Poslušnost vjere

 

Sada Njemu koji te može ojačati,
prema mom jevanđelju i navještaju Isusa Krista...
svim narodima da dovedu do poslušnosti vjere... 
(Rim 16-25)

...ponizio se i postao poslušan do smrti,
čak i smrt na krstu. (Fil 2: 8)

 

GOD mora da odmahuje glavom, ako se ne smije svojoj Crkvi. Jer plan koji se odvija od zore Otkupljenja bio je da Isus pripremi za sebe Nevjestu koja je "Bez mrlje, bora ili bilo čega sličnog, da bi mogla biti sveta i bez mane" (Ef. 5:27). Pa ipak, neki unutar same hijerarhije[1]cf. Završno suđenje dostigli su tačku izmišljanja načina da ljudi ostanu u objektivnom smrtnom grijehu, a ipak se osjećaju “dobrodošli” u Crkvi.[2]Zaista, Bog pozdravlja sve da budu spašeni. Uslov za ovo spasenje su u rečima samog našeg Gospoda: “Pokajte se i vjerujte u evanđelje” (Marko 1:15) Kakva potpuno drugačija vizija od Božje! Kakav ogroman ponor između stvarnosti onoga što se proročki odvija u ovom času — pročišćenja Crkve — i onoga što neki biskupi predlažu svijetu!

U stvari, Isus ide još dalje u svom (odobren) otkrivenja slugi Božjem Luisi Piccarreti. On kaže da ljudska volja može čak proizvesti „dobro“, ali upravo zato što je nečija radnje se vrše u ljudskoj volji, one ne uspijevaju donijeti plod koji On želi da donesemo.

...to do Moja volja [za razliku od "živi po mojoj volji"] je živjeti sa dvije volje na takav način da, kada dajem naredbe da slijedim Moju Volju, duša osjeća težinu svoje volje koja izaziva kontraste. I iako duša vjerno izvršava naredbe Moje Volje, ona osjeća težinu svoje buntovne ljudske prirode, svojih strasti i sklonosti. Koliko je svetaca, iako su možda dostigli vrhunce savršenstva, osjetilo vlastitu volju koja je vodila rat protiv njih, držeći ih potlačenima? Odakle su mnogi bili primorani da poviču:"Ko će me osloboditi ovog tijela smrti?", to je, "Iz ove moje volje koja želi dati smrt dobru koje želim učiniti?" (usp. Rim 7:24) - Isus Luizi, Dar življenja u božanskoj volji u spisima Luise Piccarreta, 4.1.2.1.4

Isus to želi vladati as pravi sinovi i kćeri, a to znači “živjeti u Božanskoj volji”.

Moja kćer, život u Mojoj Volji je život koji najviše podsjeća na [život blaženih] na nebu. Toliko je udaljen od onoga koji se jednostavno prikloni Mojoj Volji i čini je, vjerno izvršavajući njene naloge. Udaljenost između njih dvojice je onoliko koliko je udaljena nebo od zemlje, koliko je to slučaj između sina i sluge i kralja od podanika. —Ibid. (Kindle lokacije 1739-1743), Kindle Edition

Kako je onda strano čak i predlagati ideju da možemo ostati u grijehu...

 

Postepenost zakona: neuređena milost

Bez sumnje, Isus voli čak i najtvrdokornijeg grešnika. Došao je po “bolesne” kako je najavljeno u Jevanđelju[3]cf. Marko 2:17 i opet, preko sv. Faustine:

Neka se nijedna duša ne boji približiti Meni, iako su njeni grijesi kao grimizni... Ne mogu kazniti ni najvećeg grešnika ako se poziva na Moje sažaljenje, nego naprotiv, Ja ga opravdavam u Svojoj nedokučivoj i nedokučivoj milosti. —Izus do Svete Faustine, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, br. 1486, 699, 1146

Ali nigdje u Svetom pismu Isus nikada ne sugerira da možemo nastaviti u svom grijehu jer smo slabi. Dobra vijest nije toliko da ste voljeni, već da se zbog Ljubavi možete vratiti! I ova božanska transakcija počinje kroz krštenje, ili za kršćanina nakon krštenja, kroz ispovijed:

Da je duša bila poput truleža u raspadanju, tako da s ljudskog stanovišta ne bi bilo [nade] u obnovu i sve bi već bilo izgubljeno, s Bogom nije tako. Čudo Božanske milosti u potpunosti vraća tu dušu. Oh, kako su jadni oni koji ne iskoriste čudo Božje milosti! -Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1448

To je razlog zašto sadašnja sofistika — da neko može postepeno pokajanje za greh - je tako snažna laž. Potrebna je milost Hristova, izlivena za nas da bismo ponovo uspostavili grešnika u milost, i izokreće ga, radije, da ponovo uspostavi grešnika u svom ego. Sveti Jovan Pavle II je razotkrio ovu još uvek trajnu jeres poznatu kao "postupnost zakona", rekavši da je...

…ne mogu, međutim, gledati na zakon kao samo na ideal koji treba postići u budućnosti: oni to moraju smatrati zapovijedi Krista Gospodina da se poteškoće savladaju postojanošću. I tako ono što je poznato kao 'zakon postupnosti' ili napredovanje korak po korak ne može se poistovjetiti sa 'postupnošću zakona', kao da postoje različiti stupnjevi ili oblici propisa u Božjem zakonu za različite pojedince i situacije. -Familiaris Consortiumne. 34

Drugim riječima, iako je rast u svetosti proces, odluka da se raskine s grijehom danas je uvijek imperativ.

O, da biste danas čuli njegov glas: 'Ne otvrdnjavajte svoja srca kao na pobuni.' (Jevrejima 3:15)

Neka vaše 'Da' znači 'Da', a vaše 'Ne' znači 'Ne'. Sve više je od zloga. (Matej 5:37)

U priručniku za ispovjednike stoji:

Pastoralni “zakon postupnosti”, koji se ne smije brkati sa “postupnošću zakona”, koji bi težio da umanji zahtjeve koji nam postavlja, sastoji se od zahtjeva za odlučujući prekid sa grijehom zajedno sa a progresivni put prema potpunom sjedinjenju sa voljom Božjom i njegovim zahtjevima ljubavi.  -Vademekum za ispovjednike, 3:9, Papsko vijeće za porodicu, 1997

Čak i za onoga ko zna da je nevjerovatno slab i da može čak i pasti, on je još uvijek pozvan da se uvijek iznova približava „izvoru milosrđa“, crpeći milost, kako bi pobijedio grijeh i rasti u svetosti. Koliko puta? Kao što je tako lijepo rekao papa Franjo na početku svog pontifikata:

Gospod ne razočara one koji preuzimaju ovaj rizik; kad god zakoračimo prema Isusu, shvatimo da je on već tu i da nas čeka raširenih ruku. Sada je vrijeme da se kaže Isusu: „Gospode, dao sam da me prevari; na hiljadu načina sam se klonio tvoje ljubavi, ali evo me još jednom, da obnovim svoj savez s tobom. Trebam te. Spasi me još jednom, Gospode, uzmi me još jednom u svoj otkupiteljski zagrljaj”. Kako je dobar osjećaj vratiti mu se kad god smo izgubljeni! Dozvolite mi da još jednom kažem: Bog se nikad ne umara da nam oprašta; mi smo ti koji se umorimo od traženja njegove milosti. Hristos, koji nam je rekao da oprostimo jedni drugima "sedamdeset puta sedam" (Mt 18:22) nam je dao svoj primjer: On nam je oprostio sedamdeset puta sedam. -Evangelii Gaudium, n 3

 

Sadašnja konfuzija

Pa ipak, gore navedena hereza nastavlja rasti u određenim krugovima.

Pet kardinala je nedavno zatražilo od pape Franje da pojasni da li je „ Široko rasprostranjena praksa blagoslova istospolnih zajednica je u skladu s Otkrivenjem i Učiteljstvom (KKC 2357).“[4]cf. Oktobarsko upozorenje Odgovor je, međutim, samo stvorio daljnju podjelu u Tijelu Kristovom, jer su naslovnici širom svijeta buktali: “Blagoslovi za istospolne zajednice mogući u katoličanstvu".

Kao odgovor kardinalima dubia, Franjo je napisao:

…stvarnost koju nazivamo brakom ima jedinstvenu suštinsku konstituciju koja zahtijeva ekskluzivno ime, neprimjenjivo na druge stvarnosti. Iz tog razloga Crkva izbjegava bilo kakvu vrstu obreda ili sakramentala koji bi mogli biti u suprotnosti s ovim uvjerenjem i sugerirati da se brakom priznaje nešto što nije brak. —2. oktobar 2023; vaticannews.va

Ali onda dolazi ono "međutim":

Međutim, u našim odnosima s ljudima ne smijemo izgubiti pastirsko milosrđe, koje treba da prožima sve naše odluke i stavove... Stoga pastirska razboritost mora na odgovarajući način razaznati da li postoje oblici blagoslova, koje traži jedna ili više osoba, a koji ne prenose pogrešan koncept braka. Jer kada se traži blagoslov, to je izražavanje molbe Bogu za pomoć, molbe da živimo bolje, povjerenja u Oca koji nam može pomoći da živimo bolje.

U kontekstu pitanja – da li je „blagoslovljavanje istospolnih zajednica“ dozvoljeno – jasno je da se kardinali nisu pitali mogu li pojedinci jednostavno tražiti blagoslov. Naravno da mogu; i Crkva od početka blagosilja grešnike poput tebe i mene. Ali čini se da njegov odgovor implicira da možda postoji način da se njima da blagoslov sindikati, ne nazivajući to brakom — pa čak sugerira da tu odluku trebaju donijeti, ne biskupske konferencije, već sami svećenici.[5]Vidi (2g), vaticannews.va. Stoga su kardinali tražili grublje pojašnjenje ponovo nedavno, ali odgovor nije stigao  Inače, zašto jednostavno ne ponoviti ono što je Kongregacija za doktrinu vjere već jasno rekla?

…nije dozvoljeno davati blagoslov vezama ili partnerstvima, čak i stabilnim, koji uključuju seksualnu aktivnost izvan braka (tj. izvan neraskidive zajednice muškarca i žene koja je sama po sebi otvorena za prenošenje života), kao što je slučaj zajednica između osoba istog pola. Prisutnost u takvim odnosima pozitivnih elemenata, koji se sami po sebi trebaju cijeniti i cijeniti, ne može opravdati te odnose i učiniti ih legitimnim objektima crkvenog blagoslova, budući da pozitivni elementi postoje u kontekstu zajednice koja nije naređena Stvoriteljevom planu. . - “Responsum Kongregacije za doktrinu vjere a dubium o blagoslovu zajednica osoba istog pola”, 15.; press.vatican.va

Jednostavno rečeno, Crkva ne može blagosloviti grijeh. Stoga, bilo da se radi o heteroseksualnim ili “homoseksualnim” parovima koji su uključeni u “seksualnu aktivnost izvan braka”, oni su pozvani da naprave definitivan raskid s grijehom kako bi ušli ili ponovno ušli u jedinstvo s Kristom i Njegovom Crkvom.

Kao poslušna djeca, ne budite u skladu sa strastima svog nekadašnjeg neznanja, nego kako je svet onaj koji vas je pozvao, budite i sami sveti u svom ponašanju; budući da je napisano: "Budite sveti, jer sam ja svet." (1. Petrova 1:13-16)

Bez sumnje, ovisno o tome koliko je njihov odnos i uključenost složen, ovo može zahtijevati tešku odluku. I tu su sakramenti, molitva, pastoralno saosjećanje i osjećajnost neophodni.  

Negativan način gledanja na sve ovo je puka naredba da se povinujemo pravilima. Ali Isus ga, radije, pruža kao poziv da bude Njegova Nevjesta i uđe u Njegov božanski život.

Ako me volite, držat ćete moje zapovijesti... Ovo sam vam rekao da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. (Jovan 14:15, 15:11)

Sveti Pavle ovu usklađenost s Božjom Riječi naziva “poslušnošću vjere”, koja je prvi korak ka rastu u onoj svetosti koja će zaista definirati Crkvu u sljedećem razdoblju... 

Preko njega smo primili milost apostolstva, da ostvarimo poslušnost vjere... (Rim 1:5)

…njegova mlada se spremila. Dozvoljeno joj je da nosi svijetlu, čistu lanenu odjeću. (Otkrivenje 19:7-8)

 

 

Related Reading

Simple Obedience

Crkva na strmini – II dio

 

Potporno Ministarstvo sa punim radnim vremenom:

 

sa Nihil Prepreka

 

Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.

Sada na Telegramu. Kliknite:

Pratite Marka i dnevne "znakove vremena" na MeWe:


Pratite Markova djela ovdje:

Slušajte sljedeće:


 

 
Print friendly, PDF i e-pošta

Fusnote

Fusnote
1 cf. Završno suđenje
2 Zaista, Bog pozdravlja sve da budu spašeni. Uslov za ovo spasenje su u rečima samog našeg Gospoda: “Pokajte se i vjerujte u evanđelje” (Marko 1:15)
3 cf. Marko 2:17
4 cf. Oktobarsko upozorenje
5 Vidi (2g), vaticannews.va. Stoga su kardinali tražili grublje pojašnjenje ponovo nedavno, ali odgovor nije stigao
objavljeno u HOME, VJERA I MORAL.