NIJE dugo nakon što smo se vjenčali, moja supruga je zasadila naš prvi vrt. Vodila me u obilazak ukazujući na krompir, grah, krastavce, salatu, kukuruz itd. Nakon što mi je pokazala pokazujući redove, okrenuo sam se prema njoj i rekao: "Ali gdje su kiseli krastavci?" Pogledala me, pokazala na red i rekla: "Krastavci su tamo."
"Znam", rekao sam. "Ali gdje su kiseli krastavci?" Moja me supruga netremice pogledala, polako podigla prst i rekla: „Krastavci jesu tamo. "
Gledao sam je kao da je luda. Ponovno sam spustio pogled na red na koji je ona pokazivala ... i odjednom mi je sinulo. Kiseli krastavci su krastavci koji se kisele. Moj Baba je cijeli život krastavce uvijek nazivao „krastavcem kiselih krastavaca“ (i, oj joj yoy, ti kiseli krastavci su bili dobri!).
Ponekad su nam istine pred nosom, a opet, ne vidimo ih zbog prethodnih uvjetovanosti ili nedostatka znanja. Ili zato što nemamo Želim da vidim istinu.
Poput mlade dame u dvadesetima koja mi je juče napisala. Njezina majka je ovdje govorila o spisima, ali ova djevojka nije htjela imati nikakve veze s njima. Zapravo su je naljutili. Bila je pristalica koja je napustila svoju vjeru, vodeći životni stil suprotan Evanđelju. Ali jednog dana otišla je na misu sa svojom majkom, a kad se vratila, odlučila je pročitati neke moje spise. Čitala je za sati. Pa je pitala Boga ima li istine u stvarima ovdje napisanim. Imala je Gospodinovo iskustvo koje je bilo tako duboko, rekla je da to ne može učiniti pravdom. Počela je redovito ići na misu i ispovijed, a sada se svakodnevno moli. Ona kaže, „Tokom protekle godine osjećam da me Gospod toliko naučio! Osjećam bliskost s njim i našom Nebeskom majkom koju nikada nisam doživio. "
Neke se stvari skrivaju na vidiku, a potrebno je iskustvo, novo znanje, mudrost, razumijevanje i posebno spremnost da ih otkrijemo.
MOŽDA NIJE TAKO KRITIČNA NAKON SVEGA ...
Tako je i sa raspravama o Otkrivenju ovdje ove sedmice. Neki od vas bi se mogli zapitati predstavljam li novo učenje o Gospodnjem dolasku da uspostavi Njegovu euharistijsku vladavinu do krajeva zemlje. Ili da je ovo možda neka vrsta hereze. Činjenica je da je ovo učenje iz na samom početku, od samih apostola. Rani crkveni oci - ti prvi učenici Crkve koji su izlagali apostolsko učenje - uzeli su Knjigu Otkrivenja kao njenu nominalnu vrednost. Nisu ušli u vrstu mentalne gimnastike koju danas mnogi rade da bi došli do simboličke interpretacije koja ostavlja više postavljenih pitanja nego odgovora.
Iako su mnogi aspekti apokalipse svetog Jovana simbolični, on je dao i direktnu hronologiju posljednjih svjetskih faza:
1. Nacije bi se pobunile u otpadništvu;
2. Dobili bi vođu kakvog zaslužuju: „zvijer“, Antikrista;
3. Hristos bi se vratio da sudi zvijeri i narodima (sud živih), uspostavljajući svoju vladavinu u Njegovim svecima—pravi trijumf Crkve-dok bi Sotona bio privremeno okovan vremenskim periodom (simbolično, „hiljadu godina“).
4. Nakon ovog razdoblja mira, Sotona će biti razriješen u posljednjoj pobuni protiv svetaca, ali vatra će uništiti Božije neprijatelje i dovesti historiju do svog dramatičnog završetka presudom mrtvih i početkom Novog neba i Nove Zemlje.
Sada su rani crkveni oci predavali ovu hronologiju kao apostolski istina, da su dolazila „vremena kraljevstva“, posebno vrijeme „blagoslova“.
Dakle, prorečeni blagoslov nesumnjivo se odnosi na vrijeme Njegovog Kraljevstva, kada će pravednik vladati ustajanjem iz mrtvih; kada će stvaranje, preporođeno i oslobođeno ropstva, donijeti obilje hrane svih vrsta iz nebeske rose i plodnosti zemlje, baš kako se sjećaju stariji. Oni koji su vidjeli Jovana, Gospodnjeg učenika, [kažu nam] da su od njega čuli kako je Gospod učio i govorio o tim vremenima ... —Sv. Irinej Lionski, crkveni otac (140–202. N. E.); Adversus Haereses, Irinej Lionski, V.33.3.4, Oci Crkve, CIMA Publishing Co .; (Sveti Irinej je bio učenik svetog Polikarpa, koji je znao i učio od apostola Jovana, a kasnije ga je Ivan posvetio za biskupa u Smirni.)
Ali mnogi od ranih jevrejskih obraćenika vjerovali su da će sam Isus doći u slavi da zavlada na zemlji u mesu pred kraj vremena za doslovnih „hiljadu godina“ (Otk. 20: 1-6), uspostavljajući političko kraljevstvo usred gozbi i gozbi. Ali to je osuđeno kao hereza (usp. Milenijarizam - šta je, a što nije). Iz tog razloga je stoljećima kasnije, sveti Augustin, između ostalih, pokušavajući izbjeći ovu herezu, dao „hiljadu godina“ simboličku interpretaciju. Ponudio je ovo mišljenje:
... koliko mi pada na pamet ... [St. John] je hiljadu godina koristio kao ekvivalent za cijelo vrijeme ovog svijeta, upotrijebivši broj savršenstva da obilježi punoću vremena. —Sv. Augustin od Hipona (354-430) naše ere, De Civitate Dei “Grad Božji”, Knjiga 20, pogl. 7
Dakle, to je stav koji su do danas zauzimali nekoliko katoličkih bibličara, a da nisu pažljivije ispitivali alegorijski jezik crkvenih otaca i starozavjetnih proročanstava vezanih za nadolazeću „eru mira“. Međutim, oni možda ne shvaćaju da je sveti Augustin takođe dao je tumačenje Otkrivenja 20 koje je bilo u skladu sa:
—Obično čitanje kronologije svetog Jovana;
—Sv. Petrovo učenje da je „s Gospodom jedan dan poput hiljadu godina, a hiljadu godina kao jedan dan“ (2. Pet 3);
—I onim što su rani crkveni oci takođe učili, obilježavajući ljudsku istoriju od 4000. pne, i to ...
... trebala bi uslijediti nakon završetka šest hiljada godina, od šest dana, neka vrsta sedmog dana subote u sljedećih tisuću godina ... I ovo mišljenje ne bi bilo neugodno, ako bi se vjerovalo da radosti svetaca, u ta subota će biti Duhovno, i posljedično na prisustvo Boga... —Sv. Augustin od Hipona (354-430. N. E.),Grad Božji, Bk. XX, pogl. 7
Upravo je to bio zaključak Teološke komisije 1952. godine koja je objavila Učenja katoličke crkve, …
… Nadati se nekom moćnom Hristovom trijumfu ovdje na zemlji prije konačnog završetka svih stvari. Takva pojava nije isključena, nije nemoguća, nije sve sigurno da neće biti produženog razdoblja trijumfalnog kršćanstva prije kraja ... Ako prije tog konačnog kraja treba nastupiti period, više ili manje produžen, trijumfalnog svetosti, takav rezultat neće donijeti ukazanje Kristove ličnosti u Veličanstvu, već djelovanje onih sila posvećenja koje su sada na djelu, Duha Svetoga i Sakramenata Crkve. -Nastava katoličke crkve: sažetak katoličke doktrine, The MacMillan Company, 1952), str. 1140
Neću dalje ulaziti u to kako i zašto je ovaj dolazak Kraljevstva Hristovog „na zemlji kao što je i na nebu“ zamračen i pogrešno shvaćen. O tome možete pročitati u Kako se izgubila era. Ali zaključit ću postavljanjem pitanja: ako je učenje o nadolazećoj „eri mira“ prije savršavanja svih stvari jeres koju su učili crkveni oci - učenje za koje kažu da je došlo ravno od apostola Jovana - onda šta još da li bismo sada trebali dovesti u pitanje ono što je takođe došlo od Ivana? Stvarno prisustvo Euharistije? Utjelovljenje Riječi postalo je tijelom? Mislim da ste shvatili moju poentu. Razlog zbog kojeg je Katolička crkva takva kakva je danas upravo zato što je i bila vjeran ranim crkvenim ocima i „polog vjere“.
… Ako bi se trebalo pojaviti neko novo pitanje o kojem nije doneta takva odluka, trebali bi se obratiti mišljenjima svetih Otaca, barem onih koji, svako u svoje vrijeme i na svom mjestu, ostaju u jedinstvu zajedništva i vjere, bili su prihvaćeni kao odobreni gospodari; i ma što se moglo utvrditi da su oni držali, s jednim umom i s jednim pristankom, ovo bi trebalo smatrati istinskom i katoličkom doktrinom Crkve, bez ikakve sumnje ili skrupula. —Sv. Vincent iz Lerinsa, zajedništvo iz 434. godine, „Za antiku i univerzalnost katoličke vjere protiv nepristojnih novosti svih hereza“, Ch. 29, n. 77
Možda je vrijeme da preispitamo apokaliptična Pisma u svjetlu činjenice da Gospa i sama uči ono što nam je već pred nosom.
Da, u Fatimi je obećano čudo, najveće čudo u istoriji svijeta, drugo nakon Uskrsnuća. I to će čudo biti doba mira koje nikada prije nije dodijeljeno svijetu. —Kardinal Mario Luigi Ciappi, papin teolog Pija XII, Ivana XXIII, Pavla VI, Ivana Pavla I i Ivana Pavla II; 9. oktobra 1994; Porodični katekizam; str. 35
Vrijednije primjedbe proročanstava koja se odnose na „posljednja vremena“ imaju jedan zajednički kraj, koji najavljuju velike katastrofe pred čovječanstvom, trijumf Crkve i obnovu svijeta. -Katolička enciklopedija, Proročanstvo, www.newadvent.org
Ja i svaki drugi pravoslavni kršćanin osjećamo se sigurno da će doći do uskrsnuća tijela, nakon čega će uslijediti hiljadu godina u obnovljenom, ukrašenom i proširenom gradu Jeruzalemu, kako su najavili proroci Ezekiel, Izaija i drugi ... Čovjek među nama imenovan Ivan, jedan od Hristovih apostola, primio je i predvidio da će Kristovi sledbenici boraviti u Jeruzalemu hiljadu godina, da će se nakon toga dogoditi univerzalno i, ukratko, vječno uskrsnuće i sud. —Sv. Justin Martyr, Dijalog s Tryphoom, Ch. 81, Oci Crkve, Kršćanska baština
POVEZANO ČITANJE
Vlč. Joseph Iannuzzi učinio je ogromnu uslugu Crkvi predstavljajući sistematsku teologiju „ere mira“. Pogledajte njegove knjige Sjaj kreacije i Trijumf Božjeg kraljevstva u milenijumu i krajnjim vremenima, dostupno na Amazonu
Hvala na ljubavi, molitvama i podršci!
Za putovanje s Markom ovog Adventa u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.
