NEKI pitao me pre neki dan: "Ne napuštaš Svetog oca ili istinski magisterija, zar ne?" Iznenadilo me pitanje. “Ne! šta ti je ostavilo takav utisak??" Rekao je da nije siguran. Pa sam ga uvjerio da je raskol ne na stolu. Period.
Riječ Božija
Njegovo pitanje je došlo u trenutku kada je vatra gorjela u mojoj duši Reč Božja. Spomenuo sam to svom duhovnom direktoru, a čak je i on doživljavao unutrašnju glad. Možda ste i vi… Gotovo kao da su kontroverze u Crkvi, politika, sitničavost, igre riječima, dvosmislenost, odobravanje globalnih agendi, itd. Vožnja 
vratim se u sirovu, nerazvodnjenu Božju Reč. zelim konzumirati to.[1]I radim u Sveta euharistija, jer Isus je 'Riječ koja je tijelom postala' (Jovan 1:14) Sveto pismo nikada nije iscrpljeno jer jesu živi, uvek uči, uvek hrani, uvek prosvetljuje srce.
Zaista, Božja riječ je živa i djelotvorna, oštrija od bilo kojeg mača s dvije oštrice, prodire čak između duše i duha, zglobova i srži i može razabrati odraze i misli srca. (Jevreji 4: 12)
Pa ipak, mi kao katolici znamo da subjektivno tumačenje Svetog pisma ima ograničenja. Da su konačno značenje Kristovih riječi razumjeli i povjerili apostoli, i da nam je njihovo učenje predano kroz stoljeća u apostolskom naslijeđu.[2]vidjeti Osnovni problem Dakle, onima kojima je Hristos zadužio da nas pouče,[3]cf. Luka 10:16 i Matej 28:19-20 obraćamo se za tu nepromjenjivu i nepogrešivu Svetu Tradiciju[4]vidjeti Raskoš raskoši istine — inače bi nastao doktrinarni haos.
U isto vrijeme, Papa i biskupi u zajednici s njim samo su sluge Riječi Božje. Kao takvi svi smo mi učenici te Riječi, Isusovi učenici (vidi Ja sam učenik Isusa Hrista). Stoga….
…katolička crkva nije Papina crkva i katolici stoga nisu papisti nego kršćani. Hristos je glava Crkve i od Njega sva božanska milost i istina prelazi na članove Njegovog tela, a to je Crkva... Katolici nisu podanici crkvenih poglavara, kojima duguju slepu kadukalnu poslušnost kao u totalitarnom političkom sistemu . Kao osobe u svojoj savjesti i molitvi, oni idu direktno Bogu u Kristu i u Duhu Svetom. Čin vjere usmjeren je direktno na Boga, a biskupsko učiteljstvo ima samo zadatak da vjerno i potpuno čuva sadržaj objave (datog u Svetom pismu i Apostolskom predanju) i predstavlja Crkvi kako ga je objavio Bog. – kardinal Gerhard Müller, bivši prefekt Kongregacije za doktrinu vjere, Januar 18, 2024, Krizni magazin
Ova osnovna definicija je savršeno tempirana zraka svjetlosti u maglu konfuzije koja je podijelila katolike ovih nekoliko sedmica. Nedavna suđenja dobrim dijelom su posljedica pretjeranog razumijevanja papine nepogrešivosti, pa čak i lažnih očekivanja od čovjeka koji obnaša dužnost. Kao što kardinal Müller napominje u istom intervjuu: “U smislu teološke dubine i preciznosti izraza, papa Benedikt je bio prije izuzetak nego norma u povijesti papa koja je bogata događajima.” Zaista, uživali smo u netaknutim poukama, čak iu nemagisterskim komentarima naših papa u prošlom stoljeću. Čak sam i ja došao do toga da uzimam zdravo za gotovo lakoću s kojom sam ih mogao citirati...
Recovering Perspective
Ali argentinski pontifik je druga priča i podsjetnik da je papin nepogrešivost ograničen je na rijetke prilike u kojima on “potvrđuje svoju braću u vjeri [i] definitivnim činom objavljuje doktrinu koja se odnosi na vjeru ili moral.”[5]Katekizam Katoličke crkve, ne. 891 Dakle, bratsko ispravljanje nije izvan pape – „najpoznatije je pitanje jeresi i ekskomunikacije pape Honorija I“, primjećuje kardinal Müller.[6]vidjeti Velika pukotina
Barque of Peter/Fotografija James Day
Stoga vjerujem da Duh Sveti koristi ovu sadašnju krizu da očisti Crkvu od nje papolatrija — pogrešno mišljenje da su naše pape „apsolutni suveren, čije su misli i želje zakon“.[7]PAPA BENEDIKT XVI, Homilija od 8. maja 2005.; San Diego Union-Tribune Iako daje izgled čvrstog držanja jedinstva, ovo lažno vjerovanje zapravo uzrokuje bezbožnu podjelu:
Kad god neko kaže: „Ja pripadam Pavlu“, a drugi: „Ja pripadam Apolosu“, zar niste samo čovek?… jer niko ne može postaviti temelj osim onoga koji je tamo, naime, Isusa Hrista. (Korinćani 1 3: 4, 11)
Istovremeno, sama tradicija potvrđuje primat Petra — i nemogućnost raskola kao puta za stado:
Ako se čovjek ne drži čvrsto ovog Petrovog jedinstva, da li zamišlja da i dalje drži vjeru? Ako napusti Petrovu stolicu na kojoj je Crkva sagrađena, ima li još uvijek povjerenja da je u Crkvi? - Sveti Kiprijan, biskup Kartagine, „O jedinstvu katoličke crkve“, br. 4; Vera ranih očeva, Vol. 1, str. 220-221
Oni, dakle, koračaju putem opasne zablude koji vjeruju da mogu prihvatiti Krista kao Glavu Crkve, a da se ne drže lojalno Njegovom namjesniku na zemlji. Oni su oduzeli vidljivu glavu, raskinuli vidljive spone jedinstva i ostavili Mistično Tijelo Otkupitelja tako zatamnjeno i tako osakaćeno, da oni koji traže utočište vječnog spasenja ne mogu ga ni vidjeti ni pronaći. —PAPA PIJ XII, Mystici Corporis Christi (O mističnom tijelu Hristovom), 29. juna 1943; n. 41; vatican.va
Međutim, ta lojalnost Papi nije apsolutna. Dolazi kada on vrši svoj "autentični magisterijat"[8]Lumen Gentium, n. 25, vatican.va — izražavanje učenja ili izjava “što, međutim, mora biti eksplicitno ili implicitno sadržano u otkrivenju,” dodaje kardinal Müller.[9]„Božanska pomoć se daje i nasljednicima apostola, poučavajući u zajednici s nasljednikom Petrovim, a na poseban način rimskom biskupu, pastiru cijele Crkve, kada, ne dolazeći do nepogrešive definicije i bez izgovaranja na "definitivni način", oni u vršenju običnog Učiteljstva predlažu učenje koje vodi boljem razumijevanju Otkrivenja u pitanjima vjere i morala. Ovog običnog učenja vjernici se “treba pridržavati s vjerskim pristankom” koje je, iako se razlikuje od pristanka vjere, ipak njegov nastavak.” -CCC, 892 To je ono što učenje Petrovog nasljednika čini „autentičnim“ i u suštini „katoličkim“. Dakle, nedavno bratska ispravka biskupa nije nelojalnost ili odbacivanje Pape, već podrška njegovoj službi.
Nije pitanje da li ste "naklonjeni" papi Franji ili "kontra" papi Franji. Pitanje je obrane katoličke vjere, a to znači obrane Petrove službe u kojoj je Papa uspio. —Kardinal Raymond Burke, Katolički svjetski izvještajJanuar 22, 2018
Dakle, ne morate birati strane – odaberite Svetu Tradiciju jer, na kraju, Papinstvo nije jedan papa. Kakva je to velika tragedija za svijet koji gleda u sebe kada katolici izazivaju skandal, bilo time što su pali u raskol, ili promovirajući kult ličnosti oko Pape, a ne Isusa.
Vrijeme za kupanje!
Šta je „sada reč“ danas? Osjećam da je to Duh koji poziva Crkvu, od vrha do dna, da padne na koljena i ponovo se uroni u Riječ Božju koja nam je darovana u Svetom 
Sveto pismo. Kao što sam napisao novembar, Naš Gospodin Isus priprema Sebi Nevjestu bez mrlje i mane. U tom istom odlomku u Efescima, sveti Pavle nam govori kako:
Hristos je voleo crkvu i predao se za nju da je posveti, čisteći je kupkom u vodi sa Rečju... (Ef 5: 25-26)
Da, to je "sada riječ" za danas: Uzmimo naše Biblije, draga braćo i sestre, i pustimo Isusa da nas okupa u svojoj Riječi - Bibliji u jednu ruku, Katekizam u drugoj.
Što se tiče onih koji koketiraju sa raskolom, samo zapamtite... jedini zvuk koji ćete čuti ako skočite sa Peterovog barka je "pljusak". I to nije kupka koja posvećuje!
Related Reading
Pročitajte kako sam zamalo napustio Katoličku crkvu prije nekoliko decenija… Ostanite i budite lagani!
Hvala svima koji su kliknuli na dugme Doniraj ispod ove sedmice.
Pred nama je dug put da podržimo troškove ovog ministarstva…
Hvala vam svima na ovoj žrtvi i na vašim molitvama!
Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.
Sada na Telegramu. Kliknite:
Pratite Marka i dnevne "znakove vremena" na MeWe:
Pratite Markova djela ovdje:
Slušajte sljedeće:
Fusnote
| ↑1 | I radim u Sveta euharistija, jer Isus je 'Riječ koja je tijelom postala' (Jovan 1:14) |
|---|---|
| ↑2 | vidjeti Osnovni problem |
| ↑3 | cf. Luka 10:16 i Matej 28:19-20 |
| ↑4 | vidjeti Raskoš raskoši istine |
| ↑5 | Katekizam Katoličke crkve, ne. 891 |
| ↑6 | vidjeti Velika pukotina |
| ↑7 | PAPA BENEDIKT XVI, Homilija od 8. maja 2005.; San Diego Union-Tribune |
| ↑8 | Lumen Gentium, n. 25, vatican.va |
| ↑9 | „Božanska pomoć se daje i nasljednicima apostola, poučavajući u zajednici s nasljednikom Petrovim, a na poseban način rimskom biskupu, pastiru cijele Crkve, kada, ne dolazeći do nepogrešive definicije i bez izgovaranja na "definitivni način", oni u vršenju običnog Učiteljstva predlažu učenje koje vodi boljem razumijevanju Otkrivenja u pitanjima vjere i morala. Ovog običnog učenja vjernici se “treba pridržavati s vjerskim pristankom” koje je, iako se razlikuje od pristanka vjere, ipak njegov nastavak.” -CCC, 892 |