Tumačenje Otkrivenja

 

BEZ sumnja je da je Knjiga Otkrivenja jedna od najkontroverznijih u cijelom Svetom Pismu. Na jednom kraju spektra nalaze se fundamentalisti koji svaku riječ shvaćaju doslovno ili izvan konteksta. S druge strane, oni su koji vjeruju da je knjiga već ispunjena u prvom stoljeću ili joj pripisuju samo alegorijsko tumačenje.

Ali šta je sa budućim vremenima, naša puta? Ima li Otkrivenje nešto za reći? Nažalost, među modernim svećenstvom i teolozima postoji moderna tendencija da raspravu o proročkim aspektima Apokalipse preusmjere u mračni koš ili jednostavno odbaci ideju uspoređivanja našeg vremena s tim proročanstvima kao opasnu, prekompliciranu ili u potpunosti pogrešnu.

Međutim, samo je jedan problem s tim stavom. Suočava se sa živom Tradicijom Katoličke crkve i samim riječima Učiteljstva.

 

DVIJE KRIZE

Moglo bi se zapitati zašto postoji takvo oklijevanje da se razmišlja o očiglednijim proročkim odlomcima Otkrivenja. Vjerujem da je to povezano s općom krizom vjere u Božju Riječ.

U naše su vrijeme dvije glavne krize kada je riječ o svetom Pismu. Jedno je da katolici nedovoljno čitaju i mole se s Biblijom. Druga je da su Sveta pisma sterilizirana, secirana i rasprostranjena modernom egzegezom samo kao povijesni komad književnosti, a ne kao život Riječ Božja. Ovaj mehanički pristup jedna je od definirajućih kriza našeg vremena, jer je otvorio put za herezu, modernizam i nevaljalost; ugušio je mističnost, zaveo sjemeništarce, a u nekim, ako ne i mnogim slučajevima, srušio vjeru vjernika - sveštenstva i laika. Ako Bog više nije Gospodin čudesa, karizmi, Sakramenata, novih Pedesetnica i duhovnih darova koji obnavljaju i grade Tijelo Hristovo ... čega je on zapravo Bog? Intelektualni diskurs i nemoćna liturgija?

U pažljivo sročenoj apostolskoj pobudnici, Benedikt XVI. Ukazao je na dobre, ali i na loše aspekte istorijsko-kritičke metode biblijske egzegeze. Primjećuje da je duhovno / teološko tumačenje od suštinske važnosti i komplementarno povijesnoj analizi:

Nažalost, sterilno razdvajanje ponekad stvara barijeru između egzegeze i teologije, a to se "događa čak i na najvišim akademskim nivoima". —PAPA BENEDIKT XVI., Postinodalna apostolska pobudnica, Verbum Domini, br.34

"Najviši akademski nivo. " Ti su nivoi često seminarski nivo studija, što znači da su budući svećenici često podučavani iskrivljeni pogled na Sveto pismo, što je zauzvrat dovodilo do ...

Generičke i apstraktne homilije koje prikrivaju izravnost Božje riječi ... kao i beskorisne digresije koje riskiraju privlačenje veće pažnje na propovjednika nego na srce evanđeoske poruke. —Isto. n. 59

Jedan mladi svećenik ispričao mi je kako je sjemenište koje je pohađao toliko razgradilo Sveto pismo da je ostavilo dojam da Bog ne postoji. Rekao je da su mnogi njegovi prijatelji koji nisu imali njegovu prethodnu formaciju ušli u sjemenište uzbuđeni zbog toga što su postali sveci ... ali nakon formacije, bili su potpuno lišeni svoje revnosti modernističkim jeresima koje su ih učili ... ipak, postali su svećenici. Ako su pastiri kratkovidni, šta se događa s ovcama?

Čini se da papa Benedikt kritizira upravo ovu vrstu biblijske analize, ukazujući na ozbiljne posljedice ograničavanja na strogo povijesni pogled na Bibliju. Posebno primjećuje da je vakuum tumačenja Svetog pisma temeljenog na vjeri često bio ispunjen sekularnim razumijevanjem i filozofijom koja je…

… Kad god se čini da je božanski element prisutan, to se mora objasniti na neki drugi način, svodeći sve na ljudski element ... Takav položaj može se pokazati samo štetnim za život Crkve, bacajući sumnju na temeljne tajne kršćanstva i njihovu povijesnost - kao, na primjer, institucija Euharistije i Hristovo uskrsnuće ... —PAPA BENEDIKT XVI., Postinodalna apostolska pobudnica, Verbum Domini, br.34

Kakve to veze ima s Knjigom Otkrivenja i današnjim tumačenjem njezine proročanske vizije? Otkrivenje ne možemo promatrati samo kao povijesni tekst. To je život Riječ Božja. Govori nam na više nivoa. Ali jedan je, kao što ćemo vidjeti, proročki aspekt danas—Razina tumačenja koju neobično odbacuju mnogi stručnjaci za Sveto pismo.

Ali ne od papa.

 

OTKRIVENJE I DANAS

Ironično, papa Pavao VI. Koristio je odlomak iz proročkog viđenja svetog Ivana da djelimično opiše upravo tu krizu vjere u Riječ Božju.

Rep vraga funkcionira u raspadu katolika svijet. Tama Sotone ušla je i proširila se Katoličkom crkvom čak i do njenog vrha. Otpadništvo, gubitak vjere, širi se svijetom i na najviše nivoe u Crkvi. —Izlaganje o šezdesetoj godišnjici Fatimskog ukazanja, 13. oktobra 1977

Pavao VI je aludirao na 12. poglavlje Otkrivenja:

Tada se na nebu pojavio još jedan znak; bio je to ogromni crveni zmaj, sa sedam glava i deset rogova, a na glavama je bilo sedam dijadema. Rep joj je odnio trećinu zvijezda na nebu i bacio ih na zemlju. (Otk 12: 3-4)

U prvom poglavlju, sveti Ivan vidi viziju o Isusu koji drži sedam zvijezdas u Njegovoj desnoj ruci:

... sedam zvijezda su anđeli sedam crkava. (Otk. 1:20).

Najizglednije tumačenje biblijskih učenjaka je da ovi anđeli ili zvijezde predstavljaju biskupe ili pastire koji predsjedaju sedam kršćanskih zajednica. Dakle, Pavle VI misli na otpadništvo u redovima sveštenstva koje je "pometeno". I, kao što čitamo u 2. poslanici 2, otpadništvo prethodi i prati „bezakonika“ ili Antikrista kojeg su crkveni oci u Otkrivenju 13 nazivali i „zvijeri“.

Jovan Pavle II takođe je izravno uporedio naše vrijeme s dvanaestim poglavljem Otkrivenja povlačeći paralelu s bitkom između kultura života a kultura smrti.

Ova borba paralelna je s apokaliptičnom borbom opisanom u [Otk 11-19: 12-1 u borbi između „žene zaodjenute suncem“ i „zmaja“]. Smrtne bitke protiv života: „kultura smrti“ nastoji se nametnuti našoj želji da živimo i živimo u potpunosti ...  - OSTAVI JOHN PAUL II, Homili State Park, Cherry Creek, Denver, Colorado, 1993

Zapravo, sveti Jovan Pavle II izričito dodjeljuje Apokalipsu budućnosti ...

„Neprijateljstvo“, predviđeno na početku, potvrđeno je u Apokalipsi (knjizi završnih događaja Crkve i svijeta), u kojoj se ponavlja znak „žene“, ovog puta „zaodjenuta suncem“ (Otk. 12: 1). -PAPA JOHN PAUL II, Redemptoris Mater, n. 11 (napomena: tekst u zagradama su same papine riječi)

Ni papa Benedikt nije oklijevao zakoračiti na proročko područje Otkrivenja primjenjujući ga na naše vrijeme:

O ovoj borbi u kojoj se nalazimo ... [protiv] sila koje uništavaju svijet, govori se u 12. poglavlju Otkrivenja ... Kaže se da zmaj usmjerava veliki mlaz vode protiv žene u bijegu da je odnese ... Mislim da je lako protumačiti za šta se rijeka zalaže: upravo te struje dominiraju svima i žele eliminirati vjeru Crkve, koja kao da nema gdje stati pred moći ovih struja koje se nameću kao jedini način razmišljanja, jedini način života. —PAPA BENEDIKT XVI, prvo zasedanje posebnog sinoda o Bliskom Istoku, 10. oktobar 2010

Papa Franjo je ponovio te misli kada se posebno osvrnuo na roman o Antikristu, Gospodar svijeta. Usporedio ga je s našim vremenima i „ideološkom kolonizacijom“ koja se odvijala zahtijevajući sve „ jedna misao. A ova jedina misao plod je svjetovnosti ... Ovo ... naziva se otpadništvo. "^[1]Homilija, 18. novembar 2013; Zenit

… Oni sa znanjem, a posebno sa ekonomskim resursima da ih koriste, [imaju] impresivnu dominaciju nad čitavim čovječanstvom i cijelim svijetom ... U čijim rukama leži sva ta moć ili će na kraju završiti? Izuzetno je rizično da ga ima mali dio čovječanstva. —PAPA FRANJO, Laudato si ', n. 104; www.vatican.va

Benedikt XVI takođe tumači „Babilon“ u Otkrivenju 19, ne kao prošli entitet, već kao da se odnosi na korumpirane gradove, uključujući one našeg doba. Ta korupcija, ta „svjetovnost“ - opsesija zadovoljstvom - kaže, vodi čovječanstvo prema ropstvo. 

The Knjiga Otkrivenja uključuje među velike grijehe Babilona - simbola velikih svjetskih nereligioznih gradova - činjenicu da trguje tijelima i dušama i tretira ih kao robu (usp. rev 18: 13). U ovom kontekstu, problem droge također glava, a sa sve većom snagom širi svoje pipke hobotnice po cijelom svijetu - elokventan izraz tiranije mamona koja izopačuje čovječanstvo. Nikada nije dovoljno zadovoljstva, a višak obmanjivanja opijenosti postaje nasilje koje razdvaja čitave regije - i sve to u ime fatalnog nerazumijevanja slobode koje zapravo potkopava čovjekovu slobodu i na kraju je uništava. —PAPA BENEDIKT XVI, Povodom božićnih čestitki, 20. decembra 2010; http://www.vatican.va/

Ropstvo kome?

 

ZVER

Odgovor je, naravno, ta drevna zmija, đavo. Ali u Jovanovi apokalipsi čitamo da đavo daje svoju „moć i svoj tron ​​i svoj veliki autoritet“ „zvijeri“ koja se uzdiže iz mora.

Sada se, često u istorijsko-kritičkoj egzegezi, ovom tekstu daje uska interpretacija koja se odnosi na Nerona ili nekog drugog ranog progonitelja, što sugerira da je „zvijer“ svetog Jovana već došla i prošla. Međutim, to nije strogo gledište crkvenih otaca.

Većina Otaca vidi da zvijer predstavlja antikrista: sveti Iranej, na primjer, piše: „Zvijer koja se uzdigla predstavlja oličenje zla i laži, tako da puna sila otpadništva koju ona utjelovljuje može biti bačena u vatrena peć. " —Usp. Sveti Irinej, Protiv jeresi, 5, 29; Navarska Biblija, Otkrivenje, str. 87

Zvijer je personificirano od svetog Ivana koji vidi da je dana "Usta koja izgovaraju ponosna hvalisanja i bogohuljenja",  i istovremeno je složeno kraljevstvo. ^[2]Rev 13: 5 Još jednom, sveti Jovan Pavle II direktno upoređuje ovu vanjsku „pobunu“ koju je vodila „zvijer“ sa onim što se odvija u ovom času:

Nažalost, otpor Duhu Svetom koji sveti Pavao u unutrašnjosti i subjektivnoj dimenziji naglašava kao napetost, borbu i pobunu koja se odvijaju u ljudskom srcu, nalazi u svakom razdoblju povijesti, a posebno u modernom dobu vanjska dimenzija, što traje betonski oblik kao sadržaj kulture i civilizacije, kao a filozofski sistem, ideologija, program akcije i za oblikovanje ljudskog ponašanja. Do svog najjasnijeg izraza dolazi u materijalizmu, kako u svom teorijskom obliku: kao sistem mišljenja, tako i u praktičnom obliku: kao metoda tumačenja i procjene činjenica, a isto kao program odgovarajućeg ponašanja. Sistem koji se najviše razvio i do krajnjih praktičnih posljedica doveo ovaj oblik misli, ideologije i prakse dijalektički je i povijesni materijalizam, koji je i dalje prepoznat kao suštinska srž Marksizam. —PAPA JOHN PAUL II, Dominum et Vivificantem, ne. 56

Zapravo, papa Franjo uspoređuje trenutni sistem - neku vrstu spajanja komunizma i kapitalizam—Na neku vrstu zvijeri koja proždire:

U ovom sistemu koji teži proždirati sve što stoji na putu povećanju dobiti, što god je krhko, poput okoliša, bespomoćno je pred interesima prkošen tržište, koje postaje jedino pravilo. -Evangelii Gaudium, n 56

Dok je još bio kardinal, Joseph Ratzinger izdao je upozorenje u vezi s ovom zvijeri - upozorenje koje bi trebalo odjeknuti sa svima u ovom tehnološkom dobu:

Apokalipsa govori o Božjem protivniku, zvijeri. Ova životinja nema ime, već broj [666]. U [užasu koncentracionih logora], oni poništavaju lica i povijest, pretvarajući čovjeka u broj, svodeći ga na kotačić u ogromnoj mašini. Čovek nije ništa više od funkcije.

U naše dane ne bismo trebali zaboraviti da su oni unaprijed odredili sudbinu svijeta koji riskira usvajanje iste strukture koncentracijskih logora, ukoliko se prihvati univerzalni zakon stroja. Konstruisane mašine nameću isti zakon. Prema toj logici, čovjek se mora tumačiti računarom i to je moguće samo ako se prevede u brojeve.
 
Zvijer je broj i pretvara se u brojeve. Bog, međutim, ima ime i zove po imenu. On je osoba i traži je. —Kardinal Ratzinger, (PAPE BENEDICT XVI) Palermo, 15. marta 2000

Jasno je, dakle, da primjena Knjige Otkrivenja u naše vrijeme nije samo poštena igra, već i dosljedna među pontifikatima.

Naravno, rani crkveni oci nisu se ustručavali protumačiti Knjigu Otkrivenja kao pogled na buduće događaje (vidi Preispitivanje krajnjih vremena). Učili su, prema živoj Crkvenoj tradiciji, da je 20. poglavlje Otkrivenja a budućnost događaj u životu Crkve, simbolično razdoblje od „hiljadu godina“ u kojem, nakon zvijer je uništena, Hristos će vladati u svojim svecima u „periodu mira“. U stvari, nadmoćno tijelo modernog proročkog otkrivenja upravo govori o nadolazećoj obnovi u Crkvi kojoj su prethodile velike nevolje, uključujući antihrista. Oni su zrcalna slika učenja ranih crkvenih otaca i proročkih riječi modernih papa (Da li Isus zaista dolazi?). Sam naš Gospodin nagovještava da nadolazeće nevolje posljednjih vremena, prema tome, ne znače da je kraj svijeta neizbježan.

... takve se stvari moraju prvo dogoditi, ali to neće biti odmah kraj. (Luka 21: 9)

U stvari, Hristov govor o posljednjim vremenima je nepotpun u mjeri u kojoj On daje samo stisnutu viziju kraja. Tu nam starozavjetni proroci i Knjiga Otkrivenja pružaju daljnje eshatološke uvide koji nam omogućavaju da dekomprimiramo riječi našega Gospoda, stječući time potpunije razumijevanje „posljednjih vremena“. Napokon, čak se i proroku Danijelu kaže da njegove vizije kraja i poruke - koje su u osnovi ogledalo onih u Apokalipsi - moraju biti zapečaćene „do kraja“. ^[3]cf. Dan 12: 4; vidi takođe Da li je podizanje vela? Zbog toga je neophodna sveta tradicija i razvoj doktrine od crkvenih otaca. Kao što je napisao sveti Vincent iz Lerinsa:

… Ako bi se trebalo pojaviti neko novo pitanje o kojem nije doneta takva odluka, trebali bi se obratiti mišljenjima svetih Otaca, barem onih koji, svako u svoje vrijeme i na svom mjestu, ostaju u jedinstvu zajedništva i vjere, bili su prihvaćeni kao odobreni gospodari; i ma što se moglo utvrditi da su oni držali, s jednim umom i s jednim pristankom, ovo bi trebalo smatrati istinskom i katoličkom doktrinom Crkve, bez ikakve sumnje ili skrupula. -Commonitoryod 434. naše ere, „Za antiku i univerzalnost katoličke vjere protiv nepristojnih novosti svih hereza“, pogl. 29, n. 77

Jer nije zabilježena svaka riječ našega Gospoda; ^[4]cf. Ivan 21:25 neke stvari su prenesene usmeno, ne samo pismeno. ^[5]cf. Osnovni problem

Ja i svaki drugi pravoslavni kršćanin osjećamo se sigurno da će doći do uskrsnuća tijela, nakon čega će uslijediti hiljadu godina u obnovljenom, ukrašenom i proširenom gradu Jeruzalemu, kako su najavili proroci Ezekiel, Izaija i drugi ... Čovjek među nama imenovan Ivan, jedan od Hristovih apostola, primio je i predvidio da će Kristovi sledbenici boraviti u Jeruzalemu hiljadu godina, da će se nakon toga dogoditi univerzalno i, ukratko, vječno uskrsnuće i sud. —Sv. Justin Martyr, Dijalog s Tryphoom, Ch. 81, Oci Crkve, hrišćanska baština

 

NIJE OTKRIVENJE SAMO BOŽANSKA LITURGIJA?

Nekoliko istraživača Svetog pisma, od dr. Scotta Hahna do kardinala Thomasa Collinsa, istaklo je da je Knjiga Otkrivenja paralelna sa Liturgijom. Od „Pokorničkog obreda“ u uvodnim poglavljima do Liturgije Riječi otvaranje svitka u poglavlju 6; molitvene molitve (8: 4); „veliki Amen“ (7); upotreba tamjana (12: 8); kandelabri ili lampice (3:1) i tako dalje. Dakle, je li to u suprotnosti sa budućom eshatološkom interpretacijom Otkrivenja? 

Naprotiv, u potpunosti ga podržava. U stvari, Otkrivenje svetog Jovana je namjerna paralela sa Liturgijom, koja je živi spomen na Strast, smrt i uskrsnuće Gospoda. Sama Crkva uči da će, kako je Glava izlazila, tako i Tijelo prolaziti kroz vlastitu strast, smrt i uskrsnuće.

Prije Hristovog drugog dolaska, Crkva mora proći kroz posljednje suđenje koje će poljuljati vjeru mnogih vjernika ... Crkva će ući u slavu kraljevstva tek ovom posljednjom Pashom, kada će slijediti svog Gospoda u njegovoj smrti i uskrsnuću. -Katekizam Katoličke crkve, 675, 677

Samo je Božanska Mudrost mogla nadahnuti Knjigu Otkrivenja prema obrascu Liturgije, dok je istovremeno odvijala dijaboličke planove opačine protiv Hristove Neveste i njenog posljedičnog trijumfa nad zlom. Prije deset godina napisao sam seriju temeljenu na ovoj paraleli Sedmogodišnje suđenje. 

 

I POVIJESNI

Buduće tumačenje Knjige Otkrivenja stoga ne isključuje povijesni kontekst. Kao što je rekao sveti Jovan Pavle II, ova bitka između „žene“ i te drevne zmije „borba je koja se proteže kroz čitavu ljudsku istoriju“.^[6]cf. Redemptoris Mater, 11 Sasvim sigurno, apokalipsa svetog Jovana takođe se odnosi na nevolje u njegovo doba. U pismima azijskim crkvama (Otk. 1-3), Isus vrlo konkretno govori kršćanima i Židovima tog razdoblja. U isto vrijeme, riječi imaju trajno upozorenje za Crkvu u svakom trenutku, posebno u vezi s hladnom ljubavlju i mlakom vjerom. ^[7]cf. Izgubljena prva ljubav Zapravo, bio sam zapanjen kad sam vidio paralelu između završne riječi pape Franje Sinodi i Hristovih pisama sedam crkava (vidi Pet ispravki). 

Odgovor nije u tome što je Knjiga Otkrivenja ili istorijska ili samo budućnost - nego oboje. To isto može biti rečeno o starozavjetnim prorocima čije riječi govore o određenim lokalnim događajima i povijesnim vremenskim okvirima, a opet, napisane su na takav način da još uvijek imaju buduće ispunjenje.

Jer Isusova otajstva još nisu u potpunosti savršena i ispunjena. Oni su, zaista, u Isusovoj osobi, ali ne u nama koji smo njegovi članovi, niti u Crkvi, koja je njegovo mistično tijelo. —St. John Eudes, traktat "O Isusovu kraljevstvu", Liturgija sati, Vol. IV, str. 559

Sveto pismo je poput spirale koja se, kako kruži kroz vrijeme, iznova i iznova ispunjava na mnogo različitih nivoa. ^[8]cf. Krug ... Spirala Na primjer, dok Isusova muka i uskrsnuće ispunjava riječi Izaije o Patniku koji pati ... to nije potpuno u vezi s Njegovim Mističnim tijelom. Još nismo dosegli „puni broj“ neznabožaca u Crkvi, obraćenje Jevreja, uspon i pad zvijeri, lancem sotone, sveopća obnova mira i uspostava Hristove vladavine u Crkvi od obale do obale nakon presude živih. ^[9]cf. Posljednje presude

U danima koji dolaze, planina Gospodnjeg doma bit će uspostavljena kao najviša planina i podignuta iznad brda. Svi će narodi k njemu teći ... On će suditi među narodima i odrediti uvjete za mnoge narode. Mačeve će svoje prebiti u ralice, a koplja u udice; jedan narod neće podići mač protiv drugog, niti će se ponovo obučavati za rat. (Izaija 2: 2-4)

Katolička crkva, koja je Kristovo kraljevstvo na zemlji, predodređena je za širenje među svim ljudima i svim narodima ... —PAPA PIJ XI, Quas Primas, Enciklika, n. 12. decembar 11; usp. Matt 1925:24

Iskupljenje će biti potpuno tek kad svi ljudi podijele njegovu poslušnost. —Pr. Walter Ciszek, On me vodi, str. 116-117

 

VRIJEME GLEDANJA I MOLITVE

Ipak, apokaliptična vizija Otkrivenja među katoličkim intelektualcima često se smatra tabuom i lako se odbacuje kao „paranoja“ ili „senzacionalizam“. Ali takvo gledište proturječi vječnoj mudrosti Majke Crkve:

Prema Gospodinu, sadašnje vrijeme je vrijeme Duha i svjedočenja, ali također vrijeme koje je još uvijek obilježeno „nevoljom“ i suđenjem zlu koje ne štedi Crkvu i uvodi u borbe posljednjih dana. Vrijeme je čekanja i gledanja.  -KZC, 672

Vrijeme je čekanja i gledanja! Čekajući Hristov povratak i pazeći na to - da li je to Njegov Drugi dolazak ili Njegov lični dolazak na kraju prirodnog toka naših života. Naš Gospodin je rekao:pazi i moli se!"^[10]Matt 26: 41 Koji je učinkovitiji način za gledanje i molitvu od nadahnute Božje riječi, uključujući Knjigu Otkrivenja? Ali ovdje nam je potrebna kvalifikacija:

… Ne postoji proročanstvo iz Svetih pisama koje je stvar osobne interpretacije, jer nijedno proročanstvo nikada nije došlo ljudskom voljom; već su ljudska bića pokrenuta Duhom Svetim govorila pod uticajem Boga. (2 Pet 1: 20-21)

Ako želimo bdjeti i moliti se s Božjom riječju, to mora biti sa samom Crkvom ko je pisao i na taj način tumači ta Riječ.

… Sveto pismo treba objavljivati, čuti, čitati, primiti i doživjeti kao Božju riječ, u toku apostolskog predanja od kojeg je neodvojivo. —PAPA BENEDIKT XVI., Postinodalna apostolska pobudnica, Verbum Domini, br.7

Zaista, kada je sveti Ivan Pavao II u zoru novog milenijuma pozvao mlade da postanu „jutarnji čuvari“, on je posebno napomenuo da moramo „biti za Rim i za Crkvu“.^[11]Novo Millennio Inuente, br.9, 6. januara 2001

Stoga se može pročitati Knjiga Otkrivenja znajući da su budući trijumf Hrista i Njegove Crkve i kasniji poraz Antikrista i Sotone sadašnja i buduća stvarnost koja čeka ispunjenje.

... dolazi čas i sada je ovdje, kada će se istinski obožavatelji klanjati Ocu u Duhu i istini ... (Ivan 4:23)

 

Prvi put objavljeno 19. novembra 2010, s ažuriranjima danas.  

 

RELATED READING: \ t

Nastavak ovog pisanja:  Živjeti knjigu Otkrivenja

Protestanti i Biblija: Osnovni problem

Raskoš raskoši istine

 

Vaše donacije su ohrabrenje
i hranu za naš stol. Blago tebi
i hvala vam 

 

Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.