Hiljadu godina

 

Tada sam video anđela kako silazi sa neba,
držeći u ruci ključ od ponora i težak lanac.
Zgrabio je zmaja, drevnu zmiju, koja je đavo ili sotona,
i vezao ga na hiljadu godina i bacio u ponor,
koju je zaključao preko nje i zapečatio, tako da više ne može
odvesti narode na stranputicu dok se ne navrši hiljadu godina.
Nakon toga treba ga pustiti na kratko.

Tada sam vidio prijestolje; onima koji su sjedili na njima povjereno je suđenje.
Vidio sam i duše onih kojima su odsječene glave
za njihovo svjedočenje o Isusu i za riječ Božju,
i koji se nisu klanjali zvijeri ili njenom liku
niti su prihvatili njegov žig na svojim čelima ili rukama.
Oni su oživeli i vladali su sa Hristom hiljadu godina.
(Otkrivenje 20:1-4, Prvo misno čitanje u petak)

 

TAMO nije, možda, nijedno Pismo koje se šire tumači, gorljivije osporava i čak izaziva podjele od ovog odlomka iz Knjige Otkrivenja. U ranoj Crkvi, židovski obraćenici vjerovali su da se "hiljadu godina" odnosi na Isusov ponovni dolazak u bukvalno vladajte na zemlji i uspostavite političko kraljevstvo usred tjelesnih banketa i veselja.^[1]“…koji tada ponovo ustanu, uživat će u dokolici neumjerenih tjelesnih banketa, opskrbljenih s toliko mesa i pića koji ne samo da šokiraju osjećaj umjerenih, već čak i prevaziđu mjeru same lakovjernosti.” (Sv. Avgustin, Grad Božji, Bk. XX, Ch. 7) Međutim, crkveni oci su brzo odbacili to očekivanje, proglasivši ga jeresom – što danas nazivamo milerijarizam ^[2]vidjeti Milenijarizam - šta jeste, a što nije i Kako se izgubila era.

Oni koji shvaćaju [Otk 20: 1-6] doslovno i vjeruju u to Isus će doći zavladati na zemlji hiljadu godina pre kraja sveta nazivaju millenaristi. -Leo J. Trese, Objašnjena vjera, str. 153-154, Sinag-Tala Publishers, Inc. (sa Nihil Prepreka i Imprimatur)

Tako, Katekizam Katoličke crkve izjavljuje:

Antihristova obmana već počinje da se oblikuje u svetu svaki put kada se iznese tvrdnja da se unutar istorije ostvari ona mesijanska nada koja se može ostvariti izvan istorije samo kroz eshatološki sud. Crkva je odbacila čak i modificirane oblike ovog falsifikovanja kraljevstva da bi došla pod imenom milenarizam (577), posebnoy „suštinski naopaki“ politički oblik sekularnog mesijanizma. -ne. 676

Na to nas vodi fusnota 577 iznad Denzinger-Schonnmetzerposao (Enchiridion Symbolorum, definicija i izjava de rebus fidei et morum,) koji prati razvoj doktrine i dogme u Katoličkoj crkvi od njenih najranijih vremena:

 

Šta je "hiljadu godina"?

Danas postoje brojna mišljenja o tome na šta se tačno odnosi ovaj milenijum na koji se sveti Jovan. Ono što je ključno za proučavaoca Svetog pisma, međutim, jeste da tumačenje Biblije nije subjektivna stvar. Na saborima u Kartagi (393., 397., 419. n. e.) i Hiponu (393. n. e.) nasljednici apostola su uspostavili "kanon" ili knjige Biblije, kakve ih Katolička crkva danas čuva. Stoga, od Crkve tražimo biblijsko tumačenje — ona koja je „stup i temelj istine“.^[6]1 Tim 3: 15

Posebno gledamo na Rani crkveni oci koji su bili prvi koji su primili i pažljivo razvili „depozit vjere“ koji je od Krista prenio na apostole.

… Ako bi se trebalo pojaviti neko novo pitanje o kojem nije doneta takva odluka, trebali bi se obratiti mišljenjima svetih Otaca, barem onih koji, svako u svoje vrijeme i na svom mjestu, ostaju u jedinstvu zajedništva i vjere, bili su prihvaćeni kao odobreni gospodari; i ma što se moglo utvrditi da su oni držali, s jednim umom i s jednim pristankom, ovo bi trebalo smatrati istinskom i katoličkom doktrinom Crkve, bez ikakve sumnje ili skrupula. —Sv. Vincent iz Lerinsa, Commonitory od 434. naše ere, „Za antiku i univerzalnost katoličke vjere protiv nepristojnih novosti svih hereza“, pogl. 29, n. 77

Rani crkveni oci bili su gotovo jednoglasni da je “hiljadu godina” na koje se pominje sveti Jovan referenca na “dan Gospodnji”.^[7]2 Thess 2: 2 Međutim, ovu brojku nisu protumačili doslovno:

... razumijemo da je period od hiljadu godina označen simboličnim jezikom ... Čovjek među nama po imenu Jovan, jedan od Hristovih apostola, primio je i predvidio da će Hristovi sljedbenici boraviti u Jerusalimu hiljadu godina i da će se nakon toga dogoditi sveopće i, ukratko, vječno uskrsnuće i sud. —Sv. Justin Martyr, Dijalog s Tryphoom, Oci Crkve, Kršćanska baština

Otuda:

Evo, Dan Gospodnji bit će hiljadu godina. - Pismo Barnabe, Oci Crkve, Ch. 15

Njihov znak nije bio samo od Svetog Ivana nego i od Svetog Petra, prvog pape:

Nemojte zanemariti ovu jednu činjenicu, voljeni, da je s Gospodom jedan dan kao hiljadu godina, a hiljadu godina kao jedan dan. (2. Petrova 3: 8)

Crkveni otac Laktancije je izložio da je Dan Gospodnji, iako ne 24-časovni dan, predstavljen njime:

... ovaj naš dan, koji je omeđen izlaskom i zalaskom sunca, predstavlja onaj veliki dan na koji krug od hiljadu godina postavlja svoje granice. —Laktancije, Oci Crkve: Božanski instituti, Knjiga VII, poglavlje 14, Katolička enciklopedija; www.newadvent.org

Tako su, slijedeći direktnu hronologiju Svetog Jovana u 19. i 20. poglavlju Otkrivenja, vjerovali da je Dan Gospodnji:

• počinje u tami bdijenja (period bezakonja i otpadništva) [usp. 2 Solunjanima 2:1-3]

• krešenda u tami (pojava „bezpravnog“ ili „Antihrista“) [up. 2. Solunjanima 2:3-7; Rev 13]

• prati zora (okovanje Sotone i smrt Antihrista) [usp. 2 Solunjanima 2:8; Otk 19:20; Otk 20:1-3]

• slijedi podne (era mira) [usp. Otk 20:4-6]

• do zalaska sunca u vremenu i istoriji (uspon Goga i Magoga i konačni napad na Crkvu) [Otkrivenje 20-7] kada je Sotona bačen u pakao gde su bili Antihrist (zver) i lažni prorok tokom "hiljadu godina" [Otkrivenje 20:10].

Ova poslednja tačka je značajna. Razlog je taj što ćete danas čuti mnoge evanđeoske, pa čak i katoličke propovjednike kako tvrde da se Antihrist pojavljuje na samom kraju vremena. Ali jasno čitanje Apokalipse svetog Jovana govori drugačije - a isto su činili i crkveni oci:

Ali kada će Antikrist opustošiti sve stvari na ovom svetu, kraljevaće tri godine i šest meseci i sedeći u hramu u Jerusalimu; i tada će Gospod doći s Neba u oblacima ... poslati ovog čovjeka i one koji ga slijede u jezero ognjeno; ali dovođenje za pravedna vremena kraljevstva, to jest ostatak, osvećeni sedmi dan ... To će se dogoditi u vremenima kraljevstva, to jest sedmog dana ... prava subota pravednika. —St. Irenej iz Lyona, crkveni otac (140–202 AD); Adversus Haereses, Irenej iz Lyona, V.33.3.4,Oci Crkve, CIMA Publishing Co.

Udarit će nemilosrdnog štapom usta svojih, i dahom usana svojih ubit će zle... Tada će vuk biti gost jagnjeta, a leopard će leći s jarcem... Oni neće povrijediti ili uništiti na cijeloj mojoj svetoj gori; jer će se zemlja ispuniti znanjem o Gospodu, kao što voda pokriva more. (Izaija 11:4-9; up. Otkr. 19:15)

Ja i svaki drugi pravoslavni hrišćanin smo sigurni da će doći do vaskrsenja tela praćenog hiljadu godina u ponovo izgrađenom, ulepšanom i proširenom gradu Jerusalimu, kako su najavljivali proroci Jezekilj, Isaija i drugi… —St. Justin Martyr, Dijalog sa Trifonom, gl. 81, Oci Crkve, Kršćanska baština

Imajte na umu da su crkveni oci istovremeno govorili o "hiljadu godina" i kao "Dan Gospodnji" i kao "odmor u subotu. "^[8]cf. Dolazak subote Oni su to zasnovali na naraciji o stvaranju u Postanku kada se Bog odmarao sedmog dana...^[9]Gen 2: 2

... kao da je to dobra stvar što bi sveci tako trebali uživati ​​u vrsti odmora subote tokom tog perioda [od hiljadu godina '] ... A ovo mišljenje ne bi bilo prigovorno, ako bi se vjerovalo da su radosti svetaca , u toj će subotu biti Duhovnoi posljedično o Božjem prisustvu ... —St. Augustin od Hipa (354-430.g.; crkveni ljekar), De Civitate Dei, Bk XX, pogl. 7, Katoličko sveučilište Amerike Press

Stoga subota i dalje ostaje za Božji narod. (Hebrejima 4: 9)

Barnabino pismo apostolskog oca iz drugog veka uči da se sedmi dan razlikuje od vječan osmi:

... Njegov Sin će doći i uništiti vrijeme bezakonja i suditi bezbožnog, i promijeniti sunce, mjesec i zvijezde - tada će zaista odmarati sedmi dan ... nakon što odmori sve stvari, napravit ću početak osmog dana, odnosno početak drugog svijeta. - Pismo Barnabe (70-79. G.), Koje je napisao apostolski otac drugog veka

I ovdje, u odobrenom proročkom otkrivenju, čujemo našeg Gospodina kako potvrđuje ovu hronologiju svetog Ivana i crkvenih otaca:

Moj ideal u Kreaciji bilo je Kraljevstvo moje volje u duši stvorenja; moja primarna svrha bila je da od čovjeka načinim sliku Božanskog Trojstva na osnovu ispunjenja moje Volje nad njim. Ali kako se čovjek povukao iz Toga, izgubio sam svoje Kraljevstvo u njemu, i čak 6000 godina morao sam izdržati dugu bitku. —Isus slugi Božjem Luisi Piccarreti, iz Luizinih dnevnika, sv. XIX, 20. juna 1926

Dakle, tu imate najjasniju i neprekinutu nit od oba Jovanova otkrivenja, do njihovog razvoja u crkvenim ocima, do privatnog otkrivenja da će, prije kraja svijeta, biti „sedmi dan“ odmora, — „uskrsnuće“ Crkve nakon period Antihrista.

Sveti Toma i sveti Jovan Hrizostom objašnjavaju reči quem Dominus Jesus uništava illustratione adventus sui („Koga će Gospod Isus uništiti sjajem svog dolaska“) u smislu da će Hristos udariti Antikrista zaslijepivši ga sjajem koji će biti poput predznaka i znaka Njegovog Drugog dolaska ... Najviše autoritativan Pogled, a ono koje se čini najviše u skladu sa Svetim pismom jest da će, nakon pada Antikrista, Katolička crkva ponovno ući u period prosperiteta i trijumfa. -Kraj sadašnjeg svijeta i misterije budućeg života, Fr. Charles Arminjon (1824-1885), str. 56-57; Sophia Institute Press

... [Crkva] će slijediti svoga Gospodara u njegovoj smrti i vaskrsnuću. -Katekizam Katoličke crkve, 677

 

Šta je "prvo vaskrsenje"?

Ali šta je zapravo ovo "prvo uskrsnuće". Poznati kardinal Jean Daniélou (1905-1974) je napisao:

Suštinska afirmacija je srednjeg stadija u kojem su uskrsli sveci još uvek na zemlji i još nisu ušli u svoju završnu fazu, jer je to jedan od aspekata misterije posljednjih dana koji tek treba da bude otkriven.. -Istorija ranohrišćanske doktrine pred Savetom u Niceji, 1964, str. 377

Međutim, ako je svrha Ere mira i "hiljadu godina" ponovno uspostavljanje izvorne harmonije stvaranja^[10]„Ovako je ocrtano potpuno djelovanje prvobitnog plana Stvoritelja: kreacija u kojoj su Bog i čovjek, muškarac i žena, čovječanstvo i priroda u harmoniji, u dijalogu, u zajedništvu. Ovaj plan, uznemiren grehom, na čudesniji način je preuzeo Hristos, koji ga tajanstveno, ali delotvorno sprovodi u sadašnjoj stvarnosti, u očekivanju da ga dovede do ispunjenja…”  (PAPA JOVAN PAVLO II, Opća audijencija, 14. februara 2001.) vraćanjem stvorenja u „život u Božanskoj volji“ tako da “čovek se može vratiti u svoje prvobitno stanje stvaranja, svom poreklu i svrsi za koju je stvoren.”^[11]Isus Luisi Piccarreti, 3. juna 1925., sv. 17 onda vjerujem da je Isus sam možda otkrio misteriju ovog odlomka slugi Božjem Luisi Piccarreti.^[12]cf. Uskrsnuće crkve Ali prvo, shvatimo da ovo "prvo vaskrsenje" - iako može imati fizički aspekt, baš kao što je bilo fizičkih uskrsnuća iz mrtvih u vrijeme samog Kristovog vaskrsenja^[13]vidjeti Dolazeće vaskrsenje — prvenstveno jeste Duhovno u prirodi:

Uskrsnuće mrtvih koje se očekuje na kraju vremena već dobija svoje prvo, odlučujuće ostvarenje Duhovno vaskrsenje, primarni cilj djela spasenja. Ona se sastoji u novom životu koji je dao uskrsli Hristos kao plod njegovog otkupiteljskog dela. —PAPA SV. JOVAN PAVLO II, Opća audijencija, 22. april 1998.; vatican.va

Rekao je sveti Toma Akvinski…

… Ove riječi treba razumjeti drugačije, naime o „duhovnom“ uskrsnuću, pri čemu će ljudi ustati iz svojih grijeha na dar milosti: dok je drugo uskrsnuće tijela. Kristova vladavina označava Crkvu u kojoj vladaju ne samo mučenici, već i drugi izabrani, dio koji označava cjelinu; ili kraljuju s Hristom u slavi u pogledu svih, posebno se spominju mučenici, jer oni posebno vladaju nakon smrti koji su se borili za istinu, čak i do smrti. -Summa Theologica, Qu. 77, čl. 1, rep. 4

Stoga se čini da je ispunjenje “Oče naš” povezano s “prvim uskrsnućem” na koje se poziva sv. unutrašnji život Njegove Crkve: “Kraljevstvo Božanske volje”:^[14]„Sada kažem ovo: ako se čovjek ne okrene nazad kako bi uzeo moju Volju kao život, kao pravilo i kao hranu, da se pročisti, oplemeni, pobožanizuje, da se postavi u prvi čin stvaranja i uzme moju volju kao njegovo nasleđe, dodeljeno mu od Boga – sama Dela Otkupljenja i Posvećenja neće imati svoje obilne efekte. Dakle, sve je u mojoj volji – ako to čovjek uzme, on uzima sve.” (Isus Luizi, 3. jun 1925. sveska 17

Sada, moje Vaskrsenje je simbol duša koje će formirati svoju Svetost u mojoj Volji. —Isus Luisi, 15. aprila 1919, sv. 12

… Svaki dan u molitvi Oca našega molimo Gospodina: „Neka bude volja tvoja i na zemlji kao i na nebu“ (Mt 6)… prepoznajemo da je „nebo“ tamo gdje se vrši volja Božja, a da „zemlja“ postaje „nebo“ - tj. mjesto prisustva ljubavi, dobrote, istine i božanske ljepote - samo ako je na zemlji volja Božja je izvršena. —PAPA BENEDIKT XVI, Opća audijencija,

…Kraljevstvo Božije znači samog Hrista, koga svakodnevno želimo da dođe, i čiji dolazak želimo da nam se brzo očituje. Jer kao što je On naše vaskrsenje, pošto u Njemu vaskrsavamo, tako se i On može shvatiti kao Carstvo Božije, jer u Njemu ćemo carovati. -Katekizam Katoličke crkve, n. 2816

Tu je, vjerujem, teologija "hiljadu godina" ukratko. Isus nastavlja:

… Moje Uskrsnuće simbolizira Svece živih u mojoj Volji - i to s razlogom, jer svaki čin, riječ, korak, itd. Učinjen u mojoj Volji je Božansko uskrsnuće koje duša prima; to je znak slave koji ona prima; to je izaći iz sebe kako bi ušao u božanstvo, i voljeti, raditi i razmišljati, skrivajući se u suncu moje volje… —Isus Luisi, 15. aprila 1919, sv. 12

Papa Pije XII je, zapravo, prorekao uskrsnuće Crkve unutar vremenskog i istorijskog perioda to bi dovelo do kraja smrtnog grijeha, barem kod onih koji su spremni na Dar življenja u Božanskoj Volji.^[15]cf. Poklon Ovdje postoji jasan odjek Laktancijevog simboličkog opisa Dana Gospodnjeg koji slijedi „izlazak i zalazak sunca“:

Ali čak i ova noć u svijetu pokazuje jasne znakove zore koja će doći, novog dana koji će dobiti poljubac novog i sjajnijeg sunca ... Potrebno je novo Isusovo uskrsnuće: istinsko uskrsnuće, koje ne priznaje više gospodstvo smrt ... U pojedincima, Krist mora uništiti noć smrtnog grijeha sa ponovnom zorom milosti. U porodicama noć ravnodušnosti i hladnoće mora ustupiti mesto ljubavi suncu. U tvornicama, u gradovima, u nacijama, u zemljama nesporazuma i mržnje noć mora postati sjajna kao dan, nox sicut umire iluminatur, i svađa će prestati i postojat će mir. —PAPA PIUX XII, Urbi i Orbi adresa, 2. marta 1957 .; vatican.va

Budući da na nebu vjerovatno neće biti fabrika koje nabujaju, Piux XII vidi budućnost u istoriji gdje se završava "noć smrtnog grijeha" i ta iskonska milost živeći u božanskoj volji je obnovljena. Isus kaže Luizi da, zaista, ovo vaskrsenje nije na kraju dana, već unutar vrijeme, kada duša počne da živi u Božanskoj Volji.

Moja kćerka, u Mojem Uskrsnuću, duše su primile opravdane zahteve da se ponovo uzdignu u Meni u novi život. Bila je to potvrda i pečat cijelog Mog života, Mojih djela i Mojih riječi. Ako sam došao na zemlju, to je trebalo omogućiti svakoj duši da posjeduje Moje Uskrsnuće kao svoje - da im da život i učini da uskrsnu u Mojem vlastitom Uskrsnuću. A želite li znati kada se dogodi stvarno uskrsnuće duše? Ne na kraju dana, već dok je još živ na zemlji. Onaj koji živi u Mojoj Volji uskrsne na svjetlost i kaže: 'Moja noć je gotova' ... Stoga, duša koja živi u Mojoj Volji može reći, kao što je anđeo rekao svetim ženama na putu do groba, 'On je ustao. Nije više ovdje. ' Takva duša koja živi u Mojoj Volji takođe može reći: 'Moja volja više nije moja, jer je uskrsnula u Božjem Fijatu.' —20. Aprila 1938, sv. 36

Ovim trijumfalnim činom Isus je zapečatio stvarnost da je [i u svojoj jednoj božanskoj Osobi] bio Čovjek i Bog, a svojim Uskrsnućem potvrdio je svoju doktrinu, svoja čudesa, život sakramenata i čitav život Crkve. Štoviše, postigao je trijumf nad ljudskom voljom svih duša oslabljenih i gotovo mrtvih za bilo kakvo istinsko dobro, tako da bi život Božanske volje koji je trebao donijeti puninu svetosti i sve blagodati dušama trijumfirao nad njima. - Naša dama Luisi, Bogorodica u kraljevstvu božanske volje, dan 28

Drugim riječima, Isus sada mora završiti u nama šta je postigao kroz Svoju inkarnaciju i Otkupljenje:

Jer Isusove misterije još nisu potpuno usavršene i ispunjene. Oni su potpuni, zaista, u Isusovoj osobi, ali ne u nama, koji smo njegovi udovi, niti u Crkvi, koja je njegovo mistično tijelo. —St. John Eudes, traktat "O Isusovu kraljevstvu", Liturgija sati, Vol. IV, str. 559

Stoga, moli Luisa:

[Ja] molim za uskrsnuće Božanske volje unutar ljudske volje; neka svi uskrsnemo u Tebi ... —Luisa Isusu, 23. krug u božanskoj volji

 

Avgustinski faktor

Kao što sam ranije spomenuo, mnogi evanđeoski i katolički glasovi vjeruju da se “zvijer” ili Antihrist bliži samom kraju svijeta. Ali kao što vidite gore, jasno je u viziji Svetog Jovana da nakon zver i lažni prorok su bačeni u pakao (Otkrivenje 20), to nije kraj sveta već početak nove vladavine Hrista u njegovim svetima, „era mira“ tokom „hiljadu godina“. 

Razlog za ovaj suprotan stav je taj što su mnogi učenjaci zauzeli jedan od njih tri mišljenja koja je sveti Avgustin predložio o milenijumu. Onaj gore citirani je najdosljedniji s crkvenim ocima – da će zaista postojati “subotni odmor”. Međutim, u onome što se čini kao otpor protiv žara milenarista, Augustin je također predložio:

... koliko mi pada na pamet ... [St. John] je hiljadu godina koristio kao ekvivalent za cijelo vrijeme ovog svijeta, upotrijebivši broj savršenstva da obilježi punoću vremena. —Sv. Augustin od Hipona (354-430) naše ere, De Civitate Dei "Grad Božji ”, Knjiga 20, pogl. 7

Ovo tumačenje najvjerovatnije ima vaš pastor. Međutim, Avgustin je očito predlagao puko mišljenje - "koliko mi pada na pamet". Ipak, neki su pogrešno shvatili ovo mišljenje kao dogmu i odbacili svakoga ko prihvati Avgustinovo drugi pozicije da bude jeretik. Naš prevodilac, engleski teolog Peter Bannister, koji je proučavao i rane crkvene oce i oko 15,000 stranica vjerodostojnih privatnih otkrivenja od 1970. zajedno s pokojnim mariologom o. Réné Laurentin, slaže se da Crkva mora početi da preispituje ovu poziciju koja odbacuje Eru mira (amilenijalizam). Zapravo, kaže on, to više nije održivo.

... sad sam potpuno uvjeren u to amilenijalizam nije samo ne dogmatski obavezujuća, ali zapravo ogromna greška (poput većine pokušaja kroz istoriju da se održe teološki argumenti, koliko god sofisticirani bili, a koji lete pred običnim čitanjem Svetog pisma, u ovom slučaju Otkrivenja 19 i 20). Možda pitanje zaista nije bilo toliko važno u prethodnim stoljećima, ali sigurno je sada ... Ne mogu ukazati na a jedan vjerodostojan [proročki] izvor koji podržava Avgustinovu eshatologiju [konačno mišljenje]. Svugdje se prilično potvrđuje da je ono s čime se suočavamo prije nego kasnije dolazak Gospodnji (shvaćen u smislu dramatičnog događaj Krista, ne u osuđenom milenijarskom smislu fizičkog povratka Isusa da tjelesno vlada nad vremenitim kraljevstvom) za obnovu svijeta -ne za konačni sud/kraj planete... Logična implikacija na osnovu Svetog pisma tvrdnje da je Gospodnji dolazak 'neminovan' je da je, isto tako, i dolazak Sina propasti. ^[16]Usp. Antihrist ... Prije doba mira? Ne vidim nikakav izlaz oko ovoga. Opet, ovo je potvrđeno u impresivnom broju teških proročkih izvora… - lična komunikacija

Ali, što je teže i proročkije od crkvenih otaca i samih papa?

Priznajemo da nam se carstvo obećava na zemlji, iako prije neba, samo u drugom stanju postojanja; utoliko što će biti nakon uskrsnuća hiljadu godina u božanski sagrađenom gradu Jeruzalemu ... Kažemo da je ovaj grad Bog dao za primanje svetaca na njihovo uskrsnuće i osvježavanje obiljem svih zaista Duhovno blagoslov, kao naknada za one koje smo ili prezirali ili izgubili ... —Tertullian (155-240 AD), oca crkvice Nicene; Adversus Marcion, Ante-Nicene očevi, Henrickson Publishers, 1995, vol. 3, str. 342-343)

So, na blagoslov koji se predskaziva nesumnjivo se odnosi vrijeme Njegovog Kraljevstva... Oni koji su vidjeli Ivana, Gospodinovog učenika, [kažu nam] da su od njega čuli kako je Gospod učio i govorio o tim vremenima ... —St. Irenej iz Lyona, crkveni otac (140–202 AD); Adresus Haereses, Irinej Lionski, V.33.3.4, Oci Crkve, CIMA Publishing

Ovo je naša velika nada i naš zaziv: „Dođi kraljevstvo tvoje!“ - Kraljevstvo mira, pravde i spokoja, koje će uspostaviti izvorni sklad stvaranja. —ST. PAPA JOHN PAUL II, Opšta publika, 6. novembar 2002, Zenit

I ova molitva, iako nije direktno usmjerena na smak svijeta, ipak je a prava molitva za njegov dolazak; sadrži punu širinu molitve koju nas je on sam naučio: "Dođi kraljevstvo tvoje!" Dođi, Gospode Isuse! " —PAPA BENEDIKT XVI, Isus iz Nazareta, sveta nedelja: od ulaska u Jeruzalem do vaskrsenja, str. 292, Ignacije Press

Želio bih vam obnoviti apel koji sam uputio svim mladim ljudima ... prihvatite obvezu da to budete jutarnji čuvari u zoru novog milenijuma. Ovo je primarno opredjeljenje koje zadržava svoju valjanost i hitnost kad započinjemo ovo stoljeće s nesretnim tamnim oblacima nasilja i straha koji se skupljaju na horizontu. Danas su nam više nego ikad potrebni ljudi koji žive svetim životom, čuvari koji naviještaju svijetu novu zoru nade, bratstva i mira. —PAPA ST. JOHN PAUL II, „Poruka Ivana Pavla II Guannelli Youth Movement-u“, 20. aprila 2002; vatican.va

… Novo doba u kojem nas nada oslobađa plitkosti, apatije i samo-apsorpcije koja umrtvljuje naše duše i truje naše odnose. Dragi mladi prijatelji, Gospodin traži od vas da budete proroci ovog novog doba ... —POPE BENEDICT XVI, homilija, Svetski dan mladih, Sidnej, Australija, 20. jula 2008. godine

Dragi mladi ljudi, na vama je da to budete Watchmen onoga jutra koji najavljuju dolazak sunca koji je Uskrsli Hrist! - POZIVI JOHN PAUL II, Poruka Svetog Oca mladima svijeta, XVII Svjetski dan mladih, n. 3; (usp. 21: 11-12)

Božiji je zadatak uspostaviti ovaj sretni sat i svima ga priopćiti… Kad stigne, ispostavit će se da je svečani sat, jedan velik s posljedicama ne samo za obnovu Kraljevstva Kristova, već i za smirivanje… svijeta. Mi se najiskrenije molimo i druge molimo da se mole za ovo toliko željeno mirovanje društva. —PAPA PIJ XI, Ubi Arcani dei Consilioi „O Hristovom miru u njegovom kraljevstvu“, Decembar 23, 1922

Papski teolog za Ivana Pavla II, kao i Pija XII, Ivana XXIII, Pavla VI i Ivana Pavla I, potvrdio je da se bliži ovaj dugo očekivani „period mira“ na zemlji.

Da, u Fatimi je obećano čudo, najveće čudo u istoriji svijeta, drugo nakon Uskrsnuća. I to čudo bit će doba mira koje nikada prije nije dodijeljeno svijetu. —Mario Luigi kardinal Ciappi, 9. oktobra 1994, Porodični katekizam, str. 35

I tako se molio veliki marijanski svetac, Louis de Montfort:

Svoje su božanske zapovijedi prekršene, vaše Evanđelje bačeno u stranu, bujice nepravde preplavljuju cijelu zemlju odvodeći čak i vaše sluge… Hoće li se sve dovesti u isti kraj kao Sodoma i Gomora? Nikad nećete prekršiti svoju tišinu? Da li ćete tolerisati sve to zauvek? Nije li istina da se vaša volja mora izvršiti na zemlji kao što je na nebu? Nije li istina da mora doći vaše kraljevstvo? Nisi li nekim dragim dušama dao viziju buduće obnove Crkve? —Sv. Louis de Montfort, Molitva za misionare, n. 5; ewtn.com

 

Related Reading

Ovaj članak je prilagođen iz:

Preispitivanje krajnjih vremena

Dragi Sveti Oče ... On dolazi!

Uskrsnuće crkve

Dolazak subote

Kako se izgubila era

Pape i doba zore

Milenijarizam - što jest, a što nije

 

Potporno Ministarstvo sa punim radnim vremenom:

 

sa Nihil Prepreka

 

Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.

Sada na Telegramu. Kliknite:

Pratite Marka i dnevne "znakove vremena" na MeWe:

Pratite Markova djela ovdje:

Slušajte sljedeće: