne shvataju svi jasno i odmah. U sadašnjoj situaciji grešnom čovjeku su potrebni milost i otkrivenje, tako da moralne i vjerske istine mogu znati „svi koji imaju sposobnost, sa čvrstom sigurnošću i bez primjese greške“. -Katekizam Katoličke Crkve (CCC), ne. 1960
To je dijelom uloga Crkve. Hristos joj je povjerio misiju da „nauči sve“ što je naučio naš Gospod. To uključuje ne samo Evanđelje vere, već i moralno Evanđelje. Jer ako je Isus rekao da će nas istina osloboditi, [5]cf. Ivan 8:32 činilo bi se imperativom da bismo tačno znali koje su to istine koje nas oslobađaju, i one koje robuju. Stoga je Crkvi naloženo da podučava i „vjeri i moralu“. To čini nepogrešivo kroz Duha Svetoga, koji je „živo sjećanje Crkve“, [6]cf. CCC, ne. 1099 na osnovu Hristovog obećanja:
… Kad dođe, Duh istine, on će vas voditi do sve istine. (Ivan 16:13)
Opet, zašto ovo ističem u raspravi o ljudskoj seksualnosti? Jer kakva je korist raspravljati o tome što je u stvari moralno „ispravno“ ili „pogrešno“ iz perspektive Crkve, osim ako ne razumijemo koja je referentna tačka Crkve? Kao što je nadbiskup Salvatore Cordileone iz San Francisca izjavio:
Kad kultura više ne može shvatiti te prirodne istine, tada temelj našeg učenja ispari i ništa što možemo ponuditi neće imati smisla. -Cruxnow.com, Jun 3rd, 2015
GLAS CRKVE DANAS
Referentna točka Crkve je prirodni zakon i otkrivenje Boga kroz Isusa Hrista. Oni se međusobno ne isključuju, ali sadrže jedinstvo istine iz jednog zajedničkog izvora: Stvoritelja.
Prirodni zakon, stvoriteljevo dobro djelo, pruža čvrst temelj na kojem čovjek može graditi strukturu moralnih pravila koja će voditi svoj izbor. Takođe pruža neophodan moralni temelj za izgradnju ljudske zajednice. Konačno, pruža potrebnu osnovu za građanski zakon s kojim je povezan, bilo razmišljanjem koje izvodi zaključke iz njegovih principa, bilo dodacima pozitivne i pravne prirode. -CCC, ne. 1959
Tada uloga Crkve nije u konkurenciji sa državom. Umjesto toga, država treba pružiti nepogrešivo moralno svjetlo vodilja državi u njenoj funkciji da osigura, organizira i upravlja zajedničkim dobrom društva. Volim reći da je Crkva „majka sreće“. 
Jer u središtu njene misije je dovođenje muškaraca i žena u „slavnu slobodu djece Božje“. [7] Rom 8: 21 jer „za slobodu nas je Krist oslobodio“. [8]Gal 5: 1
Gospodin se brine ne samo za našu duhovnu dobrobit, već i za našu tjelesnu (jer duša i tijelo čine jedinstvenu prirodu), pa se stoga majčina briga Crkve proteže i na našu seksualnost. Ili bi se moglo reći, njena mudrost se proteže do „spavaće sobe“, jer „ne postoji ništa skriveno osim da se učini vidljivim; ništa nije tajno osim izlaska na vidjelo. " [9]Označi 4: 22 To će reći da se ono što se događa u spavaćoj sobi is briga Crkve jer svi naši postupci utječu na način na koji se odnosimo i komuniciramo s drugima na drugim nivoima, duhovno i psihološki, van spavaće sobe. Dakle, autentična „seksualna sloboda“ također je dio Božjeg dizajna naše sreće i ta je sreća iznutra povezana istini.
Crkva [stoga] namjerava i dalje podizati svoj glas u odbranu čovječanstva, čak i kada se politika država i većina javnog mnijenja kreće u suprotnom smjeru. Istina, zaista, snagu crpi iz sebe, a ne iz količine pristanka koji pobuđuje. —PAPA BENEDIKT XVI, Vatikan, 20. marta 2006
U III dijelu, rasprava o seksu u kontekstu našeg urođenog dostojanstva.
POVEZANO ČITANJE
Hvala na podršci ovom punom radnom vremenu.
