III DIO - OTKRIVENI STRAHOVI
ONA hranio i oblačio siromašne ljubavlju; njegovala je umove i srca pomoću Riječi. Catherine Doherty, osnivačica apostolata Kuće Madone, bila je žena koja je poprimila „miris ovaca“, a da nije poprimila „smrad grijeha“. Neprestano je hodala tankom granicom između milosrđa i hereze prihvaćajući najveće grešnike dok ih je pozivala na svetost. Znala je reći,
Idite bez straha u dubinu ljudskih srca ... Gospod će biti s vama. —Od Mali mandat
Ovo je jedna od onih Gospodinovih „riječi“ koje mogu prodrijeti "Između duše i duha, zglobova i srži i sposobnih da razaznaju odraze i misli srca." [1]cf. Jevr 4: 12 Katarina otkriva sam korijen problema i sa takozvanim „konzervativcima“ i „liberalima“ u Crkvi: to je naša strah da uđe u ljudska srca kao što je to učinio Hristos.
OZNAKE
U stvari, jedan od razloga zašto tako brzo pribjegavamo etiketama „konzervativan“ ili „liberalan“ itd. je taj što je to zgodan način da zanemarimo istinu koju drugi možda govori stavljanjem drugog u zvučno izoliranu kutiju kategorija.
Isus je rekao:
Ja sam put i istina i život. Ocu niko ne dolazi osim preko mene. (Jovan 14: 6)
„Liberal“ se općenito doživljava kao onaj koji naglašava „put“ Kristov, a to je milosrđe, isključujući istinu. "konzervativac" 
smatra se da općenito naglašava „istinu“, ili doktrinu, isključujući dobročinstvo. Problem je u tome oboje su u jednakom riziku od samoobmane. Zašto? Jer tanka crvena linija između milosrđa i jeresi je uski put oba istina i ljubav koja vodi u život. A ako isključimo ili iskrivimo jedno ili drugo, rizikujemo da i sami postanemo kamen spoticanja koji sprečava druge da dođu Ocu.
I tako, za potrebe ove meditacije, koristit ću ove oznake, govoreći općenito, u nadi da ću razotkriti naše strahove, koji neizbježno stvaraju kamen spoticanja - na obje "strane".
…onaj ko se boji još nije savršen u ljubavi. (1. Jovanova 4:18)
KOREN NAŠIH STRAHOVA
Najveća rana u ljudskom srcu je, u stvari, samonanesena rana strah. Strah je zaista suprotan povjerenju, a bio je nedostatak povjerenje u Božjoj riječi koja je dovela do pada Adama i Eve. 
Ovaj strah je, dakle, samo pojačao:
Kad su začuli zvuk Gospodina Boga kako šeta vrtom u propušno doba dana, muškarac i njegova supruga sakrili su se od Gospoda Boga među drvećem u vrtu. (Post 3: 8)
Kajin je ubio Abela iz straha da ga Bog više voli... i milenijumima nakon toga, strah u svim svojim vanjskim oblicima sumnje, osuđivanja, kompleksa inferiornosti, itd. počeo je razdvojiti narode dok je Abelova krv tekla u svaki narod.
Iako Bog kroz krštenje uklanja ljagu istočnog grijeha, naša pala ljudska priroda i dalje nosi ranu nepovjerenja, ne samo prema Bogu, već i prema našem bližnjem. Zbog toga je Isus rekao da moramo postati poput male djece da bismo ponovo ušli u “raj”. [2]cf. Matej 18:3; zašto Pavle uči da ste po milosti spaseni vjera.[3]usp. Ef 2:8
Poverenje.
Bez obzira na to, konzervativci i liberali i dalje prenose nedostatak povjerenja u Rajski vrt i sve njegove nuspojave u naše dane. Jer konzervativci bi rekli da je ono što je izbacilo Adama i Evu iz bašte to što su prekršili Božju zapovest. Liberal bi rekao da je čovjek slomio Božje srce. Rešenje je, kaže konzervativac, držati se zakona. Liberal kaže da je ponovo voleti. Konzervativac kaže da čovječanstvo mora ostati prekriveno lišćem srama. Liberal kaže da stid nema svrhe (i nema veze što konzervativac krivi ženu, dok liberal krivi muškarca.)
Istina, oboje su u pravu. Ali ako isključuju istinu onog drugog, onda su oboje u krivu.
THE FEARS
Zašto na kraju naglašavamo jedan aspekt Jevanđelja u odnosu na drugi? Strah. Moramo “ići bez straha u dubinu ljudskih srca” i zadovoljiti i duhovne i emocionalne/fizičke potrebe čovjeka. Ovdje St. Jakov uspostavlja odgovarajuću ravnotežu.
Religija koja je čista i neokaljana pred Bogom i Ocem je ova: brinuti se za siročad i udovice u njihovoj nevolji i čuvati sebe neokaljanim od svijeta. (Jakovljeva 1:27)
Kršćanska vizija je i “pravda i mir”. Ali liberal umanjuje greh, stvarajući tako lažni mir; konzervativac prenaglašava pravdu i tako krade mir. Suprotno onome što misle, obojici nedostaje milosrđa. Jer istinsko milosrđe ne zanemaruje grijeh, već čini sve što je moguće da ga oprosti. Obje strane strahuju moć milosrđa.
Dakle, strah zabija klin između „milosrđa“ i „istine“ koja je Hrist. Moramo prestati osuđivati jedni druge i shvatiti 
da svi na ovaj ili onaj način patimo od straha. Liberal mora prestati da osuđuje konzervativce govoreći da im nije stalo do ljudi, već samo do doktrinarne čistoće. Konzervativci moraju prestati da osuđuju liberale govoreći da im nije stalo do duše osobe, već samo do površne. Svi bismo mogli naučiti iz primjera pape Franje u “umijeću slušanja” drugoga.
Ali evo osnovnog problema za oba: nijedan od njih ne vjeruje u potpunosti u moć i obećanja Isusa Krista. Oni ne vjeruju u Božja riječ.
Liberalni strahovi
Liberal se boji vjerovati da se istina može sa sigurnošću znati. To „istina traje; učvršćen da stoji čvrsto poput zemlje.” [4]Psalam 119: 90 On ne vjeruje u potpunosti da će Duh Sveti zapravo, kao što je Krist obećao, uputiti nasljednike apostola “na svu istinu” [5]John 16: 13 i da će vas „spoznaja“ ove istine, kao što je Hrist obećao, „osloboditi“. [6]8:32 Ali čak i više od toga, liberal ne vjeruje u potpunosti niti shvaća da ako je Isus “istina” kako je rekao, onda postoji moć u istini. Da kada predstavljamo Istinu u ljubavi, to je kao sjeme koje sam Bog sadi u tuđe srce. Stoga, zbog ovih sumnji u moć istine, liberal često svodi evangelizaciju na prvenstveno brigu o psihičkim i fizičkim potrebama isključujući autentične potrebe duše. Međutim, sveti Pavle nas podseća:
Kraljevstvo Božje nije stvar hrane i pića, već pravednosti, mira i radosti u Duhu Svetom. (Rim 14:17)
Tako se liberal često plaši da uđe u dubinu ljudskih srca sa Hristom, svetlošću istine, da bi osvetlio put ka duhovnoj slobodi koja je izvor čovekove sreće.
[To je] iskušenje da se zanemari “depositum fidei ” [depozit vjere], ne misleći o sebi kao o čuvarima, već kao o vlasnicima ili gospodarima [njega]. —PAPA FRANJO, Završne riječi Sinode, Katolička novinska agencija, 18. listopada 2014.
Konzervativni strahovi
S druge strane, konzervativci se plaše vjerovati da je milosrđe evanđelje za sebe i to "Ljubav pokriva mnoštvo grijeha." [7]1: Peter 4: 8 Konzervativci često vjeruju da nije ljubav nego doktrina kojom moramo pokriti tuđu golotinju ako želimo da imaju bilo kakvu šansu da uđu u raj. Konzervativac često ne veruje Hristovom obećanju da je On u „najmanjoj braći“, [8]cf. Matej 25:45 da li su katolici ili ne, a tu ljubav ne može samo 
sipajte ugalj na glavu neprijatelja, ali otvorite njihova srca istini. Konzervativac ne vjeruje u potpunosti niti shvaća da ako je Isus “put” kako je rekao, onda postoji natprirodno moć u ljubavi. Da kada predstavljamo Ljubav u istini, ona je poput sjemena koje sam Bog sadi u tuđe srce. Zato što sumnja snaga ljubavi, konzervativac često svodi evangelizaciju na samo uvjeravanje drugih u istinu, pa čak i na skrivanje iza istine, na isključivanje emocionalnih, pa čak i fizičkih potreba drugoga.
Međutim, Sv. Pavle odgovara:
Jer kraljevstvo Božje nije stvar razgovora već snage. (1. Kor 4)
Tako se konzervativac često plaši da uđe u dubinu ljudskih srca sa Hristom, toplinom ljubavi, kako bi zagladio put ka duhovnoj slobodi koja je izvor čovekove sreće.
Pavle je pontifeks, graditelj mostova. Ne želi da postane graditelj zidova. Ne kaže: "Idolopoklonici, idite u pakao!" Ovo je stav Pavla... Izgradite most do njihovog srca, kako bi onda napravili još jedan korak i najavili Isusa Hrista. —PAPA FRANJO, Homilija, 8. maja 2013.; Catholic News Service
ŠTA ISUS IMA DA REĆI: POKAJTE SE
Poslao sam stotine pisama od završetka Sinoda u Rimu, a uz nekoliko rijetkih izuzetaka, mnogi od ovih temeljnih strahova nalaze se između svakog reda. Da, čak i strahovi da će Papa „promijeniti doktrinu“ ili „promijeniti pastoralne prakse koje će potkopati doktrinu“ samo su podstrahovi ovih korijenskih strahova.
Jer ono što Sveti Otac čini hrabro vodi Crkvu duž tanke crvene linije između milosrđa i krivovjerja – i to razočarava obje strane (baš kao što su mnogi bili razočarani Kristom jer nije dovoljno postavio zakon kao trijumfalni kralj, ili za izlažući to previše jasno, razbjesnivši tako farizeje.) Liberalima (koji zapravo čitaju riječi pape Franje, a ne naslove), razočarani su jer je, dok je on davao primjer siromaštva i poniznosti, signalizirao da on ne mijenja doktrinu. Konzervativcima (koji čitaju naslove, a ne njegove riječi), razočarani su jer Franjo ne postavlja zakon kako bi oni željeli.
U onome što bi jednog dana moglo biti zabilježeno kao jedan od najproročanskih govora našeg vremena od pape, vjerujem da Isus direktno se obraćao liberalima i konzervativcima u univerzalnoj Crkvi na kraju Sinode (čitaj Pet ispravki). Zašto? Jer svijet ulazi u čas u kojem, ako se bojimo hodati u vjeri u snagu Kristove istine i ljubavi – ako sakrijemo „talenat” Svetog Predanja u zemlju, ako režimo kao stariji brat na rasipni sinovi, ako zanemarimo svog bližnjeg za razliku od milosrdnog Samarićanina, ako se zaključamo u zakon kao fariseji, ako viknemo „Gospode, Gospode“, ali ne činimo Njegovu volju, ako zažmurimo pred siromasima—onda mnogo, mnogo duša volja biti izgubljen. I mi ćemo morati da damo račune – i liberali i konzervativci.
Dakle, konzervativcima koji se plaše moći ljubav, ko je Bog, Isus kaže:
Znam tvoja djela, tvoj trud i tvoju izdržljivost, i da ne možeš tolerisati zle; testirali ste one koji sebe nazivaju apostolima, ali to nisu, i otkrili da su oni varalice. Štaviše, vi ste izdržljivi i patili ste za ime moje, i niste se umorili. Ipak, ovo vam smetam: izgubili ste ljubav koju ste imali na početku. Shvatite koliko ste daleko pali. Pokajte se i činite djela koja ste radili na početku. Inače ću doći k tebi i maknuti tvoj svijećnjak s njegovog mjesta, osim ako se ne pokaješ. (Otkrivenje 2:2-5)
Papa Franjo je to rekao ovako: da se „konzervativci“ moraju pokajati zbog...
…neprijateljska nefleksibilnost, odnosno želja da se zatvori unutar pisane riječi, (slova) i ne dopušta da nas Bog iznenadi, Bog iznenađenja, (duh); u okviru zakona, u okviru sigurnosti onoga što znamo, a ne onoga što još treba da naučimo i da postignemo. Od vremena Hrista, to je iskušenje revnih, skrupuloznih, brižnih i takozvanih – danas – „tradicionalista“, a takođe i intelektualaca. —PAPA FRANJO, Završne riječi Sinode, Katolička novinska agencija, 18. listopada 2014.
Za liberale koji se plaše moći istina, ko je Bog, Isus kaže:
Znam vaša djela, vašu ljubav, vjeru, služenje i izdržljivost, i da su vaša posljednja djela veća od prvih. Ipak, smatram vam da tolerirate ženu Jezabelu, koja sebe naziva proročicom, koja uči i obmanjuje moje sluge da bludniče i jedu hranu žrtvovanu idolima. Dao sam joj vremena da se pokaje, ali ona odbija da se pokaje za svoju bludnost. (Otkrivenje 2:19-21)
Papa Franjo je to ovako rekao: da se “liberali” moraju pokajati za...
…destruktivna sklonost dobroti, koja u ime varljive milosti veže rane bez prethodnog izliječenja i liječenja; koja liječi simptome, a ne uzroke i korijene. To je iskušenje „dobrih“, zastrašujućih, a takođe i takozvanih „progresivnih i liberalnih“. —Katolička novinska agencija, 18. oktobra 2014
VJERA I JEDINSTVO
Dakle, braćo i sestre – i “liberali” i “konzervativci” – nemojmo se obeshrabriti ovim blagim ukorima.
Sine moj, ne preziruj disciplinu Gospodnju i ne gubi duh kada ga on ukori; za koga Gospod voli, on disciplinuje; on biče svakog sina kojeg prizna. (Jevrejima 12:5)
Radije, hajde da ponovo čujemo apel na povjerenje:
Ne boj se! Otvorite širom vrata Hristu”! —SVETI IVAN PAVAO II, Homilija, Trg Svetog Petra, 22. oktobra 1978, br. 5
Ne plašite se da uđete u srca ljudi snagom Hristove reči, toplinom Hristove ljubavi, isceljenjem Hristove 
milost. Jer, kako je dodala Catherine Doherty, “Gospod će biti s vama.”
Ne boj se slušati jedni drugima, a ne etiketa Neki drugi. "Ponizno smatrajte druge važnijim od sebe" rekao je sv. Pavle. Na taj način možemo početi da budemo "Isto um, sa istom ljubavlju, ujedinjeni srcem, misleći jedno." [9]cf. Fil 2: 2-3 A šta je to jedna stvar? Da postoji samo jedan put do Oca, a to je kroz način a istina, to dovodi do život.
Oba. To je tanka crvena linija kojom možemo i moramo hodati da bismo bili istinsko svjetlo svijeta koje će ljude izvesti iz tame u slobodu i ljubav Očevog naručja.
POVEZANO ČITANJE
Za ovaj redovni apostolat potrebna vam je podrška.
Blago vama i hvala vam!
